Predsjednik SDP-a Zoran Milanović objavio je danas na Facebooku da su predali Saboru Prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja potpredsjedniku Vlade Tomislavu Karamarku te da je njihova poruka jasna: "Karamarko mora otići."
"Tražimo da preuzme političku odgovornost jer očigledno svojim postupcima stavlja interes MOL-a ispred interesa države", napisao je Milanović, dodajući da se ne radi o pogrešci ili nesnalaženju, već o "navici koja postoji u HDZ-u i koja se ne mijenja".
"Suradnja Karamarkove supruge i lobista Petrovića najnoviji je primjer kako ova Vlada radi isključivo u interesu kapitala. Tomislavu Karamarku nije smetalo što je tvrtka njegove supruge povezana s MOL-om ni onda kada je odlučivao o arbitraži oko INA-e niti to što je Petrović angažiran od MOL-a da u Hrvatskoj provodi političke obavještajne aktivnosti", objavio je Milanović, dodajući da Karamarko, HDZ i MOL imaju iste interese kada je u pitanju INA.
Rekao je i da očekuju podršku Mosta za ovu inicijativu, da premijer uglavnom šuti, "a kad progovori, ne znamo što je rekao", da Vlada ne funkcionira i da se Hrvatska nalazi u ozbiljnoj političkoj krizi.
A SDP je danas objavio i tekst s razlozima za pokretanje postupka, koji prenosimo u nastavku:
"1.
Karamarko se nalazi u okolnostima koje ukazuju na postojanje ozbiljne interesne povezanosti s fizičkim i pravnim osobama čiju su ciljevi i interesi suprotni interesima Hrvatske i hrvatskih građana, čime je dovedena u pitanje mogućnost da Karamarko, kao prvi potpredsjednik Vlade, na objektivan i nepristran način, u interesu Hrvatske i hrvatskih građana, donosi odluke u tijelima vlasti, konkretno u Vladi.
Sve ukazuje da je "poslovna suradnja" između firme Josipa Petrovića i Drimije bila fiktivna, s obzirom na to da je usluga marketinga i komunikacija te za "praćenje stanja u energetskom sektoru" odabrana upravo tvrtka Drimia, koja nikad ranije nije poslovala s energetskim ili naftnim sektorom te samim time nema nikakvih referenci ni iskustva na tom području, a sve u svrhu kupovanja budućeg utjecaja kod donošenja odluka vezanih za odnose između Hrvatske, mađarskog MOL-a i INA-e.
Također, prema samim tvrdnjama gospođe Ane Karamarko, između prvog potpredsjednika Vlade i Josipa Petrovića, lobista mađarskog MOL-a, postoji prisan privatni i prijateljski odnos za koji se zasigurno može tvrditi da utječe na donošenje političkih odluka vezanih za odnose Hrvatske i MOL-a, poput odluke o arbitražnom postupku koji se vodi u slučaju MOL, za čiji se prekid HDZ, stranka čiji je predsjednik upravo Karamarko,ustrajno zalaže.
Navedenim postupcima i u takvim okolnostima, prvi potpredsjednik Vlade doveden je u situaciju u kojoj se može opravdano smatrati da je njegov privatni interes utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti te da svoj privatni interes stavlja iznad javnog interesa.
Na taj je način ozbiljno narušeno povjerenje građana u Vladu i svaki daljnji ostanak Karamarka na dužnosti prvog potpredsjednika bio bi znak da su takve situacije, u kojima se privatni interes stavlja ispred javnog dopuštene i poželjne, što nikako nije slučaj u demokratskoj i civiliziranoj državi, čemu Hrvatska teži.
Posebno je zabrinjavajuće da se prilikom razotkrivanja ovih činjenica paralelno javljaju ozbiljni pritisci na medije, a prijeti se i ucjenjuje saborske zastupnike koji su odlučili javno progovoriti o navedenom slučaju, pa čak i na one iz vladajuće koalicije. Za to se koriste najnevjerojatnije metode, poput javnog objavljivanja zdravstvenog kartona sa šifrom dijagnoze jednog zastupnika, kako bi ga se ušutkalo i zastrašilo. Sve to govori da osobe iz interesnog kruga Tomislava Karamarka ne prezaju ni od čega kako bi zaštitili njegove i svoje privatne interese, a na račun i štetu Hrvatske i njenih građana.
Međutim, do sada razotkrivena interesna povezanost mogla bi biti samo manji dio značajnijeg kruga interesa koji za cilj ima daljnju rasprodaju hrvatskog nacionalnog bogatstva, prirodnih resursa i strateških tvrtki te pogodovanja svojim izabranim partnerima, kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva, uz ostvarivanje ogromne materijalne koristi za pojedince koji su sudionici tih interesnih krugova,a čiji je jedan od značajnih subjekata upravo Karamarko.
