Fondomanija zahvatila Hrvate

Vrijeme tajkuna i bogaćenja u magli nije više ni u približno tolikoj mjeri hrvatska stvarnost. Sazrijevanje društva uspostavilo je odnose koji daju šansu i anonimnim građanima, uglavnom srednjeg sloja, zaposlenima s nešto viška novca i solidnije kreditne sposobnosti. Iza pretvorbe ipak nisu ostali samo uspješni i propali tajkuni, zatvorene tvrtke, nego i tržište dionica na koje svi imaju pravo pristupa.

Tržište kapitala najdemokratskiji je segment ekonomije, dostupan je svima punoljetnima, s malo i puno novca, oslobođeno je poreza, ali traži znanje, informiranost, osobnu hrabrost i niz drugih vještina. Jedan po masovnosti ozbiljan sloj građana, procjenjuje se deseci tisuća građana, uključili su se na tržište i ulažu u dionice svoj novac ili posuđen kod banaka.

Većina je pak odabrala jednostavniji put i novac povjerila specijaliziranim fondovima kojima upravljaju profesionalci. Ove je godine zavladala prava fondomanija, u njih se slilo oko pet milijardi novih kuna, u samo dioničke oko dvije milijarde. Tek treba analizirati odakle se oslobodio toliki investicijski novac.

No, već pri površnijem traganju za mogućim izvorima, jasno je da se s tržišta nekretnina velik dio novca prebacio na dioničko, a onda potom nije zanemariva ni količina novca koji su banke plasirale građanima, a oni dalje investirali. Tu su gotovinski krediti, minusi s tekućeg te posebni zajmovi za kupnju dionica i, naravno, ušteđevina koja je promijenila smjer u profitabilnije poslove. Golem priljev u fondove u tako kratkom razdoblju gotovo je preplašio šefove tih institucija, jer toliki novac nije lako uložiti bez rizika. 

Veliki kapital koji građanima ne treba za egzistencijalne potrebe stvara dojam da smo prilično imućan narod. No, statistički baš nije tako. Ulozi u fondove u prosjeku su od 50 do sto tisuća kuna, a prosječan ulagač u fondove star je od 30 do 50 godina i iz Zagreba je. Ostale regije znatno laganije prate taj financijski zaokret.