Novak Đoković, Marin Čilić, Miloš Raonić, Ivan Dodig, Daniel Nestor, Nenad Zimonjić, Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić... Previše je to tenisača (i igrača i trenera) iz država nastalih raspadom Jugoslavije da bi na Mastersu u Londonu ostali nezamijećeni. Pa nije stoga čudno da su se mnogi svjetski mediji pozabavili tom činjenicom. Neki su je registrirali, a neki su je pokušali i raščlaniti, objasniti zbog čega su Južni Slaveni, a napose Srbi i Hrvati, tako uspješni u teniskom sportu.
Tako je La Gazzetta dello Sport objavila i kartu regije te naznačila iz kojih gradova dolaze ti igrači. Pa, da utvrdimo gradivo: Novak Đoković je iz Beograda, ali je dijete Hrvatice i kosovskog Crnogorca; Marin Čilić i Ivan Dodig su Hrvati iz Međugorja; Miloš Raonić je Kanađanin crnogorskih korijena, rođen u Podgorici...
Veteran u igri parova (38) Nenad Zimonjić je Beograđanin, ali s ovih prostora je i još stariji Kanađanin Daniel Nestor (42) koji se rodio u Beogradu kao Danijel Nestorović, dijete iz braka Makedonca iz Ohrida (koji se izvorno prezivao Nestor) i Beograđanke iz mješovitog srpsko-hrvatskog braka, s roditeljima se u Kanadu preselio kad je imao četiri godine; Čilićev trener Goran Ivanišević je iz Splita, a Ivan Ljubičić, Raonićev trener (i Berdychov menadžer) je Hrvat iz Banje Luke.
Nole poput Borga
To je, dakle, čak osam sudionika ATP završnice u Londonu (šest igrača i dva trenera). No, ako bismo se pomaknuli malo dalje od Londona, pronašli bismo još mnogo tenisača i tenisačica s ovih prostora koji nastupaju i pod zastavama drugih zemalja. Najsvježiji je primjer naše Ajle Tomljanović koja je odnedavno Australka, kao što je to i Srpkinja iz Osijeka Jelena Dokić. A za tu zemlju nastupaju i Hrvat iz Tuzle Bernard Tomić te jajački Hrvat Marinko Matošević. U susjednom Novom Zelandu je Splićanka Marina Eraković, a u Kanadi je, osim Raonića i Nestora, i Slavonac Frank Dančević. Među "pečalbarima" treba istaknuti i Srpkinju s francuskom putovnicom Kristinu Mladenović, te Tuzlanku (otac Srbin, majka Bošnjakinja) Andreu Petković, danas drugu tenisačicu Njemačke.
I dok tenis u Hrvatskoj ima duboke korijene (još od Punčeca i Palade), u Srbiji, a posebno u BiH, to je novija pojava. Imali su Srbi, naravno, i Jelenu Genčić i Slobodana Živojinovića, iz Srbije je i Mónika Szeles, no tenis je kod susjeda eksplodirao ponajprije s pojavom Novaka Đokovića.
– Tako je bilo i kad se u Švedskoj pojavio Björn Borg. Nije postojala teniska tradicija, ali Borg je povukao mnoge druge švedske igrače – Wilandera i Edberga. Ili u Njemačkoj, gdje je Boris Becker pokrenuo revoluciju u tenisu. Isto je i s Đokovićem i Anom Ivanović. Njihovi rezultati su odlični za srpski tenis, djeca ih gledaju na televiziji i žele da igraju kao oni – objasnio je Nestor boom srpskog tenisa.
Priča je zapravo ista. Tenis je nekad bio skup sport, za njega je potrebna određena infrastruktura (tereni) i oprema (barem reket, loptice i tenisice), ali talenata na ovim prostorima (kao uostalom i za neke druge sportove) nikada nije manjkalo.
Razgovarali smo o tome s Nikolom Pilićem, Goranom Prpićem i Branimirom Horvatom i oni su zajedno složili mozaik u kojemu su se našli svi bitni detalji koji daju odgovor na pitanje: odakle toliko vrhunskih tenisača i tenisačica iz regije.
– Neosporan je talent, taj smisao za tenis ovdašnje mladeži. Tu su uzori kojih ne manjka. Nakon svih velikih uspjeha, pojavljuje se vojska novih klinaca koja će uzeti reket u ruke. Tu je potom spremnost na mukotrpan rad i odricanja. Ali i na rizik: žrtvuju se mnoge stvari, između ostaloga i obrazovanje – kaže Horvat.
No, na putu do uspjeha ne riskira se samo obrazovanje djece nego i financijska opstojnost roditelja.
– Počeci apsolutno financijski leže na roditeljima, sve je to obiteljski projekt. A prve pokazatelje je li netko talentiran i može li biti pravi igrač, dobar teniski trener može procijeniti najranije u dobi između 12 i 13 godina. Nikako prije toga – ističe Goran Prpić.
Kod Pilića 3000 € mjesečno
Upravo u toj dobi Đoković je došao na "probu" u München, u tenisku akademiju Nikole Pilića, i to na preporuku njegove trenerice Jelene Genčić, koja je tvrdila da je dečko "jako talentiran".
– Odmah sam znao da je poseban. Novak je kod mene povremeno dolazio tri godine. Troškovi njegova boravka u Akademiji bili su nešto manje od 3000 eura mjesečno – otkriva Pilić, dodavši da je Đokovićev otac u njega ulagao svu zaradu iz obiteljskog restorana na Kopaoniku.
Gruba računica kaže da je godišnji trošak za talentiranog mladog igrača (treneri, putovanja) 80 tisuća eura. A ljudi s ovih prostora ne bježe od rizika...
Pitanje za prepametnog novinara, kojeg ocigledno vise zanima kako igracima izgleda dnk nego kakav tenis igraju: Zasto spominjete Srbe u naslovu a posle pisete da su to sve Hrvati i Crnogorci??!!!