Jesu li filantropi poput Billa Gatesa, hvaljenog kao jednog od najvećih dobrotvora današnjice, nesebični čovjekoljupci motivirani isključivo željom da pomognu siromašnima ili je u pozadini filantropije i potreba da se moć, utjecaj i ugled u javnosti iskoriste za obranu kapitalizma i neoliberalne paradigme? Ako svijet ima takve filantrope, spremne svoje bogatstvo dati za sirotinju, što će nam onda socijalna država!? I zašto primjerice Švedska, u kojoj je još jaka socijalna država, nema filantrope poput Gatesa, Buffetta, Zuckerberga?
Svaka medalja ima dvije strane i baš zato je zanimljivo čuti drugačija promišljanja o filantropima od prevladavajućih u javnosti, poput onih bioetičara doc. dr. Ivice Kelama iz Centra za integrativnu bioetiku osječkog Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera koji je na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji “Lošinjski dani bioetike” imao izlaganje “Filantrokapitalizam – posljednja granica kapitalizma”. Kelam govori da je pojam filantrokapitalizam prvi put upotrijebljen u članku u The Economistu 2006. u kojem je postavljena teza da je s novom generacijom filantropa, na čelu s Billom Gatesom i njegovom suprugom Melindom došlo do promjene paradigme u filantropskom djelovanju.
Za razliku od kapitalista staroga kova tipa Fordove ili Carnegiejeve fundacije i ostalih poznatih filantropskih organizacija s početka 20. stoljeća, poput Rockefellerove fundacije, koje su djelovale na načelu da izabiru projekte koje će podržati, a predlagači projekata koji bi dobili financijska sredstva bili su autonomni u radu, kod filantrokapitalista poput Gatesa situacija je drugačija. Projekt koji prepoznaju kao vrijedan njihova financijskog ulaganja potpuno preuzmu i kontroliraju od početka do kraja.
– Primjerice, u borbu protiv malarije jako je involvirana fundacija Billa i Melinde Gates. Na globalnoj razini privatizirali su borbu protiv malarije, što ima i prednosti, ali i nedostataka. Bill i Melinda Gates iznimno su financijski moćni, njihova fundacija najbogatija je na svijetu, trenutačna je vrijednost više od 50 milijardi dolara, a godišnje na svoje projekte troše oko šest milijardi dolara. Iz te financijske snage proizlazi i opipljiva moć u donošenju odluka. U odnosu na Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO), zaklada Melinde i Billa Gatesa najveći je neinstitucionalni donator za SZO i drugi najveći poslije SAD-a. Gates daje više novca za SZO od svjetskih velesila poput Njemačke, Velike Britanije i ostalih država. Iz toga se vidi i njihova moć, koja se pretače u opipljiv utjecaj pa, ako Gates kaže da treba fokusirati svjetsku zdravstvenu politiku na borbu protiv određenih bolesti, poput malarije i drugih, onda se u tom smjeru usmjeravaju i zdravstvene politike. Problem je što je njegova fundacija monopolizirala SZO i njihovu zdravstvenu politiku, pa je bilo velikih kritika kad je izbila epidemija ebole u zapadnoj Africi da zbog fokusiranosti na malariju SZO nije prepoznao opasnost od epidemije ebole, što je bio velik zdravstveni problem koji se srećom uspio sanirati – govori Kelam. Kritičari su tada s razlogom upozorili na preveliku međuovisnost fundacije Gates i Svjetske zdravstvene organizacije jer se, zbog fokusiranosti Gatesa na jedan problem, zanemaruju ostali. Ne gleda Kelam na Gatesa crno-bijelim očima, nego znanstveno objektivno, priznajući mu dobre stvari, ali kritizirajući loše.
Kritički duh ili tržište rada?
– Ljudi često, ne znajući sve činjenice, kažu zašto kritizirati Gatesa kad on spašava tolike živote? Prema jednoj studiji, zahvaljujući naporima fundacije Gates spašeno je više od šest milijuna ljudskih života jer su bili cijepljeni protiv malarije. To je fenomenalan uspjeh koji treba pozdraviti, no s druge strane imate situaciju da je Liberija za zdravstveni sustav dobila donaciju od fundacije Gates od oko 100-tinjak milijuna dolara pod uvjetom da više od 50% novca moraju utrošiti u borbu protiv malarije. Kad se novac fokusira na rješavanje samo jednog problema, akumuliraju se novi problemi, a mnogi ne znaju da je malarija bolest koju se može jednostavno prevenirati – poboljšanjem životnog standarda. Mnogi ne znaju da je u Hrvatskoj do prije manje od 100 godina malarija bila uobičajena u Dalmaciji i riješena je kad su se isušila močvarna područja i popravili sanitarni uvjeti. A što Gates radi? On ne popravlja životne uvjete stanovnika siromašnih afričkih krajeva, nego nudi gotovo rješenje u obliku cjepiva protiv malarije. Time se saniraju posljedice, a ne otklanjaju uzroci – napominje.
Stoji li iza filantrokapitalizma, osim potrebe za pomaganjem, i potreba za stjecanjem profita? Iako profit kod filantrokapitalista ne možemo gledati u doslovnom smislu jer je Gates donedavno bio najbogatiji čovjek na svijetu unatoč silnom novcu doniranom fundaciji, kaže Kelam, ali, znakovito dodaje, ima nešto drugo...
