Europski sud zaštitio gay pusu od homofobnog govora mržnje

Europski sud za ljudska prava zaštitio je homoseksualni par iz Litve koji je bio izložen strašnom homofobnom govoru mržnje, uključujući morbidne pozive na likvidaciju, nasilje, spaljivanje, kastraciju uz brojne uvredljive izričaje.

Ukupno više od 800 uglavnom takvih komentara, uz 2400 lajkova, objavljeno je na društvenim mrežama nakon što je jedan od njih objavio fotografiju njihova poljupca na svom profilu na Facebooku.

Kad su zatražili od državnog tužitelja da ih zaštiti od poticanja na nasilje i mržnju, on je to odbio učiniti, a i sudovi su potvrdili. Ali, ESLJP je utvrdio da su ih zbog seksualne orijentacije državne institucije diskriminirale kad su odbili pokrenuti predistražni postupak te su svakome dodijelili neimovinsku odštetu od po 5000 eura i još 5000 eura naknade za troškove postupka, što im Litva mora naknaditi.

Možda spasimo nečiji život

Pijus Beizaras (23) i Mangirdas Levickas (24) najprije su rekli da su fotografiju 8. prosinca 2014. objavili kako bi objavili početak svoje veze, a poslije su u sudskim podnescima rekli da su to učinili i radi promicanja prava homoseksualaca.

Dan poslije fotografiju je u znak podrške objavila i LGBT udruga u Vilniusu, čiji su članovi, uz komentar da su samo zbog poljupca dobili golem broj mrziteljskih komentara. Objavili su i, kako su napisali, Beizarasov “mudri odgovor” zašto je fotografija objavljena: “Nadamo se da će možda netko usamljen, koga drugi osuđuju, vidjeti ovu fotografiju i više se neće osjećati usamljeno.

Možda će se s ruba krova neke zgrade, nekog prozora ili balkona premjestiti na neko sigurnije mjesto, gdje ništa neće ugroziti njegov ili njezin život koji neće biti tretiran samo statistički”.

Neki od morbidnih komentara nisu objavljeni pod skrivenim identitetima. Udruga je objavila da je nemoguće sve “hejtere” procesuirati, ali smatraju važnim upozoriti društvo da je poticanje na mržnju protuzakonito i da se ne može tolerirati. Na zahtjev dvojice svojih članova 12. prosinca 2014. od nadležnog državnog tužitelja tražili su da pokrene kazneni postupak protiv 29 autora 31 komentara.

Ali, nakon 18 dana tužitelj je odlučio da neće pokrenuti predistražni postupak. Jer, kako je obrazložio, bila je riječ o pojedinačnim komentarima, a ne o sustavnima, što je uvjet da bi se pojedince kriminaliziralo. Zatim, bila je riječ o “izražavanju mišljenja”, a ne o poticanju na mržnju ili nasilje, pa je nedostajao i subjektivni element kaznenog djela – izravna namjera.

Tužitelj se pozvao i na odluku Vrhovnog suda Litve koji je 18. prosinca 2012. oslobodio osobu koja je komentirala da su homoseksualci “perverznjaci” i da su za “psihijatrijsku bolnicu”, zaključivši da, iako neetično, to ne potiče na mržnju. Puka uporaba opscenih izričaja nije dovoljna za kaznenu odgovornost. Litavski sud obrazložio je da je fotografija bila dostupna svima, a onaj tko je objavio fotografiju poljupca dvojice muškaraca mogao je znati da takvo “ekscentrično ponašanje neće naići na odobravanje onih članova društva koji su imali drukčija stajališta o tomu ili o promicanju tolerancije”.

Vlasnik profila na Facebooku morao je voditi računa o tome da su njegova sloboda izražavanja i promicanja tolerancije neodvojivi od obveze poštivanja stavova i tradicije drugih, a “većina litavskog društva jako cijeni tradicionalne obiteljske vrijednosti”. I litavski ustav ima ustavnu odredbu o obitelji kao zajednici muškarca i žene, ali nema zakon o istospolnom partnerstvu, a do 1993. istospolni seksualni odnos bio je kriminaliziran. Sud u Litvi obrazložio je odbijanje istrage protiv homofoba i time da je kazneni postupak krajnja mjera te se pokreće samo kad za to postoje ozbiljni razlozi.

Sud: Možda i provokacija

Regionalni je sud tumačio i da se objava fotografije može tumačiti i kao “pokušaj namjernog zadirkivanja ili šokiranja pojedinaca s drukčijim pogledima pa i kao poticanje na objavu negativnih komentara”.

Direktor škole koju je Beizaras pohađao tražio ga je da “ne širi svoje ideje”, a dekan teološkog sveučilišta Levickasa da promjeni studij jer njegov “životni stil nije u skladu s vrijednostima do kojih fakultet drži” pa je upisao psihologiju.

ESLJP je dao za pravo udruzi koja se pozivala na sudske odluke i kad je bila riječ o jednoj mrziteljskoj poruci u slučaju kad su Židovi zaštićeni i kad nije bila riječ o pozivu na nasilje, kao u slučaju Vejdeland protiv Švedske.

Osobito su im dali za pravo što su se čudili što se može smatrati “javnim ismijavanjem, izražavanjem prijezira i poticanjem na mržnju” ako se sporni citati smatraju “izražavanjem mišljenja”.