Zakon o socijalnoj skrbi, uz Obiteljski zakon, temeljni je zakon koji regulira rad ove krajnje osjetljive pomagačke djelatnosti i definira oblike i načine pomoći socijalno ugroženim skupinama, međutim donositeljima odluka ta su dva zakona već godinama na margini. Obiteljski je zakon postao tabu-tema u državi, a Zakon o socijalnoj skrbi u izradi je već jedno četiri godine, otkad je Nada Murganić okupila radnu skupinu za oba.
– Strukovne organizacije godinama predlažu strukturne promjene kako bi sustav socijalne skrbi učinili učinkovitijim i dostupnijim korisniku. Zakon čak nije ni pravedan za sve, primjerice neke naknade mogu se ostvariti bez provjere imovinskog cenzusa, a kod najsiromašnijih taj se cenzus dubinski procjenjuje. Kad je riječ o nasilju u obitelji, predložili smo uvođenje nove usluge psihosocijalnog tretmana, dakle ne već osuđenog počinitelja, o čemu odlučuje sud, već da se s osobom kod koje se uoči taj problem radi, npr., na kontroli ljutnje. To je strukturirani tretman i u sustavu imamo educirane stručnjake, ali centri nemaju tu ovlast, mogu samo kroz upozorenje dati nalog za taj tretman koji je, nažalost, zamro u praksi i sudovi ga jako malo izriču – navodi među ostalim Štefica Karačić, predsjednica udruge socijalnih radnika, te dodaje kako socijalne politike, da bi bile učinkovite, zahtijevaju i određena financijska sredstva.
>> VIDEO Ministar Aladrović: "Mijenjat ćemo Zakon o udomiteljstvu, a reforme se ne provode linčem"
Centar za socijalnu skrb na meti je stalnih kritika, a prigovori se uglavnom odnose na sporost sustava, ostvarivanje prava, niske novčane naknade, nedovoljno stručnjaka, nejednaku dostupnost socijalnih usluga itd. Novi bi Zakon o socijalnoj skrbi trebao donijeti promjene koje će omogućiti da CZSS postane moderna socijalna ustanova prilagođena vremenu i boljem korištenju resursa. U tom smislu stručnjaci su još 2019. ponudili neke prijedloge, donosimo najvažnije.
1. Zavod za socijalni rad
U cilju decentralizacije sustava i razdvajanja višestrukih uloga Ministarstva predlaže se osnivanje Zavoda za socijalni rad koji bi preuzeo jedan dio stručnih poslova Ministarstva (i dio zaposlenih) te dio poslova centara za socijalnu skrb vezanih uz razvoj ustanova, prevenciju, usavršavanje stručnjaka, širenje opsega i standarde kvalitete socijalnih usluga itd. Centri bi i dalje zadržali javne ovlasti kod zaštite posebno osjetljivih socijalnih skupina kroz: prepoznavanje i trijažu, informiranje i savjetovanje, procjenjivanje potreba, individualno planiranje, priznavanje prava, vođenje slučaja, preventivne mjere, socijalno planiranje i međuresornu suradnju. Dio nadležnosti CZSS-a prenio bi se na Zavod, dio na druge pružatelje usluga (obiteljske centre, centre za pružanje usluga u zajednici, centre za posebno skrbništvo...), a dio poslova treba usmjeriti na druge resore. Npr. kad sud traži od CZSS-a izradu socijalne ankete za osuđenika koji često i nije u evidenciji CZSS-a ili je u zatvoru, to je nepotrebno trošenje ionako ograničenih resursa CZSS-a i to bi mogao raditi Centar za probaciju.
2. Obiteljski centri
Obiteljski centri trebaju preuzeti dio poslova Centra za socijalnu skrb (usluge u području prevencije i tretmana djece, mladih i obitelji u riziku) čime će se smanjiti konflikt uloga koji je snažno prisutan s obzirom na višestruke nadležnosti Centra (pomažuća, kontrolna, itd.)
3. Centri za posebno skrbništvo
Na regionalnoj razini, s adekvatnim resursima, Centar za posebno skrbništvo trebao bi dobiti status ustanove socijalne skrbi i preuzeti dio poslova CZSS-a u području skrbničke zaštite djece i odraslih osoba uključujući stručnu podršku ovim osobama.
