Fobije predsjedničkih kandidata: Što plaši neustrašive

Bio muškarac ili žena, lijevi, desni ili kakav god, sljedeći će “gazda” na Pantovčaku, čini se, biti neustrašiv. Ta je karakteristika, naime, zajednička predsjedničkim kandidatima s kojima smo detektirali njihove strahove i fobije. Visina, dubina, letenje avionom, zmije, miševi, pauci, mali prostori... Nema toga čega se oni ne boje! Ili barem tako kažu.

Bilo kako bilo, zagrebački gradonačelnik se, kaže, igra sa zmijama kao kućnim ljubimcima, Kajin i Mikšić se ne boje ama baš ničega, a V. Škare Ožbolt zazire samo od bolničkog mirisa. Prestara je, kako kaže, da bi imala strahova, ali u djetinjstvu nije mogla spavati u mraku i uvijek je moralo ostati upaljeno svjetlo. Fobije od mraka se riješila, a danas je mrak nešto što plaši Ivu Josipovića. Točnije, počeo je, kaže, dobivati simptome fobije.

– Sve se češće budim po noći i mori me hoću li imati u drugom krugu protukandidata – kaže Josipović. Prigodna je to fobija SDP-ova kandidata, koja će zasigurno nestati nakon izbora, a onih životnih, permanentnih nema ni on. Baš kao što je neustrašiv i Milan Bandić, koji kaže da se ničega na svijetu ne boji. Kad smo nabrajanjem potencijalnih fobija došli do onih životinjske vrste, Bandić je odgovorio:

– Zmije? Ma, to su kućni ljubimci. Kao mali sam se igrao s riđovkom. I danas kad vidim zmiju ja ju pomazim. Ljudi su ponekad gori od zmija – kaže zagrebački gradonačelnik, kojemu smo umjesto fobije detektirali, uvjetno rečeno, maniju. Opsjednut je, naime, čistim cipelama.

– Imam maniju čišćenja cipela. Svima subotom doma očistim cipele. Imam bolje uređaje za čišćenje od onoga na Trgu. Imam tri vrste četki za glancanje. Kad one apšisaju po zimi, onda ih stavim na toplinu jedno dva sata i onda ih glancam po 15 minuta. Poslije budu kao one s modne piste u Parizu. I uvijek kad škicam dame, prvo gledam cipele, jesu li ih sparile s garderobom i jesu li uredne i čiste – kaže Bandić.

Životinja, visine, dubine, malih prostora – ne boji se Dragan Primorac, koji će, što se kaže, dvaput razmisliti prije nego što pođe pod zemlju. Točnije, u kakvu špilju. Ili, kako on to kaže: Od fobija nemam nekakvih ekstrema, ali nisam lud ulaziti u neke špilje dubinske, nije mi to baš životna želja.

Život bez fobija, od kojih prema procjenama pati oko 13 posto Hrvata, privilegij je i Damira Kajina.

– Ne plašim se ničega. Jedino hoće li moja žena imati posao. Sedamdeset pet tisuća ljudi ostalo je bez posla ove godine i ako nas to očekuje, bojim se hoće li moći opstati na tržištu pri ovoj neimaštini. Vjerujte, to me najviše opterećuje. Usuđujem se reći da sam čak i zreliji od drugih kandidata, koji se o tome ne trebaju brinuti, za razliku od moje žene – otvoreno će Kajin.

A takvih briga nema Boris Mikšić, čiji je jedini strah, kako kaže – krampus...

“Hrabro srce pilotsko ničega se ne boji”, kaže Slavko Vukšić, kojega ipak jeza uhvati kada vidi mlijeko, sir ili vrhnje. Od djetinjstva, naime, ne jede nikakve mliječne proizvode, a njegova fobija je toliko jaka da, ako na plati s mesom bude samo trag vrhnja ili sira, ne može uzeti ništa, nego zamoli da mu donesu drugu platu.

Strah od bolesti, želja za bogatstvom, odrastanjem, putovanjem...
Fobija je stanje vrlo jakog straha, imperativnog straha koji nema kompromisa, a zapravo je simbolika želje za tim čega se bojimo – objašnjava prof. dr. Vladimir Gruden. Kako kaže, sve fobije imaju simboliku, pa tako strah kandidata Vukšića od mliječnih proizvoda u psihologiji predstavlja neugodna iskustva iz djetinjstva koja su na neki način povezana s majkom.

Fobija od mraka, koju je u djetinjstvu osjećala Vesna Škare Ožbolt, simbolizira strah od nepoznatog. Trenutačna nelagoda koju kod te predsjedničke kandidatkinje izaziva bolnički miris potječe iz djetinjstva kada je bila u bolnici, a prof. dr. Gruden objašnjava kako simbolizira strah od bolesti jer bolnica predstavlja mjesto na kojem se doživi gubitak bezbrižnog života.

Strah od gubitka posla i siromaštva Damira Kajina uglednom je psihijatru posebice zanimljiv jer je riječ o kandidatu koji u svojim govorima redovito napada one koji su se obogatili.

– Uvijek smo najglasniji protivnici onoga što želimo tako da taj strah znači upravo to da se želi obogatiti – kaže Gruden. Za strah Dragana Primorca od špilje kaže da simbolizira želju za zaštitom, ali i potrebu za odrastanjem.

Opsesija Milana Bandića čistim i urednim cipelama simbolizira unutrašnju prljavštinu, a cipele imaju dodatno značenje.

- Svatko ima svoju individualnu povijest i u životu je negdje vidio cipelu kao svoj doživljaj. Općenito, cipela znači putovanje, a opsjednutost njihovom čistoćom stoga predstavlja potrebu da nekamo odemo i sjajno se prezentiramo. S druge strane prema Freudu potreba za čistim cipelama kod ljudi može značiti i opsjednutost nesigurnošću u bliske ljude – kaže psihijatar Gruden.