Fali joj samo legitimitet

Veselo je već danima u Banskim dvorima. Radi se punom parom, sastanči satima. Navodno. U javnost ne izlazi gotovo ništa. Novinari i fotoreporteri satima čuče pred ulazom, poslikaju i goste i domaće, ali izjava nema. Jadranka Kosor, natjerala je svoje suradnike da se drže zavjeta šutnje. Omerta je jedino izvjesno u Banskim dvorima ovih dana. Poput najstrože državne tajne čuva se program Đure Popijača, stvarna uloga Savjeta za gospodarstvo, državni proračun za 2010...

Ili se premijerka ozbiljno primila posla i ne želi da se priča razvodni kroz neslužbene izvore ili se u Vladi ne radi ništa, pa nema potrebe za bilo kakvim izjavama. Upućeniji se kunu da je u pitanju prvi scenarij. Bez obzira na omertu, Kosor niže pohvale i s ljevice i s desnice. Ipak, nešto nedostaje. Jadranka Kosor nije šefica HDZ-a izabrana na izborima. Nju je instalirao njezin prethodnik, a jedini legitimitet koji ima proizlazi iz nakaradnog glasovanja dizanjem ruku u zagrebačkoj Areni.

Upravo zbog toga, kad se stanje u Vladi stabilizira J. Kosor trebala bi sazvati unutarstranačke izbore kako bi stekla toliko željeni legitimitet. Iako se čini kao davno zaboravljena priča, Kosoričin upitan legitimitet predsjednice stranke ovih je dana opet iskočio iz ormara.

Njezina je, kaže, prva i zadnja i u stranci i u Vladi, no kad je Polančec otišao, ruke joj nisu bile odriješene birati koga želi. Prije, tijekom i nakon konačnog izbora morala je za mišljenje pitati stranačke mudrace, one iste koji su joj dozvolili da preuzme stranku i Vladu.

Zato što je nasljednica, a ne legitimna predsjednica u Vladi ne može kadrovirati kako bi željela. Umjesto toga mora, koliko toliko, slušati diktat politike i ponašati se u skladu s time.

Nije joj bilo kao Sanaderu koji je dva ministra smijenio i postavio im zamjene u samo nekoliko sati. I Kosoričina i Sanaderova situacija daleko su od naprednih zapadnih demokracija. Baš zato, Kosor bi morala razmisliti i o ideji jednog dijela vladajuće stranke, ali i koalicije. Predlažu joj, doduše uvijeno i izdaleka, da raspiše unutarstranačke izbore i da u fotelju predsjednice HDZ-a sjedne nakon sraza s jednim ili dva protukandidata.

U tome bi, bez problema, mogla uspjeti. Mlađi i liberalniji članovi ionako je podržavaju, a stariji, čvrsti hadezeovci podržali bi je iz samo jednog razloga. Kad su mislili da je Sanader ostavio stranku ženi, ona ih je, zanimljivom igrom, razuvjerila. Znala je Luki Bebiću reći: “Zašuti!”, a njezini su to ljudi znali plasirati u medije da bi i najkonzervativniji članovi shvatili da je stranka u rukama šefice, a ne nejake ženice. A to je jedino što članovima HDZ-a treba.

A što se tiče legitimiteta u Vladi, Kosor ga ima. Donekle. Izabrana je većinom glasova u Saboru. I opet u sjeni svog prethodnika koji ju je izmislio, predložio najbližim suradnicima i kao gotovo rješenje za šeficu Vlade predstavio javnosti.

Kosor je i u Banske dvore zasjela željom jednog čovjeka. Za razliku od legitimiteta predsjednice stranke, koji može dobiti vrlo lako, da bi po svim demokratskim uzusima zasjela u premijersku fotelju, morala bi raspisati parlamentarne izbore. Napraviti program i suočiti se s ostavštinom prethodnika. Odgovoriti na bezbroj pitanja, razjasniti biračima desetke afera, tone nepotizma i rodjačkih veza s kojima ona osobno nema nikakve veze.

S tim crnjacima povezana je isključivo kroz stranku. Da bi se toga riješila, morala bi iz stranačke evidencije izbaciti stotine više ili manje istaknutih članova. I jasno reći zašto ih izbacuje. Onako kako je u konačnici riješila problem Rade Buljubašića.

Zbog svega toga, prijevremeni izbori za J. Kosor nisu opcija. Osim ako ne napravi nešto što bi većina građana pozdravila bez zadrške. Nešto što bi građane natjeralo da zaborave krizni porez i zamrzavanje mirovina. Nešto zbog čega bi za HDZ glasovali i oni koji se kunu da to nikada, ni pod koju cijenu ne bi. Samo, što bi to moglo biti?