4. Centri za pružanje usluga u zajednici
Te bi transformirane ustanove – bivši domovi također trebale preuzeti dio poslova, npr. prevenciju smještaja, stručni tretman, izvaninstitucijsku skrb.
5. Obiteljski domovi
Struka već dugo predlaže da se taj oblik skrbi, nastao iz loše udomiteljske prakse, obavezno treba ugasiti, uz mogućnost da u zadanom roku (npr. jedna godina) registriraju kao privatne ustanove socijalne skrbi za odrasle osobe prema utvrđenim kriterijima i standardima za pružanje socijalnih usluga.
>> VIDEO Premijer Andrej Plenković komentirao tragičan slučaj iz Nove Gradiške
6. Prava i naknade
Potrebno je osigurati pravedniju zaštitu (veće iznose, tj. postotke zajamčene minimalne naknade, ZMN) obiteljima s djecom na način da se uzme u obzir broj djece, dob svakog djeteta, obrazovne i druge specifične potrebe djece. Obiteljima s velikim brojem djece treba osigurati pravo na ZMN u iznosu koji im po zakonu pripada (bez limitiranja i vezanja uz minimalnu ili prosječnu plaću ili neke druge iznose). Radno nesposobni samci, beskućnici, trudnice, žrtve nasilja, jednoroditeljske obitelji, azilanti i druge najosjetljivije socijalne skupine trebale bi zbog specifičnih potreba imati uvećane iznose ZMN-a. Prema sadašnjem zakonu, jednokratna naknada izgubila je svrhu jer se odobrava u upravnom postupku, isplaćuje se prema ritmu drugih isplata (u pravilu zajedno sa ZMN-om) te nije vezana uz stvarnu potrebu za koju se odobrava, a iznos naknade na godišnjoj razini ne omogućuje stvarnu financijsku intervenciju u slučaju zahtjevnijih potreba samca ili obitelji (npr. teške zdravstvene indikacije, elementarne nepogode, žurne zaštite žrtava nasilja, visoki rizik od siromaštva djece ili obiteljske traume i sl.). Predlaže se ukidanje najvišeg ukupnog iznosa isplaćenih jednokratnih pomoći samcu ili obitelji na godišnjoj razini, ali ograničenje iznosa pojedinačne jednokratne pomoći (npr. pet osnovica kako je to bilo u ranijem razdoblju).
7. Zaustavljanje obiteljskog nasilja
Struka predlaže uvođenje dviju novih socijalnih usluga. Socijalno mentorstvo je stručni rad s radno sposobnim i djelomično radno sposobnim nezaposlenim korisnicima ZMN-a u cilju njihova osobnog i profesionalnog osnaživanja i radne aktivacije. Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja – usluga usmjerena na zaustavljanje obiteljskog nasilja kroz usvajanje nenasilnih obrazaca ponašanja, kontrolu ljutnje, uspješniju komunikaciju i rješavanje problema.
8. Socijalne uputnice
Socijalne usluge trebaju biti lako dostupne i pravovremene pa je nužno omogućiti brže i jednostavnije priznavanje prava na njih, a to bi se, umjesto rješenjem o priznanju prava, moglo uvođenjem socijalne uputnice. Ovako sustav odobravanja socijalne usluge radi kao kad bi se u zdravstvu za upućivanje u bolnicu trebalo čekati donošenje rješenja. Uvođenjem socijalne uputnice smanjilo bi se administriranje, skratili postupci preispitivanja prava, odobravanja novih ili promjene postojećih usluga, uključivanja većeg broja pružatelja u odnosu na istog korisnika i sl. Individualni plan promjene životne situacije korisnika i uputnica trebali bi postati osnova za ostvarivanje prava na socijalne usluge.
Mislim se nešto, da imaju malo moralne odgovornosti, odgovorni bi završili u zatvoru, političari dali otkaz. Ali pogotovo kod nas, pa baš ti što nemaju ni zrno morala i ljudskosti, eto, takvi se baš bave politikom. Pa one žene što zarađuju uz cestu, za njih su velike Gospođe.