Sedmog travnja službeno je počela predizborna kampanja za Europski parlament. Riječ je o izborima od kojih se mnogo očekuje, ali ih, barem za sada, ne prati nikakva ozbiljnija kampanja. Objavljena je informacija da se za svega 11 mjesta u Europskom parlamentu, koliko otpada na zastupnike iz Hrvatske, natječe čak 25 lista i 275 kandidata.
Objavljene su koalicijske liste čiji su glavni nositelji HDZ i SDP, a sastavljanje lista za izbore zastupnika u Europski parlament bila je prilika za svojevrsnu promidžbu novih stranaka koje se tek trebaju pozicionirati na političkoj sceni. Riječ je prije svega o ORaH-u bivše SDP-ove ministrice Mirele Holy te Nacionalnom forumu Nikice Gabrića. I to je, manje-više sve što bi se za sada moglo reći o službenom početku kampanje za europarlamentarne izbore koji će se održati 25. svibnja. Na te se izbore gleda kao na svojevrsnu anketu ili, bolje reći, lakmus-papir za domaće parlamentarne izbore koji slijede za manje od dvije godine.
O tome što za nas znače izbori za Europski parlament i kakvu će politiku u Bruxellesu voditi naši zastupnici ako ih izaberemo, za sada nema ni riječi. Ponašamo se kao da je Hrvatska i dalje zemlja kandidatkinja, a ne jedna od članica EU.
Istodobno smo se, međutim, u stanju jako naljutiti i uvrijediti kada osjetimo da nas se (kao, primjerice, u slučaju europskog uhidbenog naloga) ne tretira isto kao i stare članice. A takav odnos nije fer prema građanima. Nije fer zato što se u Europskom parlamentu izglasavaju odluke koje se tiču naše svakodnevice. Primjerice, prije tjedan dana Europski je parlament izglasao ukidanje roaminga.
Riječ je o odluci koju će svako od nas osjetiti na džepu, a u čijem su donošenju ulogu imali i naši zastupnici. Kao primjer dobro je spomenuti odluku o kojoj se ponešto govorilo, a presudili su joj glasovi hrvatskih europarlamentaraca. To je neizglasavanje izvješća o jednakopravnosti muškaraca i žena u kojemu bi se utvrdilo pravo oba spola da za isti posao imaju i jednake plaće.
Izvješću je za prolaz nedostajalo malo glasova. Zastupnici s liste Kukuriku koalicije glasali su “za”, dok su HDZ-ovi zastupnici bili “protiv”. Premda je riječ o vrlo važnoj stvari, a to je jednakost spolova, HDZ-ovi europarlamentarci nisu objasnili zašto su bili protiv. Ruža Tomašić jedina je bila fer prema svojim biračima u Hrvatskoj i rekla da je glasala protiv izvješća o jednakosti žena i muškaraca jer je ono sadržavalo i pravo žene da sama odlučuje o prekidu trudnoće. Kako Ruža Tomašić misli da žena smije otići na pobačaj tek ako joj to odobri muškarac s kojim je začela, glasala je protiv. Pošteno! Tko se ne slaže s njom, na idućim joj izborima neće dati glas. HDZ-ovi su zastupnici, međutim, prešutjeli zašto su bili protiv izvješća. Je li i njih mučilo pravo žene na pobačaj? Ili su glasali protiv jer je to od njih tražio klub EPP-a kojemu pripadaju? Ako je tako, hoće li uvijek glasati kako im se kaže u njihovu bruxelleskom klubu, bez obzira na očekivanja domaćih birača?
Predstojeći izbori za Europski parlament važni su i stoga jer nakon njih slijedi izbor Europske komisije. Ishod izbora za Europski parlament mora se pak uzeti u obzir pri izboru Komisije.
No, “europske teme” i njihova refleksija na naš svakodnevni život, a još je nismo do kraja svjesni, izostaje u kampanjama naših stranaka. Kandidacijske liste i poredak na njima doživljava se kao licitiranje za nagradno putovanje u Bruxelles, a ne kao provođenje politike za koju valja dobiti legitimitet od svojih građana. Stranke brine kako će proći na izborima i koliko će svojih ljudi poslati u Bruxelles. No, zaboravljaju da građane brine kakvu će politiku tamo voditi i kome ćemo ubuduće po diktatu Bruxellesa izdavati vize, kako ćemo proizvoditi dječju hranu, kako uzgajati piliće, a kako pisati zakone...
"Formalno smo Europa, ali se držimo Balkana kao pijan plota" !!! - Drugarice Toma, lijepo je vidjeti da ste konačno postali i malo samokritični. ---- Odličan privi korak! ..... Nadam se da ćete ići i korak dalje, i konačno početi raditi i pisati kao normalna Europejka, a ne plaćena Balkanka.