Nažalost, Hrvatska je već ranije imala takva iskustva, upravo s prošlom Vladom HDZ-a, njenim predsjednikom Ivom Sanaderom te brojnim ministrima i dužnosnicima HDZ-a koji se i danas nalaze u vrhu vlasti ili stranke. Upravo stoga, obrazac ponašanja lakše je prepoznati i dužnost je zastupnika upozoriti na opasnost od počinjenja velike i nepopravljive štete Hrvatskoj i njenim građanima te je spriječiti, dok za to još postoji mogućnosti.
2.
Karamarko učestalo i kontinuirano opstruira zakonima i Ustavom propisani rad državnih tijela i državnih dužnosnika koji su tim tijelima na čelu te na taj način dovodi u pitanje funkcioniranje državnih tijela, sve u svrhu ostvarivanja vlastitog utjecaja u onim državnim tijelima i drugim institucijama gdje za to ne postoje zakonske ili druge pretpostavke.
U više navrata Karamarko je javnim izjavama, koje se ne može tumačiti nikako drukčije nego kao pritisak, obraćao državnim dužnosnicima kojima nije nadređen u smislu ustroja državnih tijela te u stvarima za koje nema ovlasti.
Tako je u ožujku izjavio: "Orepić je tu da rješava probleme, a ne da sam postane problem. Odgovara premijeru, ali i meni, a jasno smo mu rekli tko iz policije mora otići". Na taj način nije samo izašao iz okvira svojih ovlasti koje ima kao potpredsjednik, pokušavajući voditi kadrovsku politiku i zahtijevajući smjene u MUP-u, što je po zakonu u izričitoj nadležnosti ministra Vlahe Orepića, nego je i izrekao prijetnju ministru Orepiću, nazivajući ga "problemom" samo zbog toga što nije smijenio rukovodeće policijske službenike i to bez ikakvih zakonskih pretpostavki opisanih u Zakonu o policiji, poput težih povreda službene dužnosti ili nesposobnosti za rad.
Nešto kasnije, u travnju nakon što su zbog bizarne krađe u zgradi policije u Zagrebu ipak razriješen ravnatelj policije Vlado Dominić i drugi policijski dužnosnici, Karamarko je u Koprivnici izjavio: "Ministar je nešto naučio, ovo je njegovo iskustvo. Najbolje je učiti na vlastitoj koži", implicirajući da ga je ministar trebao ranije poslušati i smijeniti kadrove u policiji koji nisu po volji Karamarka, pa ne bi došlo do tih situacija.
Također, Karamarko je javno upućivao i poruke i samom premijeru Tihomiru Oreškoviću. Tako je u situacijama vezanim za nikad argumentirane pokušaje smjene tadašnjeg ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića vršio pritisak na predsjednika Vlade požurujući ga da i on supotpiše zahtjev za razrješenje koje je inicirala predsjednica Republike. "Prošlo je svako razumno vrijeme. On je već trebao biti razriješen", govorio je tada u Novoj Gradiški iako nema ovlasti u razrješenju ili imenovanju čelnika obavještajnih službi.
Isto se ponovilo i prilikom imenovanja novog čelnika SOA-e, nakon što je Lozančić podnio ostavku, kad je Karamarko vršio pritisak na premijera Oreškovića da na čelo SOA-e imenuje njegovog kandidata.
Sve ovo možda i ne bi bilo toliko sporno, i ostalo bi u okvirima političkog nadmetanja u okvirima vladajuće koalicije, da ne postoje jasne indicije da je Karamarko ovakve pritiske vršio u svrhu ostvarivanja svojih ciljeva i utjecaja nad represivno-istražnim tijelima koja za predmet svojih istraga imaju upravo i postupanje i situacije od kojih su neke opisane pod točkom 1. ovog prijedloga, a to su korupcije, kupovanje utjecaja, zlouporabe položaja i ovlasti te ostvarivanje nepripadajuće materijalne koristi na štetu Hrvatske.
U tom kontekstu, ovakvi postupci postaju potpuno neprihvatljivi i nedopustivi za jednog državnog dužnosnika i to iz razloga što se državni dužnosnik stavio u položaj da svoje osobne interese stavlja ispred interesa javnosti i ispred interesa Hrvatske, a državna tijela koja za zadaću imaju štititi interese i sigurnost građana Hrvatske stavlja u funkciju instrumenata za ostvarenje svojih parcijalnih interesa.
Na ovom mjestu treba podsjetiti na tekst prisege koju je prvi potpredsjednik Vlade dao pred zastupnicima kada je stupao na dužnost. "Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak te se zalagati za svekoliki napredak Hrvatske".
Iz gore navedenog može se nesumnjivo zaključiti da postupci Tomislava Karamarka nisu činjeni u svrhu svekolikog napretka Hrvatske, da nisu u skladu sa zakonima i ravnim poretkom te da nisu poduzimani s časnim namjerama nego upravo suprotno, za ostvarivanje osobne koristi i interesa."
a sto i jedan razlog da se i tebe smjeni.