Nakon sedamnaest godina izlaženja, tiskani Zarez nestao je s hrvatskih kioska. Razlog su financije. Ministarstvo kulture uskratilo mu je potporu za ovu godinu. Grad Zagreb za cijelu mu je godinu odobrio 40.000 kuna, što je dovoljno samo za tiskanje četiriju brojeva. Kako sa samo 40.000 kuna tiskati dvotjednik koji bi trebao izlaziti cijele godine? Nikako. Stoga ne čudi odluka uredništva da ugase tiskani Zarez i presele ga na web.
Naravno, slučaj Zarez aktualan je već godinama, od trenutka kad je Andrea Zlatar Violić postala ministrica kulture. Ona je bila prva glavna urednica Zareza i suvlasnica njegova izdavača – Druge strane d.o.o. Imala je 6,67 posto vlasništva kao i mlada novinarka Ana Šarić, danas Karamarko, supruga prvog potpredsjednika hrvatske Vlade. Koliko je poznato, bivša ministrica više nema udio u Drugoj strani, Ana Karamarko još je suvlasnica. Zbog vlasničkog udjela u Drugoj strani koji ministrica Andrea Zlatar Violić nije prijavila u imovinskoj kartici, prvo je kažnjena sa 15.000 kuna zbog sukoba interesa, a onda je Hrvatsko slovo, tjednik za kulturu suprotnog političkog i ideološkog predznaka od Zareza, od države zatražio da Zarez državi vrati 1,2 milijuna kuna državnih dotacija za 2012. i 2013. godinu zbog sukoba interesa. O tome se vodi sudski spor.
U uredništvu Zareza ističu da u vrijeme ministrice Zlatar Violić nisu dobivali veće potpore te da su im one kasnile kao i drugima koji ovise o novcu Ministarstva kulture. U praksi to izgleda tako da država od vas očekuje da od siječnja redovito tiskate časopis, a da tek u ožujku ili travnju uopće saznate s koliko novca za časopis raspolažete za tekuću godinu. A kada se i objave rezultati javnog natječaja, prvi novac na račun sjedne početkom ljeta. Država očekuje da cijelo to vrijeme (gotovo pola godine) objavljujete časopis i gomilate dug kod tiskare, da vam suradnici rade na lijepe oči, da ne plaćate režije. To nije praksa samo sa časopisima nego sa svim korisnicima državnog novca u kulturi. Država (i lokalna zajednica) glumi financijsku strogoću, a nije kadra na vrijeme obznaniti s koliko novca kulturni subjekti raspolažu i na vrijeme im taj novac isplaćivati. Država se rokova ne drži, a od “podanika” očekuje da se rokova drže kao pijan plota. I pri tome ne procjenjuje vrijednost projekata.
A vrijednost Zareza je neosporna. To je bio i ostao kvalitetan proeuropski dvotjednik za kulturu od kojeg su nastale mnoge knjige i doktorske disertacije. Nastao je u trenutku kada je knjiga Branka Matana “Domovina je teško pitanje” izazvala potres i u Vijencu Matice hrvatske i u Matici. Od pojavljivanja na kioscima, Zarez nije bio teško pitanje za razne hrvatske administracije. A zašto je danas Zarez preteško pitanje pa su ga morali eutanazirati sami zarezovci? Zar smo danas uskogrudniji i skučeniji nego što smo to bili 1999. godine, kada je članstvo u Europskoj uniji izgledalo kao smiješni vic?
>> Ministarstvo kulture: 'Zarez' nije ispunio svoje obveze iz 2014. i 2015.
>> Ministarstvo kulture odbilo financirati Zarez, Hrvatskom slovu povećana dotacija za 150.000 kuna
Da je Zarez nešto vrijedio, on bi i opstao..