Filip Zavadlav, ni heroj ni zločinac

You talking to me – priupita mladi Robert de Niro samoga sebe ispred ogledala, s revolverom u ruci, u jednoj od scena kultnog “Taksista”. Utjelovio je Travisa Bicklea, otuđenog i usamljenog vozača taksija, izmrcvarenog emocionalnim ožiljcima, obuzetog urbanom psihozom protiv koje se na kraju filma odluči boriti oružjem.

U ovom trenutku može se samo nagađati jesu li ih izjedali identični unutrašnji demoni, ali je iz prvih dostupnih fotografija nakon trostrukog ubojstva razvidno da je Filip Zavadlav u svoj krvavi pohod ulicama Splita krenuo s kosom obrijanom u “irokeza”, baš kao i Scorseseov junak.

You talking to me? Meni govoriš? Je li ovako zborio Filip ispred ogledala prije nego će s kalašnjikovom u ruci krenuti u obračun s dilerima droge i kamatarima koji su maltretirali njega i njegovu obitelj? Sličnost ove dvije priče – filmske i stvarne – leži i u cijeloj vojsci poklonika oba lika: onaj prvi inspirira i desetljećima kasnije, dok drugi pokreće desetke tisuća građana koji na društvenim mrežama traže “Pravdu za Filipa”.

Sa svih strana, stručnjaci se natječu u društveno odgovornim porukama kako je podrška trostrukom ubojici potencijalno štetna pojava dok, istodobno, najviše poluge državne vlasti s užasom, i to baš u mandatu hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, promatraju rađanje jednog, kažu, opasnog fenomena koji vodi u anarhiju, bezvlašće, vladavinu ulice i linča. S najviših mjesta u državi grozničavo poručuju kako “pravdu nitko ne smije uzimati u svoje ruke”, čemu se nema što dodati, osim što se pritom podcjenjuje i vrijeđa zdrav razum vlastitih građana koji - kako to, kako to - nisu podržavali recimo rođenog ubojicu Srđana Mlađana ili pak Tina Šunjergu koji je brutalno smaknuo vlastite roditelje.

Video: Wochit


Možda baš zato, tvrdoglavi građani ne daju se ušutkati pa nakon prisilnog zatvaranja grupe podrške na društvenim mrežama otvaraju novu gdje Filipovi sljedbenici neumorno ponavljaju: “Kada nepravda postane zakon, otpor je naša dužnost”. Za one koji to nisu kadra sami spoznati, u opisu grupe naglašavaju da ne podržavaju nasilje već prevenciju svakog nasilja i institucionalnu zaštitu građana kako ne bi dolazilo do uličnih obračuna.

Sa svakom novom informacijom koja pristiže postaje jasno da je subotnji masakr na splitskim ulicama posljedica totalnog sloma pojedinca prepuštenog samome sebi. Odrastanje na Skalicama, “malom Bronxu” kako ga nazivaju, u disfunkcionalnoj obitelji, s roditeljima narkomanima čije su loše navike “preuzela” i dvojica sinova, no ne i Filip. Prema dostupnim informacijama, rođena majka poticala ga je na krađu u crkvi, a neki je dan, sa sigurne udaljenosti u Austriji, izjavila da joj je sin govorio o suicidu i molio da dođe što prije, ali je ostala gluha i nijema.

Potom se otkrilo da je Filip odolijevao opijatima, da je osvajao pregršt medalja u taekwondou i da je 14 mjeseci plovio na brodu, ali da je s povratkom u “mali Bronx” zakon braće ipak bio jači. Pomiješan s traumama zlostavljanog dječaka koji je s 13 godina u suzama s braćom utrčao u policijsku postaju tražeći zaštitu od majčinih batina, ali ga ni policija ni centar za socijalnu skrb nisu zaštitili. Posljedice su vrlo plastične. Od troje djece, dvojica su narkomani, a jedan je ubojica.

Da pravna država egzistira, dileri bi bili iza rešetaka, narkomani na liječenju, a građani zaštićeni od zalutalih metaka. U sudstvu, zdravstvu, obrazovanju, gospodarstvu, u politici i društvu, vlada kaos, samo je kriminal organiziran, a Filip Zavadlav protiv njega se odlučio boriti na pogrešni, ali na jedini način na koji je znao. Ni heroj ni zločinac, već žrtva koju je sustav propustio zaštititi previše puta. Žrtva koja je, perpetuirajući zlo, iza sebe ostavila nove žrtve i porušene tzv. stupove društva.