Cilj Strategije Europa 2020. je postizanje održivog rasta u svim državama članicama. U sklopu toga uveden je glavni instrument- Europski semestar koji bi trebao ojačati koordinaciju izrade nacionalnih proračuna.
Jedna od značajnijih inicijativa Europske unije tijekom tekuće reforme gospodarskog upravljanja je strategija Europa 2020, koju je Europsko vijeće prihvatilo u lipnju 2010. godine, a čiji je cilj postići održivi rast u svim državama članicama. U sklopu te strategije uveden je i Europski semestar koji predstavlja ciklus koordinacije ekonomskih, proračunskih i strukturnih politika država članica Europske unije. Europski semestar bi trebao biti instrument za fiskalnu konsolidaciju i strukturne reforme koje se postižu pomoću konkretnih i jasno definiranih mjera. To je ujedno glavni instrument strategije Europa 2020., a njegov najvažniji cilj je ojačati koordinaciju tijekom pripremne faze izrade nacionalnih proračuna. Prvi takav ciklus započeo je 1. siječnja 2011. godine.
Budući da je Europski semestar usko vezan uz strategiju Europa 2020., vrijedi spomenuti da ona postavlja tri temeljna prioriteta koje bi države članice EU trebale ispuniti. To su pametan rast (poticanje znanja, inovacija, obrazovanja i digitalnog društva), održiv rast (resursno učinkovitija proizvodnja i jačanje konkurentnosti), te uključiv rast (podizanje zapošljivosti radne snage, usvajanje vještina i borba protiv siromaštva). Taj dokument ističe kako je snažnija koordinacija ekonomskih politika potrebna za rješavanje problema koji su se u proteklom razdoblju otkrili.
Ciklus Europskog semestra započinje svake godine u mjesecu studenom kada Europska komisija objavljuje Godišnje izvješće o rastu (engl. Annual Growth Survey) u kojem se definiraju glavni izazovi za gospodarstvo Europske unije i njezinih članica u predstojećoj godini. Na temelju tog izvješća, a nakon rasprava u Vijeću EU i Europskom parlamentu, Europsko vijeće daje savjete i preporuke državama članicama za vođenje ekonomske politike. Uzimajući u obzir spomenute savjete i preporuke, države do kraja travnja moraju usvojiti i Europskoj komisiji dostaviti svoje srednjoročne proračunske strategije. Države članice eurozone to čine putem Programa stabilnosti, dok države članice koje još nisu uvele euro svoje srednjoročne planove koje se odnose na javne financije predstavljaju u sklopu Programa konvergencije. Planove u području strukturnih politika sve države članice predstavljaju u svojim Nacionalnim programima reformi.
Tijekom svibnja i lipnja Europska komisija ocjenjuje programe, ali i iznosi rezultate dubinske analize za one države članice kod kojih postoji rizik prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. Potom svoje komentare na programe i preporuke za svaku državu članicu zasebno i za eurozonu u cjelini dostavlja na raspravu Vijeću ministara financija i Europskom vijeću. Po usvajanju krajem lipnja ili početkom srpnja, te se preporuke prosljeđuju državama članicama kako bi one mogle dovršiti svoje proračunsko planiranje za narednu godinu. Preporuke se odnose na idućih 12 do 18 mjeseci. Završetak Europskog semestra u lipnju trebao bi biti početak „nacionalnog“ semestra u drugoj polovici godine, kada bi države članice trebale raspraviti i uključiti preporuke EU u svoje nacionalne proračune za iduću godinu, kao i u pripremu idućih nacionalnih programa koje će predstaviti EU u proljeće naredne godine.
Značajna vrijednost Europskog semestra je u tome što istodobno predstavljanje Programa konvergencije i Programa stabilnosti te Nacionalnih programa reformi omogućava ocjenu rasta i fiskalnih strategija istodobno, uključujući i moguće rizike i neravnoteže, što ranije nije bio slučaj. Ne treba, naravno, zaboraviti, kako je iskustvo primjene Europskog semestra relativno kratko – uskoro počinje tek četvrti po redu Europski semestar i još uvijek je prerano iznositi konačne ocjene o uspješnosti njegove implementacije. Međutim, upravo je dosljedna provedba ovog novog mehanizma koordinacije ekonomskih politika jedna od bitnih pretpostavki za povratak stabilnosti i postizanje gospodarskog rasta EU, kao u povjerenja u europsku Ekonomsku i monetarnu uniju općenito.