Fenomen 'nigerijskog princa': Raste broj prijevara, neke države posebno su notorne

Iz dana u dan dolaze vijesti o internetskim prevarama, posebice onima romantičnima, kad se s jedne strane internetske veze nađe - vrlo često ranjiva - osoba, a s druge iskusni, profesionalni prevaranti. Žrtve nalaze diljem svijeta, žene i muškarce, pa tako i u Hrvatskoj. Upravo ovih dana nigerijska policija je uhitila trojica koji se su jednom Hrvatu predstavljali kao žena, razvijajući "intimni" odnos s njim do te točke da je drage volje fiktivnom ženskom liku poslao svoje gole fotografije, da bi potom ucjenjivali da im pošalje novac ili će slike vidjeti njegova obitelj i prijatelji.

Večernji list je prije godinu dana, kad su se kod nas - nakon što je Hrvatska ušla u Schengen - pojavile prevare kojima je cilj toliko zaluditi žensku osobu da ona konzularnim službama zajamči za prevaranta kako bi on dobio schengensku vizu, ušao u svijet industrije prijevara - bilo da je riječ o vizi ili novcu - koja ima izuzetno dugu tradiciju upravo u Nigeriji, razgovarao sa žrtvama te bivšim i sadašnjim prevarantima, Yahoo dečkima, kako ih zovu,  i osobama koje dobro poznaju tu scenu, povijest, sociološki i ekonomski moment organiziranih prevara te s onima koji se protiv njih bore.

Brak srodnih duša zar s puta ne smetne zapreku svaku, napisao je Shakespeare. Naravno, ako su duše srodne, ne prevarantske, a zapreka nije konzularni ili djelatnik MUP-a koji će to uočiti, staviti znak "stop" i spriječiti imaginarnu zajednicu, zapravo internetsku prijevaru kojoj je pravi cilj iskoristiti žrtvu za dobivanje vize za Hrvatsku, a time i EU, te vrlo često i njezina novca. Otkako je Hrvatska ušla u Schengen, pojavio se i kod nas trend romantičnih prijevara.

Mlađi muškarci, najčešće iz Afrike, a pogotovo iz Nigerije, pronalaze preko interneta, društvenih mreža, a posebno aplikacija za upoznavanje, žene sa Zapada, sada i iz Hrvatske, te s njima uspostavljaju vezu, intenzivno komuniciraju po internim pravilima varalica kako bi se žena zaljubila ili mislila da se zaljubila.Neki će, kad zadobiju povjerenje, tražiti novac za neke svoje izmišljene potrebe, drugi će htjeti doći u Hrvatsku, da se napokon vide i čak vjenčaju, a za to mu treba viza.

A tko će jamčiti da su u ljubavnoj vezi i pred brakom koji će sklopiti čim dođe? Pa upravo njegova žrtva. To nam potvrđuju izvori iz MUP-a te Ministarstva vanjskih i europskih poslova koji probiru zahtjeve za vize i od kuda upozoravaju na oprez. Zvuči malo nategnuto? Nije. Ljudska je priroda osjetljiva, svatko želi biti voljen. S druge strane, prijevare su uhodani ilegalni biznis, s pravilima, vlasnicima, radnicima i zaradom te socijalnim statusom.

POVEZANI ČLANCI:

Prema podacima američkog FBI-a, pokušaji takvih prijevara porasli su od 2019. čak 25 puta, a oni prevareni izgubili su 547 milijuna dolara. Europol također redovito upozorava na takve pokušaje prevara u Europi, kao i hrvatski MUP. Neke države, kao što je Nigerija, notorne su po prevarama, koje su počele i prije interneta – još krajem 19. stoljeća, da bi u 80-ima, a posebno 90-ima, dolaskom interneta, procvjetale. Uostalom, tko se ne sjeća "nigerijskog princa" koji je slao mailove i nudio bogatstvo u zamjenu za malu pomoć.

Razlozi su i postkolonijalistički, i socijalni i kriminalni. Ljude koji traže žrtve za "romantičnu vezu", obično mlađe dobi, nazivaju Yahoo dečkima (Yahoo boys), a same prijevare Yahoo Yahoo, po usluzi web pošte koja je među prvima bila najrasprostranjenija među internetskim korisnicima.

