Ni Slovenci nisu ispočetka bili dobrohotno gledali na mogućnost ograđivanja.
Čemu žica, pitali su čudeći se Mađarima koji se ponašaju tako negostoljubivo, tako... ksenofobično. No, kad su se migranti počeli šetati po Šentilju, zalaziti u trgovine i u restoranima i kafićima naručivati čaj i sok umjesto da u kampu, koji su im tako lijepo uredili i ogradili, strpljivo čekaju na red za ulazak u autobuse za Austriju, počeli su iznenada mijenjati mišljenje.
Pa ti se izbjeglice ponašaju bezobrazno. Što imaju izlaziti izvan kampa? Pa tu ima i prljavih, što ako dođe do zaraze? Svi ćemo se razboljeti. Netko je u noći provalio u mjesnu trgovinu, ukradene su namirnice i novac, to je sigurno učinio netko od njih, vikala je mještanka pitajući se zašto policija ništa ne poduzima. Što ako svi oni ostanu tu mjesecima? Tko će tisuće ljudi držati pod kontrolom? Tko će ih hraniti? Što ako pobjegnu iz kampova? Kad je Hrvatska počela "šarati" i puštati izbjeglice da slovensku-hrvatsku granicu prolaze po poljima, šumama i gorama, ograda je Slovencima zvučala sve manje "fuj, fuj". I tako, žica koja se polako sedam dana podiže oko Slovenije u toj zemlji više nije bauk. Sišla žica s naslovnica. Čak se prešlo i preko toga što to nije obična žica, onakva kakvom se ograđuju dvorišta i voćnjaci, nego ona orbanovska, oštra kao žilet.
Na djelu je ono što sociolozi nazivaju sindromom NIMBY, Not In MyBack Yard. Ne u mojem dvorištu. Kad su migranti samo na proputovanju kroz zemlju, oni su dobrodošli, ali ako postoji opasnost da gosti ostanu i dulje od tri dana, onda treba nešto hitno poduzeti. Pa i posve zatvoriti granicu. Učine li to Austrija i Slovenija, a sve vodi prema tome da hoće, ako se izbjeglički val ne zaustavi na izvorištu, u Turskoj i Grčkoj, Hrvatska i Srbija mogle bi nagrabusiti i pretvoriti se u "hotspot", sabirno-usporni centar za desetke tisuće izbjeglica. Što tada? Hoće li Vlada preskočiti nekoliko slova i odmah s C prijeći na plan Ž? Žicu? Trebalo bi se možda polako kod Cerara i Orbana početi raspitivati gdje je najjeftinija...
>> Nećemo dopustiti da deseci tisuća ljudi u Hrvatskoj čekaju ulazak u EU
Scenarij koji sam već predvidio je posve moguć i čak vrlo vjerojatan. Drug Milanće i Ostoja su već dobili instrukcije po tom pitanju pa su se dali na izgradnju tvrdih prihvatnih centara, čak i na Preluci. Komande trule EU moraju se provoditi u "slobodnoj" i "nezavisnoj" lijepoj našoj samo još nitko ne zna koliko će nam ih "uvaliti".