Svjetlo dana uskoro bi mogao ugledati prvi pravilnik o sprječavanju nepotizma na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Priča se zakotrljala u svibnju, a prijedlog nacrta toga pravilnika poslan je nedavno na adrese fakulteta, kako bi se, među ostalim, i profesori očitovali o njemu.
Nije tajna, naime, da na osječkim fakultetima rade ili su radile i cijele obitelji – roditelji, sinovi ili kćeri, snahe ili zetovi, kako na važnim profesorskim, pa i dekanskim funkcijama, sve do administracije i spremačica.
I sami smo, iz glave, izbrojili najmanje osam takvih primjera, a može se to lako provjeriti prelistavanjem popisa nastavnika na internetskim stranicama. Često to, stoga, izaziva sumnju javnosti u nepristranost pri zapošljavanju, neovisno o tome koliko su te sumnje možda opravdane ili nisu.
>>Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od petka ili prelistajte u našem e-izdanju
>>U današnjem broju donosimo i sljedeće teme:
>>Rektor Boras smjenjuje dekana Previšića
>>Hajdaš Dončić: HDZ će bez problema vladati sljedeće četiri godine
>>Raspudić: Za SDP bi sad bilo najbolje da predloži zakon o lustraciji
>>Orban bi migrante protjerao na otok
Upravo je izasao novi ranking za universitete World University Rankings 2016-2017. Od 978 Zagreb se nalazi na 977 mjestu. Zadnji je jedan iz irana, ali na 974 je jos jedan iz irana, tako da netko ne misli da je Iran sad najlosiji. Za usporedbu su bili vazni kriteriji: Okolina za učenje koje napravi universitet, broj publikacija tj. reputacija universiteta, Broj citiranja hrvatskih publikacija u stranim publikacijama, internacionalnost universiteta np. strani profesori, broj stranih studenata itd... te udjel finaciranja universiteta kroz industriju. Svakome treba biti jasno kako su hrvatski univeristeti zalost, te kako ljudi ne mogu nista nauciti. Nije ni cudo da se rodjaci zaposljavaju, jer je svejedno. Da li radi rodjak ili ulicar. Efekt je isti. Bez rezultata... Drugim riječima, čovjek završi fakultet u Zagrebu i ne može ništa s tim. Ako ode u inozemstvo onda počinje na kraju. Ne može se ni s kinezima mjeriti...Bačen novac. Znači čovjek iz hrvatske mora poslati svoje dijete van Hrvatske da nešto nauči. Troškovi su često vani manji nego u Zagrebu a efekat mnogo veći. Ova statistika je stvarno šokantna ali razumljiva.