San mi je da u Izraelu imamo ovakav gimnastički centar! – zavapio je Jacob Wishnie, predsjednik tehničkog odbora Europske gimnastičke federacije, nakon što je ljetos razgledao Nacionalni gimnastički centar Aton u Nedelišću.
Filip Ude (28) srebrnu je medalju za vježbu na konju s hvataljkama, osvojenu na Svjetskom prvenstvu u gimnastici u kineskom Nanningu, iskovao upravo u tom međimurskom naselju, nekoliko kilometra udaljenom od Čakovca. Na ledini na rubu sela poduzetnik Stevo Tkalčec (53) otvorio je 2008. godine Aton, najmoderniju gimnastičarsku dvoranu u Hrvatskoj i šire, koja je dvije godine poslije prerasla u Nacionalni gimnastički centar. Prešavši u Aton iz stare, tijesne dvorane u Macanovu domu u Čakovcu, u kojoj je trenirao petnaest godina i često zalete lovio iz hodnika i zahoda, Filip je mogao reći: “Sad sam na konju!”
Centar s više od 5.000 četvornih metara, u koji je po modelu javno-privatnog partnerstva između Tkalčeca i Općine Nedelišće uloženo 30 milijuna kuna, san je svakog gimnastičara. U dvorani površine 1.100 kvadrata ugrađena je vrhunska oprema prema standardima Međunarodne gimnastičke federacije. Uz Filipa, u Nedelišću trenira čak 200 djece i mladih! U Čakovcu, u Macanovu domu, još njih 150. Dakle, ukupno 350 vježbača! Pravi gimnastički inkubator.
– Još premalo cijenimo ono što imamo pa nam vjerojatno trebaju dolasci ljudi kao što je Izraelac Wishnie, koji su vidjeli svijeta, da nam otvore oči. U Izraelu već 15 godina planiraju podignuti ovakvo zdanje, ali ne uspijevaju. Mogu slobodno reći da je ova dvorana među deset najmodernijih na svijetu – kaže Tkalčec, predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza i Gimnastičkog kluba Marijan Zadravec Macan, čiji je Filip član.
Fićo, skromni mladić koji je počeo trenirati kao sedmogodišnjak, “izgara” na treninzima. Trenira i po osam sati na dan. I tako već više od 20 godina.
Mama Miljenka, koja je nakon iznenadne suprugove smrti sama othranila Filipa i dvije starije kćeri, radila je u mesnoj industriji. Živjeli su sve četvero u malom stanu na jugu Čakovca.
– Filip je od svoje treće godine stalno radio salta i rušio namještaj. Jednog dana iz škole je donio papirić s pozivom na gimnastiku. Trener Mario Vukoja obilazio je škole i pitao učenike žele li trenirati. Filip je dignuo ruku i tako je sve počelo – priča mama.
“Dokazao sam sebi nešto”
Poslije su s njime počeli raditi i treneri iz Rusije Igor Križimski i njegova supruga Tatjana Goverdovskaja, koji su odlučili ostati živjeti u Hrvatskoj, pa su u Nedelišću, u blizini Atona kupili i kuću. Filip sa suprugom Anom, s kojom se vjenčao u lipnju, živi u stanu od 75 kvadrata u zgradi POS-a, koji je potkraj 2009. dobio na dar od Grada Čakovca. Tada je već godinu dana bio “srebrni olimpijac” iz Pekinga. Kina mu očito leži.
– Nakon olimpijskog srebra naporno smo radili, no zaredale su ozljede, došla je i ta nesretna operacija pa su ljudi prestali vjerovati u mene. Dogodilo mi se čak da su me na ulici ili u trgovini znali pitati treniram li još uopće tu gimnastiku. U Nanningu sam prije svega sebi, a onda i ostalima, želio dokazati da se ne vrtim bez veze na kozliću, kao što se počelo pričati – smije se Filip, pred kojim su kvalifikacije za Olimpijske igre u Rio de Janeiru, njegove treće, a potom i borba za olimpijsko zlato.
Mama Miljenka vjeruje da je tajna Filipova uspjeha u velikoj upornosti i želji. Posebno ističe ulogu Marija Vukoje koji ga je prvi počeo trenirati i vodio ga kroz sportski život. On je i prvi prepoznao njegov talent za gimnastiku. Dok je majci bilo najvažnije da Filip ne završi na ulici u lošem društvu, Vukoja je u bilježnicu zapisivao sve impresivnije rezultate testiranja i shvatio da je pred njim poseban dječak. Stao je iza njega i kad su neki počeli sumnjati u nastavak Filipove karijere nakon Pekinga.
Stasale i cure za medalje
– Nakon osvajanja olimpijskog srebra dogodila se ozljeda i mala kriza rezultata pa su mnogi posumnjali da je i ta medalja bila slučajnost – kaže Vukoja, zahvalivši posebno onima koji nisu prestali vjerovati u Filipa.
– Ovim srebrom iz Kine ispunila mi se želja o kolekciji medalja koje se mogu osvojiti, ali san i dalje ostaje olimpijsko i svjetsko zlato – rekao je po povratku iz Kine u svom Čakovcu Filip Ude.
U muškoj gimnastici u klubu trenutno nemaju Filipova “nasljednika”.
- Čekamo da iz naše male klupske škole stasa novo ime. U gimnastici nema brzog uspjeha, trenira se i po deset godina prije nego se ispliva na površinu. U ženskoj gimnastici u klubu imamo jednu Tijanu Tkalčec, koja je lani bila u finalu Europskog prvenstva. Iza nje je Stella Petran, koja je uz Anu Đerek iz Splita, kandidatkinja za OI u Riju. Time bismo održali kontinuitet s dva olimpijca na Olimpijskim igrama - kaže Tkalčec.
pa kao i sve u životu,...cijenimo tek kad nam netko drugi otvori oči,..peotme nekog ili nešto izgubimo. A kako glasi stara poslovica : " Nitko nije prorok u svom selu"!!