Večernji je ušao u svijet Yahoo Yahooa, razgovarao sa žrtvom, obitelji jedne žrtve, s bivšim varalicama, ali i sa sadašnjima koji se okupljaju na posebnim forumima kako bismo dobili cjelovitu, kompleksnu sliku tog fenomena. Počelo je sasvim slučajno. Hrvatica A. K. (podaci poznati redakciji), žena od 60-ak godina, udovica s dvoje odrasle djece, na Facebooku je dobila zahtjev za prijateljstvo. Dosta je vremena provodila na internetu i Facebooku. Djeca su se odselila u drugi, veći grad, dolazila bi za godišnji, a unuke je najčešće viđala virtualno. Povezala se i s obitelji koja je već dugo živjela u inozemstvu, redovito su razgovarali, a kako se bavi rukotvorinama, stavljala je fotografije svojih djela. Prijatelje je češće čula tako, iako su živjeli u istom gradu – našli bi se na piću ili na šetnji, a i njih su tu i tamo stisnule neke boljke. Razmišljala je da se intenzivnije uključi u neki klub, možda kartanje, preferans ili slično, ali nikada nije.

Nije poznavala muškarca, nije ga prepoznavala ni s fotografije, ni imenom. Uostalom, koga bi ona i znala u Nigeriji. Mozgala je, možda preko nekoga, možda je kliknula nešto slučajno, no znatiželja, ali i slika nasmijanog muškarca koji ima, tako je pisalo u profilu, 23 godine, nagnala ju je da prihvati zahtjev. Jedan klik i ta je osoba s interneta ušla u njezin život. I to kako. O tome što joj se događalo govori s podosta srama. Kako je ona, tako jaka i samostalna, mogla pasti na takvu prijevaru, pita se. A opet, ne ljuti se ni previše na "svog prevaranta", kako ga zove. Još ga opravdava i žali. Uostalom, dao joj je lijepe trenutke.

– Nisam znala što mogu očekivati. Iskreno, mislila sam da je neka zabuna. Mladić me pristojno pozdravio, na engleskom. Engleski pomalo znam, ali sam se, za svaki slučaj, koristila i internetskim prevoditeljem. Predstavio se, kazao kako se zove, i da bi samo želio malo razgovarati jer je vidio fotografije mojih radova i jako su mu se svidjeli. Rekao je da je i on pokušavao nešto slikati, ali da je jako loš u odnosu na mene. Hvalio me i ispitivao o mom radu. Malo jesam oklijevala, ali mi se zaista činio bezopasan. Pitala sam ga kako je došao do mene, a on je rekao da je gledao na televiziji neku emisiju, spominjala se Hrvatska pa je pretraživao slike i među njima je bio jedan njezin pejzaž. Činilo mi se tada logično. I tako smo počeli razgovarati. Pitao je puno, ja sam odgovarala. Baš me ubo u moju strast. Zaista sam bila sretna i ispunjena, prvi put nakon dugo vremena govorila sam o svojim djelima, umjetnosti općenito, a nije se samo svelo na lajkanje i komentar da je super. Slušao me, postavljao pitanja dalje i dalje – govori.

Njezin varalica ponašao se školski. U Nigeriji postoji priručnik od 60-ak stranica o tome kako odabrati žrtvu, kako joj pristupiti, kako je namamiti i natjerati je da se zaljubi. Yahoo dečki svoje žrtve, najčešće bijelce sa Zapada – oyinbo – zovu "maga", što znači glupa ili lakovjerna. Jedna od najpopularnijih hip-hop pjesama o varalicama je "Maga Don Pay" ("Maga ne plaća).

– Profili za kojima tragamo su žene starije od 40 godina, bez partnera. Još je lakše ako nemaju djecu, a izuzetno poželjne mete su žene s invaliditetom ili tako bolesne da rijetko napuštaju dom te su izolirane od socijalnih kontakata. U ovom poslu najveći je zgoditak osamljenost – objašnjava nam bivši Yahoo dečko, a sada djelatnik Social Catfisha, kompanije koja se bavi tehnologijom za provjeru potencijalnih varalica, Adekunle Adedeji. Prema raznim istraživanjima, postotak svjetske populacije koji se osjeća osamljen kreće se od 33 do 45 posto i raste iz godine u godinu. U svakom slučaju, epidemija osamljenosti u sve povezanijem svijetu se širi i ide naruku kriminalcima.

