Fidel Castro pokopan na privatnoj ceremoniji, HRW podsjeća na mračnu ostavštinu komunističkog diktatora

Bivši kubanski predsjednik Fidel Castro pokopan je u nedjelju u gradu Santiagu gdje je urna s njegovim pepelom položena na groblju Santa Ifigenia, javljaju agencije i dodaju da je ceremonija u nazočnosti obitelji bila "skromna".

Prilikom polaganja urne iz kojeg je bila isključena javnost je u 1000 kilometara udaljenoj Havani odana počast uz 21 ispaljeni plotun.

Pogreb se nije prenosi direktno, kako je ranije najavljeno, već će na televiziji biti naknadno prikazan.

Castro je umro 25. studenoga u 90-oj godini života, a njegov pogreb označava kraj devetodnevnog žalovanja tijekom kojeg su Kubanci, uz poticaj vlasti, preplavili ulice gradova kako bi odali počast svom vođi uz povike "Ja sam Fidel". Kako prenosi AFP, vlada je podgrijala atmosferu gotovo vjerskog žara, a državni mediji su njegovo ime okitili epitetom "vječni comandante".

Tijekom posljednjeg tjedna žalosti, Kubance se pozvalo u škole i druge javne ustanove kako bi potpisali zakletvu odanosti njegovoj revoluciji.

"Nije bilo govora. Bilo je vrlo jednostavno. Urna s pepelom je položena u zemlju u nazočnosti obitelji, vlade i dužnosnika", kazala je francuska ministrica okoliša Segolene Royal, jedna od rijetkih visokih stranih dužnosnika koja je došla na pogreb. Ona je zbog toga bila izložena salvi kritika s brojnih strana, uz ocjenu da "joj nedostaje mjera ukusa, lucidnost i poštovanje za neosporne žrtve njegova režima".

Castro je bio prisiljen odstupiti s vlasti zbog bolesti crijeva ustupivši je mlađem bratu trenutnom predsjedniku Raulu Castru prvo privremeno 2006. a potom i konačno 2008. Kuba nije objavila uzrok njegove smrti.

U skladu s njegovim željama Castro neće biti učinjen besmrtnim kipovima niti će javni objekti nositi njegovo ime, rekao je u subotu njegov brat. 

Preuzevši vlast u zemlji 1959. kao vođa revolucije koja je svrgnula s vlasti korumpiranu i okrutnu vladu Fulgencia Batiste, Castro je jednopartijskom komunističkom Kubom vladao dekretom sve do 1976., kada je  uz njegov strogi nadzor donesen novi ustav kojim je reformirana struktura vlade.

Tijekom skoro pet desetljeća vladavine, podsjeća u svom izvješću Human Rights Watch (HRW), Fidel Castro je puno učinio na području obrazovanja, iskorijenivši nepismenost u zemlji, te zdravstva, ali iza sebe je ostavio "mračnu ostavštinu" najgrubljih kršenja ljudskih prava i gušenja bilo kakvog oblika propitivanja, a kamoli protivljenja svojoj vlasti.

"Tijekom Castrove vladavine, tisuće Kubanaca je zatvoreno u tamnice s neljudskim uvjetima, na tisuće i tisuće ih je zlostavljano i prijetilo im se, a cijele generacije su lišene osnovnih političkih sloboda", piše u izvješću.

I dok su se ostale zemlje u regiji odrekle diktatorske vladavine, stoji u izvješću, samo je Castrova Kuba nastavila suzbijati gotovo svaki oblik građanskih i političkih prava.

"Castrova drakonska vladavina i okrutna kažnjavanja disidenata desetljećima su održavala na životu njegov duboko ukorijenjeni represivni sustav", kazao je direktor HRW-a za Amerike Jose Miguel Vivanco. Podsjeća da za vrijeme njegove vladavine, kubanska vlada nije priznavala udruge za ljudska prava, alternativne političke stranke, nezavisne radničke sindikate ili slobodu medija.

HRW upozorava da se njegove brojne zloglasne metode - nadzor građana, proizvoljna utamničenja ili premlaćivana - i danas primjenjuju. 

Na pogreb, kako je prethodno i najavila, nije došla Castrova sestra Juanita Castro koja od 1965. živi na Floridi.

Agencije podsjećaju na njezinu izjavu kako osjeća tugu zbog smrti brata, ali da se više nikada neće vraćati na Kubu, optuživši Fidela da je Kubu pretvorio u "ogroman zatvor okružen vodom".

I dok će ga pristaše i dalje štovati zbog svega što je učinio za besplatno zdravstvo i školstvo, disidenti će o njemu i dalje govoriti kao o brutalnom diktatoru, pišu agencije.

Opskrba hranom je loša a javne usluge se smanjuju dok socijalistički saveznik Venezuela, koja je Kubi osiguravala jeftinu naftu, trpi tešku gospodarsku i političku krizu, rekao je Ted Piccone s washingtonskog Brookings Instituta.