Fenomeni duha

SSSR se dičio materijalizmom. U tome svjetonazoru nije bilo prostora za prakticiranje duhovnosti ili njezino spajanje sa znanstvenim konceptima. Ipak, u graničnim područjima to se nije moglo izbjeći ni u ta, kruta vremena. U valu sovjetskih parapsiholoških istraživanja krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, kada je KGB inicirao stvaranje desetak parapsiholoških instituta diljem cijele zemlje i kada se krenulo u potragu za osobama s izraženim paranormalnim sposobnostima za eksperimente, prvi se put pogled svrnulo na drevne istočne duhovne i mistične tradicije.

Američke parapsihologe zanimalo je motrenje na daljinu, a sovjetske utjecaj na daljinu. Zato su u laboratorije dovodili mongolske učitelje borilačkih vještina, tibetanske monahe i šamane iz središnje Azije. Glavni istraživački centar Akademgorodok (“Grad znanosti”) smješten je u centru grada Novosibirska, u zapadnom Sibiru, u sjeni planine Altaja, regije s plemenima bogatima šamanskim tradicijama. Jedan od 40 znanstvenih centara u Akademgorodoku bio je i Institut za automatiku i elektrometriju gdje su se istraživale telepatija i djelovanje na žive stanice umom.

Biološki uzrok
Unatoč povremenom traženju pomoći u starim tradicijama, za objašnjenje neobičnih fenomena duha Sovjeti su tragali za biološkim uzrokom. U Rusiji i danas postoji Odbor za proučavanje prirodnih energo-informacijskih procesa, a novi znanstveni trend je proučavanje anomalnih mentalnih fenomena (nekada “parapsiholoških”) u sklopu istraživanja fenomena iscjeljivanja, odnosno područja “bioenergetike”.

Službene zdravstvene organizacije čak zapošljavaju nadarene iscjelitelje, a postoje i udruge ruskih iscjelitelja. Rusi se u tim istraživanjima ni danas ne odriču svojih biološko-fizičkih temelja, ali tijekom hladnog rata neobični fizički i fiziološki efekti proučavali su se bez ikakva uzimanja u obzir duše ili duhovnosti. Cilj je bio otkriti kako te ljudske mogućnosti koristiti u praksi i ostvariti utjecaj na daljinu. Raspadom SSSR-a u području parapsihologije isplivale su spiritualnost i religija, istaknute, ali potiskivane odlike ruske duše.


Grigori Rasputin

Duh Rusije
I u doba komunizma ankete su pokazivale da su ljudi u SSSR-u religiozni, ali ne zato što su to “naučili iz knjiga, već zato što su to osjećali”. Ta tradicija korijene vuče iz carske Rusije pa i ranije. Svaka poznata nadnaravnost, i neke drugdje nepoznate, tamo je našla plodno tlo. Vukodlaci su vrebali u šumama; nakon zalaska sunca u šumama su oživljavali vampiri – šepava čudovišta u dronjcima; duhovi su hodali uokolo; duše su noću zavijale. Za Ruse to nije bilo praznovjerje, već duboka stvarnost zbog koje su se čarolije, amajlije, napici i prašci smatrali životnim potrebama. Savjeti su se tražili od vračara, koje su u grudama vrućega voska koji su otvrdnjivale u vodi gledale budućnost; mnoge su obitelji imale dobroćudnog kućnog duha, a nimfe su oživljavale krajolik.

Misticizam nije zaobišao ni obrazovane ljude pa je Rusija krajem 19. st. lako prihvatila spiritizam. u010Cak je i car Aleksandar III. potajno stupio u vezu s jednom od sestara Fox u Americi, oko koje je osnovan spiritistički pokret, da odredi najpovoljniji dan za krunidbu, a malo prije 1917. Rusija je popisala 12.000 organiziranih spiritističkih krugova. Stara Rusija dala je Rasputina i Helenu Blavatsky. Šamani, sveti ljudi Sibira, navodno su mogli komunicirati telepatski, putovati izvan tijela, predvidjeti budućnost i liječiti bolesne. Svojim izvanosjetilnim sposobnostima bili su društveni potporanj svojih naroda. To je tradicija koja se pojavila u traženju veze izmeu0111u psiholoških istraživanja i transpersonalne psihologije kada je padom komunizma nestao strah od spiritualizacije znanosti.

Prepoznali vezu
Znanstvenici u tim područjima prepoznali su vezu transpersonalne psihologije i paranormalnih iskustava puno jače nego njihovi kolege na zapadu. “Transpersonalno” uključuje svako polje koje se bavi proučavanjem proširene stvarnosti. Svako transpersonalno usmjerenje ima u sebi duhovnu dimenziju pa se transpersonalna psihologija koristi istočnjačkom duhovnom praksom, primjerice meditacijom. No, tradicionalna škola parapsihologije je na zapadu svoj rad definirala kao borbu protiv materijalizma. Pioniri J. B. Rhine i Hans Bender govorili su da će dokazivanjem stvarnosti paranormalnih pojava čovjekova spiritualna dimenzija biti spašena, ali su pokušavali napraviti što strožu granicu izmeu0111u religioznosti i predmeta njihova proučavanja, jer im to nije pomagalo u istraživanju, a ni u tomu da ih prihvati znanstvena zajednica. No, novi ruski parapsiholozi smatraju vezu izmeu0111u psiholoških fenomena i religioznosti prilično vjerojatnom.

Parapsiholog Erlendur Haraldsson iz Islanda nedavno je predstavio i argumente koji podupiru takav stav. Otkrio je da vrlo religiozni ljudi, kao i oni koji vjeruju u život poslije smrti, postižu puno bolje rezultate u psihološkim testovima od onih koji se ne smatraju pretjerano religioznima.
I dok zapadni parapsiholozi i dalje oklijevaju u prihvaćanju mogućnosti da se parapsihologiju smjesti u sferu spiritualnosti, u suvremenim ruskim psihološkim istraživanjima vidljiva je promjena koja vodi povratku spiritualne dimenzije.

Kako bi postavili okvir za izvanosjetilne i psihokinetičke efekte te pronašli nove, neisprobane pristupe istraživanju, moderna psihološka istraživanja u Rusiji svrnula su pogled prema azijskim religijskim konceptima. Transpersonalnu psihologiju u tome se lancu smatra vezom koja će to omogućiti. Primjera radi, u travnju 1997. godine na Međunarodnoj konferenciji o posebnim stanjima ljudske svijesti te eksperimentalnim i teoretskim parapsihološkim istraživanjima održanoj u Moskvi od 55 predavanja čak ih se 12 bavilo transpersonalnom psihologijom. I mnogi drugi govornici pozivali su se na duhovni sadržaj, meditaciju i psihološko liječenje. Konferencija je pokazala kolikom se žestinom na tom polju znanosti traži nova paradigma. Nova generacija ruskih istraživača spremna je odbaciti spone biološki orijentirane tradicije i vratiti misticizam, toliko dugo i toliko važan u ruskoj tradiciji.