Hrvatsku birokraciju ne čine samo nastavnici, liječnici i zaposlenici u ministarstvima i općinama, kako mnogi zaključuju, već i svi zaposlenici tvrtki koje su osnovale općine i gradovi, agencija, zavoda te svi oni koji plaću dobivaju iz tvrtki u djelomičnom ili većinskom vlasništvu države. Kada se uzmu u obzir sve te institucije u kojima se gomilaju zaposleni, dolazi se do broja od više od 400.000 zaposlenika te procjene da se oko 57 posto ukupne gospodarske aktivnosti odvija u domeni države.
Previše općina bez novca
Milijarde kuna iz tog golemog sustava cure na sve strane pa je nužno povećati njegovu efikasnost, ali i značajno ga smanjiti. I dok se posljednjih nekoliko godina uvriježilo pritiskati državu da otpusti 10 posto radne snage, relevantna istraživanja pokazuju da u zdravstvu, školstvu pa čak i u ministarstvima i nema previše viškova, nego su oni u državnim tvrtkama, agencijama i lokalnim jedinicama. HDZ i SDP obećavaju efikasniju javnu upravu i restrukturiranje državnih tvrtki te ubrzanje privatizacije.
U HDZ-u akcent stavljaju na sustav mjerenja učinkovitosti u kojem bi svaki službenik znao ciljeve svog rada, ali bi se detektiralo i preklapanje poslova pa bi se moglo odrediti i viškove zaposlenika. Također zastupaju tezu o potrebi hitne prodaje tvrtki koje nisu od strateškog interesa za državu i aktiviranju državnih nekretnina za investicije. SDP pak zagovara oprezniji pristup privatizaciji, a veći naglasak stavlja na restrukturiranje javnih poduzeća i unapređenje upravljanja. Prava istina o hrvatskoj birokraciji može se iskazati brojkama. U općinama, županijama i gradovima te tvrtkama koje su te jedinice osnovale zaposleno je više od 69 tisuća ljudi, a njihova su primanja iznadprosječna. Nerijetko direktori lokalnih komunalnih poduzeća imaju plaće kao ministri. Centralna država teško se odriče udjela u tvrtkama pa posjeduje dionice u 516 tvrtki. Iako većina u društvu drži da je iracionalno da se država bavi turizmom, država u čak 65 hotelskih kuća posjeduje barem jednu dionicu, a u 31 hotelskoj kući, među kojima su i poznati zagrebački hoteli Palace i Dubrovnik, drži respektabilne udjele.
Nije jasno zašto država zadržava po desetak posto dionica u hotelima koji već imaju većinskog vlasnika i u kojima je izgubila pravo odlučivanja. Postojale su inicijative da se minorni udjeli u tvrtkama male vrijednosti prepuste većinskim vlasnicima, ali državni aparat ni takve situacije nije uspješno riješio. Prevelik broj zaposlenih bilježi se upravo u tim državnim tvrtkama i lokalnim jedinicama koje su premale da bi bile financijski održive. Zato se stotine milijuna kuna godišnje troši na zadržavanje općina i malih gradova koji nisu učinkoviti jer proračun troše na primanja svojih zaposlenika umjesto na realizaciju projekata kojima bi se povećao standard njihovih stanovnika.
Manje učenika u klupama
Ministarstva imaju manje viškova, ali rad službi usporavaju naslijeđeni problemi poput sistematizacije radnih mjesta koja je dovela do toga da na svakih sedam službenika postoji jedan šef, pa vertikalna linija ima previše stuba da bi se učinkovito radilo i donosilo odluke. Najmanje iracionalnosti u pogledu broja zaposlenih bilježi zdravstveni sustav, ali u njemu ima viška u administraciji, dok je u školstvu potrebno provesti racionalizaciju sustava škola i broja nastavnika, s obzirom na manji broj učenika u klupama.
>> Javni sektor trebao bi biti primjer društveno odgovornog poslovanja
Plaće u novinama su iznad hrvatskog prosjeka. Šefova je više nego u državnim firmama. Sve novine su odreda gubitaši s rupama koje im oprašta država. Radi privatnih vlasnika novina je i uveden smanjeni PDV na novine i predstečajne nagodbe.