Rat je počeo razaranjem Kijeva, a okončao ga pokoljem u Srebrenici. Bude li pravde, Ratko Mladić život će skončati u Haagu. Oficirčina JNA, zapamćen kao otresit i grub, godinama se skrivao poput sitna uplašena tata. Od tipičnog napuhanog JNA rmpalije postao je suvremenim plagijatom hajduka kojega kriju njegovi jataci. Ratko Mladić postao je simbolom ratnog monstruma.
No, on je ujedno žrtva svoje sulude vjere u Jugoslaviju i u JNA. Uime “obrane Jugoslavije” s JNA je i ušao u rat. Kijevo je bilo prvom metom njegove artiljerije. I Mladić i oni koje je predvodio srušili su ga “braneći Jugoslaviju”. Njihovo je ideološko geslo bilo: “Samo jedinstvena Jugoslavija”. Kad je postalo nepobitno da unitarnu Jugoslaviju Hrvati ne žele, Mladić predvodi unutrašnju agresiju na nju.
U toj će se agresiji zdušno združiti i oni s petokrakama i oni s kokardama. Kad je ideja unitarne Jugoslavije definitivno potisnuta idejom velike Srbije, Mladić na glavu stavlja kačket s četničkom kokardom i za tu ideju ratuje i u Bosni. Zastrašivanjem, protjerivanjem i stvaranjem logora Ratko Mladić, kao srpski vrhovni komandant, “na terenu” provodi politiku Radovana Karadžića, Biljane Plavšić i ideologa SANU. Strašna je ironija povijesti da je Mladić, kojega su u JNA “pelcovali” da bude ideološki protivnik fašizma, postao njegovim najužasnijim provoditeljem.
Ono što su njegove horde učinile u Srebrenici, najstravičnija je pojavnost fašizma usred suvremene Europe, do tada sklone diviti se svojoj civiliziranosti. Možda je i u toj nečistoj europskoj savjesti neki od motiva za Mladićevu deportaciju u Haag. Bila bi to ujedno neka hrvatska zadovoljština.