Kad god pukne bomba u Europi pitamo se je li Stari kontinent u ratu i hoće li naš zapadni način života izumrijeti. Da, Europa jest u ratu protiv terorizma, ali u tom je ratu cijeli svijet. I Sirija, Libija i Irak su u istoj gabuli, samo puno goroj. A teško je ne oteti se dojmu kako su baš neke europske zemlje kumovale takvoj situaciji na Bliskom istoku i sjeveru Afrike, držeći se kao pijan plota teze kako je bolje da vlast demokratskim putem uzmu islamisti nego da je nedemokratski zadrže sekularisti. I ta gorljiva borba za demokratske principe, a zapravo bitka za resurse i ulagivanje Saudijskoj Arabiji i Turskoj, pa donekle i Izraelu, dovela je do eksplozije nasilja u tom dijelu svijeta. A Europa je poput ogledala: stvari se s Bliskog istoka samo preslikavaju na Stari kontinent.
Ali ako se tamo stvari nekim čudom i smire jednoga dana, to ne znači da će Europa odahnuti. Europski su gradovi prepuni doseljeničkih oaza u kojima se odvija neki čudan životni ciklus: dok su prve generacije doseljenika radile, bile motor gospodarskog uzleta Europe, neki njihovi potomci, frustrirani jer su omeđeni nevidljivim civilizacijskim zidovima, rade suprotan proces od svojih očeva i djedova, i tu istu Europu žele vratiti u srednji vijek.
No mogu li opasnije ugroziti naš način života? Teško, sigurnosne mjere će se pojačavati i to će euroteroristima s vremenom još otežati komunikaciju i rabotu. Tu i tamo će uspjeti probiti pokoju crtu obrane, kao jučer u Bruxellesu, ali ne mogu dobiti rat i ne treba im tepati da su nepobjedivi. Civili su ranjivi i naravno da je takve ranjive skupine lako ozlijediti. Ali treba nešto učiniti s tim oazama, poput bruxelleskog Molenbeeka, iz kojih se regrutiraju euroteroristi. Jedno od rješenja moglo bi biti i naseljavanje novih migranata iz Sirije u takva naselja. Jer većina sirijskih mladića i djevojaka, u potrazi za boljim životom, sa sobom nosi mirnu islamsku ideologiju, nipošto ratničku kakva je stasala u europskim metropolama i regrutirala opasnu prijetnju.
Jučerašnja zbivanja u Brusellexu namjerno nisam htio komentirati dok se ne slegnu prve euforične reakcije. No sada bi ipak trebalo malo postaviti stvari na svoje mjesto, jer od bilo kojeg terorističkog čina puno je gori teror medija, političara i raznih paradržavnih struktura koji nastupa nakon njega, pri čemu se danima građane straši, prizivaju se iznova i iznova ružne slike toga što se dogodilo dok na kraju ljudi ne steknu dojam da je negdje kompletna država otišla u zrak i da to isto, evo na, samo što se nije dogodilo nama samima. --- Dakle, ovo što se jučer dogodilo u beligiji defintivno jest teroristički čin. I vjerojatno njegovi izravni počinitelji jesu neki ljudi arapskog porijekla, potaknuti na to od strane sličnih ljudi iz svoga ekstremno-islamskog miljea. Međutim, tvrditi da se tako nešto dogodilo bez znanja tajnih službi u jednoj visoko tehnološki opremljenoj zemlji kao što je Beligija, u kojoj su mjesecima trajale racije po kvartovima i stanovima u (navodnoj) potrazi za (navodnim) bjeguncem iu Pariza, ridikulozno je. I to u to povjeruje, tome zaista nisu sve daske na broju ili je pak već toliko sluđen onim medijsko/političkim terorom i morem spinova koji se "prodaju" ljudima da više sami ne znaju što je san a što java i vjerojatno bi prihvatili već sutra i tvrdnju da im je vlastita mama, starica u kakvom staračkom domu, opasni terorist kojeg traži CIA. Nema jednostavno teorije da se u takvom stanju pripravnosti i višemjesečnih racija, i to samo nekoliko dana nakon što je uhićen navodni terorist iz Pariza, ovako nešto moglo dogoditi samo po sebi i od nekih jadnih, bradatih fanatika. To pak znači da se taj jučerašnji napad dogodio ne zato što nije mogao biti spriječen, već zato što je bio dozvoljen a vrlo vjerojatno i potaknut i omogućen od strane raznih tajnih i polutajnih struktura društva. A to je daleko ozbiljnija stvar od pukog eksplodiranja koje bombe, ma koliko god da je mrtvih i ranjenih ostalo iz nje, jer znači da postoji cilj i da taj cilj nije ostvariv normalnim, demokratskim putevima te je stoga potrebno posegnuti za ovakvim mjerama. Koji je pak to cilj? Sva zbivanja nakon bilo kojeg "terorističkog" čina u razvijenom svijetu jasno nam pokazuju u kojem se pravcu stvari razvijaju: U pravcu jačanja kontrole države (a zapravo ionako moćnih pojedinaca koji stoje iza isturenih ljudi u politici i vladama), smanjivanja slobode građana, povećavanja prava policije i vojske na represiju nad građanima vlastite zemlje. I tu se svima nama nanosi daleko veća šteta od koje eksplodirane bombe. Na žalost, jedino što ja danas vidim u Europi jest stvaranje ozračja kaosa, nereda i straha, ne samo na osnovu "terorizma" već i u gospodarskom smislu, smislu kresanja prava običnih ljudi i sve veće nesigurnosti u svezi budućnosti ne samo njih već i njihove djece, što rezultira apatijom i očajem. A ljudi koji su u apatiji i očaju vrlo će lako početi prizivati totalitarizam koji će im zajamčiti sigurnost i red, pa makar od njih i stvorio robove. To je ono čemu služe ovakvi napadi, a još više pravi teror medija i političara koji dolazi iza njih. Ne nasjedajte im.