Igrajući na tu kartu, priručnik kaže da se u razgovoru – dopisivanju, a poslije i preko videopoziva – govori što više o ženi, da joj se pokloni pozornost, zanimanje i razumijevanje. Naša je sugovornica upadala u gotovo sve kategorije. Kako razgovori teku, bivaju sve otvoreniji i pomalo se počnu dijeliti informacije iz privatnog života.

– Slušao je, a ja sam imala s kim razgovarati. Ispričala sam mu sve o sebi, ali imala sam osjećaj da ni on ništa ne skriva: slao mi je slike sebe, roditelja, iz škole. Sad kad razmislim, uopće ne znam čije su to slike – kaže. Kako je ta vrsta internetskih prijevara vrlo raširena, svima koji se upuštaju u komunikaciju savjetuje se da dobro pregledaju fotografije. Jedan je od savjeta taj da se jednostavno napravi obrnuta pretraga po fotografijama jer kriminalci često skidaju tuđe fotografije i koriste ih za svoj lažni profil i slike svog lažnog života. Ako jednostavno ne ukradu fotografije, varalice imaju svoju arhivu – bilo da plate nekim ljudima da im glume obitelj bilo da nečim sličnim pribave fotografije. Kako vlasti, i lokalne u Nigeriji, tako i mnoge tamošnje i svjetske organizacije, tijekom vremena su od žrtava skupile veliku datoteku fotografija koje koriste varalice, a koja se također može pretraživati. Također, posumnja li se na prijevaru, može se kontaktirati jedna od tih organizacija te policija. S druge strane, oni koji traže vize dat će svoje prave podatke jer moraju proći službenu proceduru da se viza odobri, a žrtva je tu u ulozi jamca.

No teško se boriti s time jer prijevare imaju i dugu tradiciju, ali i nose društveni status. One u Nigeriji imaju i ime: 419. Tim imenom počelo ih se nazivati tijekom 1990-ih, kad su – i preko legendarnog nigerijskog princa koji šalje mailove i traži novac, prevarili zapadnjake za milijune dolara, po odjeljku nigerijskog kaznenog zakona koji se bavi takvim zločinima. Nigerijci, koji su općenito vrlo religiozni, također su povezali taj broj s Knjigom psalama, poglavljem 41 i stihom 9 (41:9), koji, čini se, opisuje tipičnu prijevaru s plaćanjem unaprijed. Taj stih u prijevodu Ivana Šarića kaže: "Pa i prijatelj moj, u koga sam se uzdao, koji je jeo kruh moj, podiže na me petu."

Hrvatici A. K. razgovori s mladićem donosili su duševnu hranu. Trajali su satima. To i je uputa i način djelovanja: polako, dozirano, da bi u jednom trenu, a pravi varalica će ga prepoznati, odnos prešao na drugu razinu. Komplimenti postaju intimniji i vode u romantičnu sferu.

U priručniku za zavođenje navodi se i cijeli niz rečenica koje, prema iskustvu, djeluju na sugovornicu. Među njima su: Volim razgovarati s tobom, Izgledaš lijepo čak i kad se ne trudiš, Što više doznajem o tebi, to više padam na tebe, Unosiš svjetlo u moj život kao nitko drugi, a onda se kreće i u seksualne poruke tipa: Izgledaš seksi i kad zapovijedaš.

– Da, mislim da sam se zaljubila. I on se, bila sam uvjerena u to. Nikome nisam govorila, bilo mi je ipak neugodno. Onda je on predložio da se vidimo uživo. Da, da, želim. Doći će u Hrvatsku. E, tu mi je prvi put postalo jasno da ću morati reći djeci o tom muškarcu i nije mi bilo svejedno. Ali želja je bila toliko jaka da sam pomislila: Dosta sam i ja bila sama, oni su veliki, bila sam im tu kad su trebali, imaju svoje živote, valjda je vrijeme da i ja budem sretna. I pozvala sam ga. Bio je samo problem vize. Podnijet će zahtjev u hrvatskom veleposlanstvu, odmah je rekao i zaista, poslao mi je fotografije kako predaje. Samo još to, a onda dolazi – govori.

