S obzirom na kretanje cijena prirodnog plina, utihnula su i upozorenja da je LNG terminal na Krku loša investicija. Putin je sam stvorio uvjete za isplativost projekta. Tome se pridodaje politika u Zagrebu koja je rano uvidjela: energetska sigurnost ima svoju cijenu – a to nije uvijek tržišna cijena. Cijela regija sada ima koristi od ovog uvida i Hrvatska može postati regionalni centar za opskrbu plinom (hub), piše njemački novinar Michael Martens za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u velikom članku i analizi o tome kako je do nedavno kontroverzan i kritiziran projekt u Omišlju, kojega su pokušavale zaustaviti i hrvatska opozicija i zeleni, ali i Rusi, doveo do toga da Hrvatska više ne treba plin iz Rusije – a istovremeno može opskrbljivati svoje susjede.
U politici ono što se smatra kratkovidnošću ili dalekovidnošću često nije pitanje vidne oštrine, već vremena. Hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je na vlasti od 2016. godine, i njegovi prethodnici dugo su kritizirani, neprijateljski raspoloženi i ismijavani zbog plana izgradnje LNG terminala na otoku Krku, piše Martens.
Mirela Ahmetović, načelnica općine Omišalj, borbu protiv projekta učinila je svojim zaštitnim znakom. Lokalni otpor podržali su ekološki aktivisti iz cijele Hrvatske, zelena stranka “Možemo”, razni stručnjaci za energetsko tržište te dijelovi Katoličke Crkve.
Međutim, u sjeni ruske invazije na Ukrajinu, projekt se sada čini mudrim i usmjerenim prema budućnosti, barem u retrospektivi. Američko veleposlanstvo u Zagrebu, koje je oduvijek podržavalo gradnju jer se, naravno, radilo i o prodaji američkog fracking plina, pohvalilo je zagrebački "briljantan potez": Hrvatska je tako u izvrsnoj poziciji da postane regionalno čvorište opskrbe energijom i smanji ovisnost susjednih zemalja o Rusiji.
Slovenija, koja godišnje troši samo 0,8 milijardi kubičnih metara plina, već je spojena na hrvatsku mrežu plinovodom. S Krka bi se mogla pokriti i puno manja godišnja potrošnja BiH (0,2 milijarde kubika). Bosna trenutno dobiva samo ruski plin. Krk specijalnim kamionima opskrbljuje i druga tržišta u susjednim zemljama. Zasad su najveći kupci industrijske tvrtke u sjevernoj Italiji, koje su se ranije opskrbljivale preko LNG terminala u Marseilleu i Rotterdamu
Osim same Hrvatske, nekoliko susjednih zemalja zahvaljujući Krku više (ili barem u manjoj mjeri nego prije) nisu ovisne o ruskom plinu. Tvornica ukapljenog plina ne samo da daje državama EU Hrvatskoj i Sloveniji političku slobodu u odnosu na Moskvu. Proširenje terminala, preko kojeg je dosad u Europu uglavnom dolazio tekući plin iz SAD-a, Nigerije, Katara i Egipta, uz izravne hrvatske susjede mogao bi koristiti i Austriji, kaže Plenković
Iako se i dalje oslanjaju na Rusiju, Mađarska dugoročno treba "transportnu rutu od Jadrana preko Ukrajine". U Budimpešti je uvijek bio cilj stvoriti bolju pregovaračku poziciju s Gazpromom alternativnim rutama. Zanimanje Mađarske za Krk stoga se zadržalo i nakon 2010. godine, kada je na vlast u Budimpešti izabran Viktor Orbán.
Pokušaji Moskve da torpedira veliki projekt godinama su bili uspješni. Kada je Vladimir Putin početkom 2006. došao u Budimpeštu, jedan od ciljeva njegovih razgovora bio je spriječiti LNG tvornicu na Krku. Osim toga, Rusija je ponudila produženje "Plavog toka" preko Bugarske i Srbije do Mađarske. “Južni tok” kasnije je dodan kao još jedan ruski mamac: plinovod je trebao ići od ruske do bugarske obale Crnog mora i odatle preko Srbije u Mađarsku do Austrije – po cijenama kojima hrvatski LNG terminal u to vrijeme ne bi mogao konkurirati.
Ubrzo su se u Hrvatskoj našli stručnjaci koji su, pozivajući se na rusko obećanje Južnog toka, projekt na Krku proglasili neekonomičnim i besmislenim.
HDZ-ova političarka Grabar-Kitarović, koja je prije izbora na najvišu državnu dužnost od 2011. do 2014. bila hrvatska veleposlanica u Washingtonu i zamjenica glavnog tajnika NATO-a, nije se pokolebala.
- Za nju i Plenkovićevu vladu bilo je jasno da se ne radi samo o ekonomskim, nego o geopolitičkim promišljanjima. Bilo je jasno: energetska sigurnost nije samo sigurnost za gospodarstvo, nego i za državu. To znači političku neovisnost, citiraju Sebastijana Rogača, bivšeg savjetnika predsjednice K. Grabar Kitarović, a sada ravnatelj za multilateralu u Ministarstvu vanjskih poslova RH.
Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač, inače član HDZ-a, prisjeća se da nije samo njegova stranka omogućila projekt: “Treći pokušaj započeo je 2015. godine, kada je tadašnja socijaldemokratsko-liberalna vlast smatrala projekt strateški važan za Hrvatsku.” Na čelu ove vlade bio je sadašnji predsjednik Zoran Milanović. Nasreću Milanović, reći će neki, jer danas taj isti političar često zaluta izjavama koje izazivaju sumnju da se on i njegova država doista nalaze na Zapadu, piše njemački novinar.
Proširenje kapaciteta dodatno će se povećati izgradnjom skladišta plina. Kao moguće lokacije za to spominju se Split, Rijeka i Zadar. Nedostatak specijalnih brodova za prijevoz tekućeg plina u ovom trenutku još uvijek ograničava hrvatske planove. Srednjoročno, međutim, Krk bi trebao postati regionalno čvorište za opskrbu plinom, zaključuje se u tekstu u FAZ-u.
VIDEO Rusi tvrde da NATO želi okupirati BiH, ministrica im poručila da se suzdrže od izjava
Di si Ahmet al Ovicka :)))))