RIM – Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu prihvatio je žalbu Italije na presudu koju je izrekao 3. studenoga 2009. i kojom je tražio izbacivanje križa iz školskih učionica. Sud je priopćio kako će cijeli slučaj idućih mjeseci razmotriti Veliko vijeće koje će dati konačnu presudu. Sastav Velikog vijeća, koji ima 17 članova, bit će naknadno određen.
Vijest iz Strasbourga talijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini pozdravio je sa zadovoljstvom jer su, kako je rekao, prihvaćeni brojni razlozi za zadržavanje križa u školskim učionicama koje je Italija predstavila sudu.
- To je veliki uspjeh Italije, prokomentirala je ministrica obrazovanja Mariastella Gelmini, jer je prihvaćeno štovanje kršćanskih i kulturnih tradicija zemlje.
Cijeli slučaj pokrenula je talijanska državljanka Soile Lautsi, podrijetlom iz Finske, koja je 2002. godine zatražila od državne škole Vittorino da Feltre u mjestu Abano Terme, pokraj Padove, koju su pohađala njezina djeca, da se iz učionica otkloni križ. Nakon što se uzaludno obraćala talijanskom sudstvu, Soile Lautsi je zatražila izjašnjavanje Suda za ljudska prava u Strasbourgu koji je presudio kako "raspela u učionicama predstavljaju kršenje prava roditelja da odgajaju djecu prema njihovu uvjerenju te krše vjersku slobodu učenika".
Na tu presudu žalila se talijanska vlada i sada je sud prihvatio žalbu tražeći da se izjasni Veliko vijeće koje donosi konačnu presudu.
Mnogi se pozivaju na nekakvu ideju o odvojenosti Crkve i Države i pod tim podrazumijevaju zaštitu Države od Crkve, a istina je upravo suprotna. U vrijeme kada se rađala filozofsko-politička ideja o razdvajanju tih dvaju sustava ta ideja je zamišljena kao zaštita Crkve od Države!!!! Njome se htjelo postići da sloboda vjerovanja i ispovjesti ne bude ograničena ili određena od države ili vladara!! U to doba (vrijeme formiranja nacionalnih država) postojala je opasnost od formiranja unificiranih državnih religija koje bi se nametnule čitavom stanvništvu i čime bi državni poglavar bio i vjerski. Takve ideje su se pokazale štetnim i imale su tragične posljedice (kao kada je engleski kralj doslovno izmislio i formirao Anglikansku crkvu kako bi se mogao po peti put oženiti s čim se Katolička crkva nije slagala pa je vodio ratove protiv nje i Katolika) te kako bi kontrolirao Crkvu u svojoj zemlji. Ta ideja o razdvojenosti Crkve i Države ima korijen u kršćanskom svjetonazoru i stavu o Čovjeku kao Osobi stvorenoj od Boga u božjem obličju te s, od Boga danim, dostojanstvom, slobodama i pravima. To se naravno NE KOSI s korištenjem kršćanskih simbola u javnosti! Baš suprotno! Europska kultura je izrasla na kršćanstvu i kršćanskim vrijednostima. I na 2000 godina kršćansko morala i etike. To nitko ne može osporiti. Zato je Križ i simbol kulture, tradicije i nekih trajnih vrijednosti baš kao što su to i spomenici ljudima - velikanima kojih su prepuni europski trgovi. I kao takav pripada u javnost.