Djelatnici konzularnih službi svih država, pa tako i Hrvatske, na dan pregledaju desetke zahtjeva. Nagledaju se i razloga za traženje viza: od uobičajenih, turističkih, preko malo neuobičajenijih, primjerice da bi na neki koncert, do onih koji im pale lampicu. Zahtjev je bio jedan od takvih. Brak? Dolazi da bi se oženio? Na stranu seksizam, da, ako se muškarcima tolerira veza s puno mlađom ženom, zašto ne bi i ženama, no razlika u godinama bila je očita. Isto kao i poznavanje potencijalnih prijevara. Dobio je odbijenicu.

– Svijet mi se srušio. Zamolio me, a ja samo odmah sjela na telefon i zvala MVP da ga puste. "Mi se volimo, zaista se volimo, nemojte mi uništiti san i život", preklinjala sam – kaže.

"Gospođo," mirno su joj rekli, "to je prijevara."

"Kakva prijevara?"

Dali su joj informacije, poslali brošure MUP-a u kojima se objašnjavaju slične prijevare. U ovom slučaju nije bilo razloga za kaznenim gonjenjem jer do tog trena nije počinio ništa ilegalno i zaustavljen je na vrijeme te je koristio svoje prave podatke. Drugi, koji falsificiraju identitet, za romantične prijevare dobivaju u Nigeriji kazne od jedne do tri godine zatvora, ako ih uhvate.
U SAD-u je jedan Nigerijac koji je prevario Amerikanku za 200 tisuća dolara, nakon čega ga je Nigerija izručila SAD-u, dobio pet godina zatvora. Broj internetskih prijevara raste, kažu nam iz MUP-a, pa je oprez ključan, a policija često može djelovati tek nakon prijevare.

Pojam Yahoo dečki i njihov "posao" duboko u ukorijenjen u nigerijskom društvu. Mnogi ih ljudi vide kao mladiće koji su odabrali kriminalni život, pljačkajući strance i kvareći ugled Nigerije. Neki, kao politička analitičarka Ademola Adeeko, smatraju da su zaslijepljeni pohlepom i željom da brzo zarade, dok policija često kaže da je kriv odgoj i roditelji. No postoji i treće objašnjenje tog fenomena kako su Yahoo dečki zapravo natjerani na takav oblik zarade za život. Na rubu, u siromaštvu, nemaju izbora i citiraju kako Nigerija ima procijenjenu stopu nezaposlenosti od 54 posto među osobama u dobi od 15 do 34 godine, a prosječni mjesečni prihod jednak je onom iz 1980.

Mnogi se ljudi žale da je vlada prožeta korupcijom mnogo ozbiljnijom od onoga što čine Yahoo dečki. "Varalice kradu od stranaca, a novac troše ovdje. Političari kradu od nas i troše novac u inozemstvu", znaju reći Nigerijci. Često je – za tren ostavimo moral po strani – na djelu čista računica: zarada, troškovi i konačna cifra. Zašto bi se, smatraju, prijavili i radili posao za 25.000 naira dok je vreća riže u Nigeriji 30.000 naira?

Inflacija je ludnica. Cijene vrtoglavo rastu. Jedina stvar koju mladi ljudi u Nigeriji mogu učiniti kako bi preživjeli jest pridružiti se Yahoou. Nijedan uredski posao ne može vam dati novac koji će vam dati Yahoo, kažu zagovornici principa "okolnosti su nas natjerale". Nije loše biti Yahoo dečko – njihov je život itekako raskošan po tamošnjim, ali i prema drugim standardima.Naravno, od svih varalica manji je broj toliko bogat, ali zato oni svoje bogatstvo, bio to auto Lexus bio šampanjac Moët, ponosno pokazuju javnosti.

U nigerijskoj hip-hop kulturi, na primjer, oni su sinonim za bogatstvo i luksuz. "Yahoo Boyz" i "Am I a Yahoo Boy" dvije su od pjesama o varalicama koje skupljaju milijune pregleda na YouTubeu. Postoji u glazbi i slika momaka s Yahooa kao populističkih heroja, oni su inačica modernog Robina Hooda koji će uzeti od bogatih jer im vlastita zemlja ništa ne pruža. Dio glazbenika ih jako brani, kao, primjerice Naira Marley, i inače kontroverzan umjetnik sa svojom sljedbom, obožavateljima nazvanim Marlians, autor pjesme "Am I a Yahoo Boy", koji je kazao kako dečki s Yahooa ne rade ništa loše, implicirajući da su njihove mane cijena koju Zapad mora platiti za nasljeđe ropstva i kolonijalizma, ali jednako udarajući i sadašnju, po njegovu shvaćanju korumpiranu i nesposobnu vlast. Zarada u tom poslu, kao i kazne, variraju.