– Prije osnivanja fundacije Gates je bio jedan od najomraženijih milijardera iz 90-ih i početkom 2000-ih, a sad je došao do toga da je hvaljen kao najveći filantrop u povijesti ljudskog roda. Takav mu status omogućuje da može i ima bez ikakvih problema sastanke s vodećim svjetskim političarima, kod kojih se zalaže za ciljeve koje propagira njegova zaklada, barem tako mediji izvještavaju. Puno problematičnije je pitanje utjecaja Gatesa na reformu školskog sustava u SAD-u i na uvođenje genetički modificiranih usjeva (GMO) u Africi. Gates i ostali filantrokapitalisti ulažu velika sredstva i napore kako bi javni školski sustav u SAD-u privatizirali u što većoj mjeri – ističe.
Na pitanje koja je njihova osobna korist od promjene školskog sustava, Kelam uzvraća: – U tome što će promijeniti školski kurikulum te što traži, a to se i kod nas zagovara, da se ljude školuje za potrebe tržišta rada, a to je u SAD-u prisutno još u ekstremnijoj mjeri, što ne bi bilo problematično kad bi to školovanje bilo cjelovito. Jedan od razloga školovanja, osim što čovjek treba biti stručnjak u svom području, jest da njeguje i razvija kritički duh. No, u privatnom školovanju kritički duh se sustavno poništava zato što se mjeri performativnost, učinkovitost i sve ostalo... Filantrokapitalisti uporno ističu kako su za loše stanje školskog sustava u SAD-u jedan od velikih krivaca učitelji jer ne rade dobro i da ih treba razjuriti iz sindikata jer su zapreka fleksibilnosti tržišta rada. Neoliberalnu mantru filantrokapitalisti su doveli do savršenstva pa u SAD-u, unatoč malim uloženim sredstvima, imaju velik politički utjecaj. Fundacija Gates i druge godišnje ulažu nekoliko milijardi dolara u obrazovni sustav SAD-a, što nam izgleda kao velik novac, ali kad se pogledaju apsolutne brojke, zapravo ulažu manje od 1% ukupnih troškova obrazovnog sustava u SAD-u, a imaju golem utjecaj u kreiranju politika i to je ono što je opasno – upozorava Kelam.
Devijacije u sustavu kao bug
Filantrokapitalisti promoviraju i guraju GMO u Africi, u kojoj je početkom 2000-ih osnovana alijansa za novu Zelenu revoluciju zato da se uvedu nove tehnologije i nove vrste sjemenja (GMO sjeme) u afričku poljoprivredu i da se Afrika kao spasi od gladi.
– Uporno se zanemaruje da nije problem Afrike u nedostatku hrane nego u nedostatku kupovne moći nesretnih Afrikanaca. Gates i ostatak filantrokapitalista savršen si primjer promotora neoliberalne agende u ekonomiji i društvu koja se može svesti na dvije rečenice, ništa što je javno ne valja i privatnik zna uvijek bolje. I zašto bi onda imali javno školstvo kad je privatno bolje, što su opasne teze jer privatni kapital može biti efikasniji i manje novca potrošiti, ali čisto sumnjam da može biti kvalitetniji od javnog školstva – kaže Kelam.
Za razliku od Gatesa, drži da je Warren Buffett “sporedni igrač” jer se u javnosti toliko ne spominje kao Gates iako je dao drugu najveću donaciju u povijesti, 30 milijardi dolara svog bogatstva uložio je u fundaciju. Najproblematičnijim kod filantrokapitalizma smatra što je antidemokratičan jer pojedinac koji nije izabran na izborima ima golemu političku moć, a ne odgovara nikome. Drugi problem je amaterizam, a treći, navodi, njihov paternalistički stav, što polaze od pretpostavke da oni znaju najbolje.
– Ako je Gates bio pametan da osnuje najjaču korporaciju na svijetu i xy godina bude najbogatiji čovjek na svijetu, on polazi od toga da zna najbolje. Kod Gatesa je izražen tehnokratski način razmišljanja, on je izumitelj softvera i, ako je nešto problematično, ako postoji bug u sustavu, treba ga riješiti. Malarija je njemu bug u zdravstvenom sustavu i rješava ga tako što dijeli cjepiva, a ne liječi uzroke, nego sanira posljedice – iznosi svoja promišljanja Kelam.
Filantropija naglo raste posljednjih 20, 30 godina jer zbog neoliberalne politike nestaje socijalna država pa u taj vakuum uskaču bogati pojedinci. Nije slučajno da u Švedskoj nema filantropa tipa Gatesa. Socijalna država na Zapadu nema novca zato što su, kaže Kelam, maksimalno spustili poreze kapitalistima, za razliku od razdoblja kad su predsjednici bili Truman i Eisenhower, kad je socijalna država bila najjača u SAD-u. A kapitalisti novostvorenu vrijednost akumuliraju u poreznim oazama, što je pokazala i afera Panama.
– To je začarani krug, da ne govorim da mnogi ljevičarski nastrojeni kritičari u djelovanju filantrokapitalista vide apaurinsko djelovanje na javnost da se ne pobuni jer, kako ćeš se pobuniti protiv nekoga tko ulaže tolike milijarde dolara i spašava siromašne!? Ali uz koju cijenu, da sustav ostane isti i da se ništa ne promijeni!? – pita se Kelam.
Hrvatska nema filantrokapitalista, u nas je, kaže, sve sitno iako ima tendencija za uvođenje privatnog kapitala u škole. Uzbuna u javnosti zbog predloženog Zakona o privatizaciji primarne zdravstvene zaštite pokazuje da, na žalost, slijedimo put koji se pokazao loš na Zapadu. Dobro je, zaključuje, što se u nas zasad odustalo od privatizacije ordinacija primarne zdravstvene zaštite, ali ne sumnja da će se to isto za neko vrijeme pokušati upakirati u drukčiju ambalažu... Pa tko nema novca za liječenje, neka se uzda u filantrokapitaliste!
Ovo je 10 najskupljih gradova na svijetu - čak 4 iz jedne države: