Za tri dana, 12. rujna, počinje predizborna kampanja u BiH. Na općim izborima mjesec dana kasnije birat će se državna, entitetska i županijska vlast. Za kampanju se političari pripremaju na različite načine. Smišljaju se slogani, retuširaju kandidati, uvježbavaju govori. Među političarima ima dosta i onih koji žele preuzeti vlast na prljav način. Jedino im je oružje diskreditiranje i podmetanje. Od njih su prljaviji samo “lešinari izbora”. Žive od otimačine hrvatskih pozicija.
Naime, svi manje-više znaju kako se Hrvatima izbornim inženjeringom bira član Predsjedništva BiH. No, to je “laka prehlada” u odnosu na izbor federalnog Doma naroda. On se rijetko objašnjava jer je veoma kompliciran. Jedva ga razumiju politički analitičari. Diskriminirajući ustroj Doma naroda u Federaciji BiH je najveći izvor političkih problema u BiH. Evo samo djelića priče. Koji ilustrira kako je legalizirana pljačka Hrvata. Bez kazne!
Dom naroda se do 2000. sastojao od 60 zastupnika. Po 30 Hrvata i Bošnjaka. Odluke su se donosile natpolovičnom većinom svakog od nacionalnih klubova. Međutim, “sarajevski” stratezi su uz blagoslov međunarodne zajednice smislili plan kako razvlastiti Hrvate. Uz hrvatski i bošnjački klub, dodali su i srpski, plus sedam “ostalih”. Nacionalne klubove su smanjili s 30 na 17. Za imenovanje predsjednika, a time posredno i Vlade Federacije, umjesto polovine, potrebna je jedna trećina. Dakle, šest izaslanika iz hrvatskog kluba. Time je omogućeno da se simboličnom manjinom može izabrati vlast. Štoviše, izaslanici ne moraju biti Hrvati. Dovoljno se tako predstaviti.
Tendenciozno je određen i broj izaslanika koje daje svaka od 10 županija. Primjerice, Goražde i ta županija, u kojoj slovom i brojem ima desetak Hrvata, daju jednog izaslanika, koliko i cijela Posavina u kojoj je četrdesetak tisuća Hrvata. Stotinjak tisuća Hrvata iz zapadne Hercegovine u Domu naroda predstavljaju samo dva izaslanika. Dakle, glas u Goraždu vrijedi nekoliko tisuća puta više nego u Širokom Brijegu. Ovo najzornije pokazuje kako je obespravljena hrvatska većina.
“Lešinarima izbora” ovakvim pravilima ostavljen je širok prostor za ulov. U potrazi za plijenom ne trebaju se iscrpljivati u većinski hrvatskim, nego u bošnjačkim županijama. Ako proguraju na izborima po jednoga Hrvata iz Goražda, Bihaća, Sarajeva, Tuzle i dva iz Zenice, eto ih šest. Imaju kapitalce za jednu trećinu hrvatskog kluba. Receptom smišljenim u kuhinji bošnjačkog SDP-a, mogu uspostaviti vlast bez legitimnih Hrvata. I upravljati političkim procesima i stotinama milijuna maraka. Uzalud je što će Hrvati okupljeni oko Hrvatskog narodnog sabora imati 90 posto glasova. Čak i da dobiju 100 posto hrvatskih glasova, teoretski mogu imati samo 11 od 17 izaslanika. Ne znače ništa jer bošnjačke stranke sa svojih šest Hrvata mogu upravljati Domom.
Na posljednjim izborima su tako, ignorirajući volju hrvatskih birača, postavili za predsjednika Federacije Živka Budimira. A on, koji je imao svega dvije tisuće glasova, dobio je mandat za uspostavu Vlade. Čak tada nisu imali ni šest, već pet Hrvata. Međunarodna zajednica im je priskočila u pomoć izračunavši kako je trećina od 17 pet (?!). Vlada Federacije odlučuje o svim vitalnim pitanjima i gospodari novcem. Ovo je zapravo najvažnije tijelo. Daleko važnije od člana Predsjedništva BiH. Za ove četiri godine razvlastili su Hrvate u svim javnim poduzećima i osiromašili županije. Pronađu li se opet oni koji će za “šaku dolara” dati legitimitet vlasti, Hrvati bi u idućem razdoblju bili potpuno gospodarski iscrpljeni i politički marginalizirani. Stoga, prije ustavnih promjena treba inzistirati na promjeni Izbornog zakona. Koji bi uvažavao volju birača. To je važnije od priče o trećem entitetu. Kada bi Hrvatima bilo omogućeno pošteno glasovanje, preko noći bi se demokratizirali. Ovako su prisiljeni na samozaštitu homogeniziranjem oko “stožerne stranke”. Ne dogode li se izborne (i ustavne) promjene, Hrvati će na svakim izborima dobivati stotine novih Sejdi Bajramovića. Samo oni sada imaju mjesta pod ovakvim krovom (bošnjačkog) Doma naroda. Tamo Hrvate danas predstavlja marginalni HSP. Za izdaju legitimni Hrvati nisu bili spremni. Zato su podstanari u vlastitoj državi. Bez svoga doma.
>> Prekasno! Selefijski pokret u BiH je prejak, teško ga je iskorijeniti
A kad se tome doda predstavnik medjunarodne zajednice Inzko onda je kompletna slika .