POVEZANI ČLANCI:

– Ne zaradi se isto svaki mjesec ili svake godine. Ovisi i za što se specijaliziraš i što radiš – kaže nam jedan anonimni korisnik foruma na kojem se novače i dijele savjeti kako postati i biti Yahoo dečko ili neka druga vrsta varalice.

Navodi cijeli dijapazon internetskih prijevara i varalica: loader – prevarant koji nude usluge "učitavanja" na različitim platformama, tvrdeći da mu je potreban pristup Wirex računima s visokim limitom i nudeći žrtvama dio prihoda, spammer koji obično tvrdi da ima novac, ali da ga zbog nekog razloga ne može položiti kod sebe u banku te moli pomoć u zamjenu za dio novca. Tu je i scammer – onaj koji se bavi sad već gotovo klasičnim prijevarama, kad jednostavno pošalje mail s neke adrese, tvrdeći da je ta osoba u nevolji i da joj treba novac ili javi primatelju da je osvojio milijune samo treba dati podatke i slično.Vrlo su popularni ituneri ili varalice s iTunes darovnim karticama, kad mole žrtvu da kupi karticu jer im treba pomoć, a onda je zamijene za gotovinu.

Prednost je te prijevare ta da je kartice jako teško pratiti. Potom su tu i daydreamer ili beginner, money screen shots, što je prijevara u kojoj kriminalac radi lažnu snimku zaslona potvrde plaćanja kako bi obmanuo žrtvu da je uplata obrađena i da je iznos pripisan žrtvinu računu, data scam, kao bilo kakva prijevara s podacima, Alibaba kad hakiraju e-poštu prodavača kako bi motrili komunikaciju između kupca i prodavača te umetnuli podatke o vlastitom bankovnom računu kada dođe vrijeme da kupac izvrši plaćanje. I, naravno, tu je i Yahoo dečko.

– Loader, ako se potrudi, 15.000, spammer 8000, Yahoo boy no laptop (Yahoo dečko bez laptopa – radi na uređaju "gazde"), money screen shots, data scam, Telegram, WhatsApp, Instagram: dvije do 10 tisuća, i Tune kartice 200 dolara – kaže nam o zaradi u američkim dolarima.

Na svakog uspješnog dečka s Yahooa koji zaradi 100.000 dolara od žrtve i kupi kuću ili auto postoje stotine s telefonom u sirotinjskim četvrtima koji ne dobiju više od sto dolara. Neki počinju s plaćom koja nije novac, već ih plaćaju smještajem i hranom. Unatoč radu nigerijskih službi i posebnog povjerenstva za gospodarski i financijski kriminal koje radi na suzbijanju prijevara, još postoje kriminalne organizacije koje vode lance varalica. Radna sjedišta su im kuće na periferiji Lagosa, gdje pet do deset momaka sjedi u sobi, razgovara o klijentima i drogira se kako bi ostali budni – momci s Yahooa obično rade noću zbog vremenskih razlika. Razmjenjuju priče o iskustvima kako bi pomogli jedni drugima, zapale joint, slušaju glazbu. I mame žrtve. Imaju li suosjećanja?

– Hm, teško je reći. Mamljenje je dugotrajan posao, a dnevno s nekim razgovarate satima. Morate znati jedno: ta vam osoba otkriva svoje najdublje tajne, ono što možda nikada nije rekla nikome. Da djeca tih žena znaju što mi znamo, na kraju poznajemo bolje njihove mame od njih samih. Katkad se kod nekoga javi osjećaj grižnje savjesti, ali ga drugi brzo vrate u posao riječima: "Naivna je i zaslužuje da je se prevari" – govori Adedeji.

Djeca i drugi članovi obitelji, ako ih žena ima, doznaju posljednji, tek kad je žrtva toliko ulovljena u mrežu laži da se varalica usudi napraviti konkretan korak: bilo da traži da mu pošalje novac ili da mu jamči za vizu bilo da dođe k njemu i financira ga jer joj je obećao čak i brak. Razgovarali smo s Engleskinjom čija se mama – žena od 76 godina – zaljubila u svog Nigerijca.

