Znate, ja volim nasmijavati ljude, ali mene ne može svašta nasmijati. Ako se na nešto nasmijem na dva mjesta, znači da je to i uspjelo. Nisam baš ljubitelj gledanja sebe na televiziji, ali pogledam “Stipu”. I nasmijem mu se, ima dobrih stvari u toj priči – simpatično i kratko, pomalo retorikom svojeg lika kaže glumac Filip Radoš ili prgavi Stipe iz hit-serije “Stipe u gostima”. Dok na HTV-u gledamo šestu sezonu, a u iščekivanju početka snimanja sedme, glumac splitskog HNK uživa u svojem gradu i nama koji smo ovaj put došli k njemu u goste u Split pokušava objasniti što je u “Stipi” tako magično da, iako jedan od najdugovječnijih domaćih sitcoma, još pršti zaraznim humorom.
– U nekoliko riječi: dobar scenarij, dobra režija i dobra gluma. Međutim, u seriji je i nešto nepretenciozno i privlačno jer taj humor nije gledatelju samo na prvu loptu. Pamte se i prepričavaju dogodovštine svih likova, što je pokazatelj da se u seriji skupio konglomerat dobrih stvari. Dobra smo ekipa koja zdravo radi pa to i gledatelji osjete – kaže Filip. Dobar dio obožavatelja uvjeren je da on Stipu i ne glumi. Misle: “Ma oni su jedno te isto.” No Filip, dok se znoji na suncu babljeg ljeta i evocira sjećanja sa seta, priznaje da to nije baš tako jer i Stipe ga je znao malo preznojiti iako mu je dosta blizak.
Ne zabadam nos baš u sve
– U pitanju je gluma pojednostavljena do boli pa ljudi misle da je to jako jednostavno i da sam to ja. Ali ima tu različitosti. Nisam baš osoba koja u sve zabada nos poput Stipe, a on voli biti i najpametniji i njegova je uvijek zadnja, što kod mene nije slučaj. Dijalekt mi je blizak pa s tim nemam muke i nema naprezanja u izvođenju tog karaktera pa ljudi, kao kada netko dobro igra balun, kažu: “On je takav, taj ne mora ni trenirati!” Ali nije baš tako, namuči se čovjek, no Stipe mi je zbilja veliki gušt – govori glumac zaboravljajući navesti još jednu njihovu sličnost – obojica su iz Zagore. Osvrnemo li se u prošlost, lako je primijetiti da su likovi koji su Filipa obilježili, poput Antiše iz “Naših i vaših”, Joze iz “Oprosti za kung fu”, bili iz Zagore pa se pitanje je li mu porijeklo pomalo ograničavajući glumački faktor.
S brkovima se ljepše ljubiti
– Možda jest malo, ali ja se ne dam. Svatko može igrati sve jer to i jest bit glume, a to što netko dobiva baš određene uloge, to je možda već i linija lakšeg otpora u stilu “tom ćeš glumcu dati to i to i onda si siguran u uspjeh” – kaže, a na pitanje bi li se našao i u ulozi, recimo zagrebačkog šminkera, uza smijeh nastavlja:
– Zašto ne! Sigurno da bih! Naravno, govorimo o šminkeru i zavodniku primjerenom mojim godinama. Glumca raznovrsnost obogaćuje.
U rodnom Aržanu rješava se stresa. Ima i mali vrt u kojem ove godine, kaže, ima krasan limun. Mora li se prisjetiti što ga je kao mladog nagnalo da postane glumac, polako kaže:
– Ne znam, to se dogodi kao što netko postane pravnik i zavoli to. Moji roditelji prihvaćali su svaki moj pokušaj i želju pa tako i glumu. No jednom dijelu mene uvijek se sviđala i medicina. I danas me kirurgija baca u razmišljanje, golica me pa ponekad time bistrim glavu.
Kada govori o zavičaju, iz njega progovara čista dragost. Pa i na činjenicu da ima popriličan broj umjetnika iz zaleđa, kraja koji, kako se na prvu čini, nema puno veze s umjetnošću kaže: – Ma kako nema. To ljudi površno shvaćaju i misle: rođen je na kamenu pa nema nježnosti i duše. Nisu svi sirovi, a i tamošnja šutnja nešto je jako značajno. Ne mora biti sve tatino, mamino i preurbano, zašto ne bi ljudi s Dinarida bili umjetnici. Osim toga, ti ljudi brže misle. Mi rođeni na škrtoj zemlji moramo brzo misliti, biti uvijek korak naprijed i brzo sazrijevati, nema čekanja, ništa ti neće biti servirano. To je moj stav iza kojeg stojim.
Zaštitni mu je znak brk pa, kada ga rijetko obrije, kaže, kao da nema usnicu. Pustio ga je davno zbog uloge u predstavi “Mali libar”.
– Htio sam biti nekako malo bogatiji, snažniji pred publikom. Kao da mi je brk licu dao nešto da nisam samo ljepuškast. Trebao mi je i u predstavi i lakše mi je bilo pustiti ga nego lijepiti umjetne brkove svaki dan. Od tada sam brko. A valjda se i ljepše ljubi s brkovima! – kaže vragolasto. E sad, je li istina to o ljubljenju, trebalo bi pitati Filipovu suprugu Matiju s kojom je 32 godine u braku. Njega možemo samo pitati u čemu je tajna njihova bračnog sklada.
– Treba se uvažavati i čuti. Što manje pričati mobitelom, a više razgovarati pa i posvaditi se. Treba biti prisutan, vidjeti se i osjetiti. Čak se i podnositi. To vam je kao u glumi. Kada netko pita kako da nešto odglumi, na to je idealan odgovor davao jedan naš redatelj odrezavši: “Glumi bolje”. Tako je i u braku. Ponašaj se dobro i bit će dobro – otkriva Radoš, otac dviju kćeri o kojima ponosno kaže:
– Presretan sam s njima. Nisu u glumi, izabrale su pravo i turizam. Dobrim sam im dijelom bio popustljiv tata, a savjet koji želim da uvijek pamte jest da budu prije svega ljudi i ostanu svoje. Sada sam već i dida sa stažem! Unuk i unuka mi imaju po tri godine. Motaju me oko malog prsta i imaju na to pravo. Velika su mi radost, biti dida je lipo kao i sam život.
Stipina obitelj u seriji susreće se s krizom koja potresa i društvo. O njoj pak kao i o kulturnoj sceni Splita Filip kaže: – Bilo je kriza i prije i bit će ih i kada ova prođe, ali bitno je da nema krize duha i morala. A scena u Splitu dosta se dobro kreće. Nema se novca, ali pokriva se s onim koliko je lancun dug. Radi se, pokušava se.
I dok ga na ulici zovu Stipe, a na tržnici mu daju popust jer misle da je umirovljenik kao u seriji, u zbilji Filip na mirovinu i ne pomišlja, već viče:
– Pa ja sam mlad! U prosincu ću navršiti samo 55 godina.
>>"Stipe u gostima": Omiljena TV obitelj nosi se s nevjerom i krizom