– Jednog je dana samo rekla da ide u Nigeriju. Sestra i ja ostale smo u šoku. Tad nam je ispričala kako već mjesecima komunicira s nekim likom i da se vole. Htjele smo razgovarati s njim, mama nije dala. Bile smo očajne. Govorile smo joj o prijevarama, ali ne, ne želi ni čuti. On nju voli. Mama je dijabetičarka, ne može hodati, jedva prođe desetak metara na štakama i sad ide u Nigeriju sama. Takvu odlučnost nikada nismo vidjele kod nje. Podnijela je zahtjev za vizu. Čak sam otišla u njihovo veleposlanstvo moleći da joj vizu ne daju. Službenik mi je rekao: "Razumijem vašu brigu, znamo itekako za prijevare, ali, na žalost, nemamo razlog i način odbiti joj zahtjev." Sada dok čeka vizu razmišljamo o tome da jedna od nas ide s njom – govori nam u očaju, nakon što je pomoć i savjet potražila i od nepoznatih ljudi na internetskim forumima i grupama za podršku.

Njih je dosta jer je dosta i prijevara. Prvu dokumentiranu "prijevaru 419", prema knjizi Stephena Ellisa o povijesti organiziranog kriminala u Nigeriji, inscenirao je P. Crentsil, bivši zaposlenik kolonijalne vlade u Lagosu. On je 18. prosinca 1921. napisao pismo kontaktu u Gold Coastu (današnja Gana) predstavljajući se kao "profesor čuda". Primatelj će, obećao je, iskusiti korist od Crentsilovih čarobnih moći – ako mu plati unaprijed. Crentsil je, međutim, samo iskoristio ono što je 1898. The New York Times nazvao "jednom od najuspješnijih prijevara poznatih policijskim vlastima".

Varalica je poslao pismo u kojem kaže da piše u ime zatvorenika u jednom od španjolskih zatvora tražeći sredstva za oslobađanje; ljudima koji su primali pisma, često trgovcima, obećana je nagrada za njihovu podršku. Učestalost "prijevara 419" porasla je 1980-ih kako se udio Nigerije na globalnom tržištu nafte smanjivao.Pisma koja su navodno napisali nigerijski prinčevi ili direktori naftnih kompanija slala su se diljem svijeta, postajući toliki problem za imidž zemlje da su nigerijska veleposlanstva kupovala oglase u europskim novinama preko cijele stranice upozoravajući čitatelje na ponude koje bi se mogle pojaviti u njihovim poštanskim sandučićima.

Kad je rođen internet, varalice su ostali bez papira. Dok je prije mnogo njih radilo za organizirane sindikate, organizacije kriminalaca, sada je svatko mogao biti sam svoj šef – sve što im je trebala bila je internetska veza. Policija je katkad upadala u ta mjesta, ali pojavom bežičnog interneta i pametnih telefona policija je malo toga mogla učiniti. Nije da nisu pokušali: policajci su provjeravali telefone mladih u potrazi za porukama poslanim zapadnjacima putem Facebooka ili aplikacija za upoznavanje. To je pak dovelo do reakcije tijekom nigerijskog pokreta End SARS – Raspustite policijsku jedinicu protiv pljački (SARS), niza masovnih prosvjeda zbog policijske brutalnosti.

– Nikada do sada nisam rekla djeci za svog Nigerijca. Iako više nismo u kontaktu, mislim na njega. Možda su ga okolnosti zaista natjerale da to radi i možda je mene vidio kao spas da dođe na Zapad. Ljuta sam, sram me je, ali mi ga je i jako žao – opisuje kontradiktorne osjećaje Hrvatica koja je nasjela na prijevaru.

Nije izgubila novac, ali je ostala bez puno toga, i emocija i društva, pa makar ono bilo i lažno. Dok i dalje pokušava srediti svoje osjećaje, u Nigeriji prave manufakture varalica, kao i individualci, poput njezina, rade punom parom. Stanovnici Lagosa gnušaju se mlitavosti i, kao što kaže pidgin poslovica, I no come Lagos come count bridge (Nisam došao u Lagos brojiti mostove). Nešto se mora raditi. A svijet je toliko velik, a u njemu je toliko lakovjernika, "maga".

>> VIDEO Burno na sjednici, zaiskrilo između Turudića i Grmoje: 'Zapamtite, vi meni niste nadređeni'