Dogovaranje refinanciranja za Fortenovu, a koje je zapravo značilo da se od nekoga moraju nabaviti 1,2 milijarde eura uz kamatu nižu od 10 posto, konačno je obavljeno, a time je najveća kompanija uklonila omču s vrata na svojem poslovanju. Valja se samo sjetiti da bi u rujnu kamata na roll-up kredit skočila na 14 posto, a troškovi financiranja na gotovo 18 posto, što nijedna, a naročito posrnula kompanija ne bi mogla izdržati.
Dodatno, taj je aranžman dogovoren uz iznimno jaka jamstva za kreditore pa je vlasnicima, koji u tom kreditu nisu sudjelovali, prijetio gubitak imovine. U tom kontekstu jasno je da su sve snage posljednjih mjeseci uprte u dogovaranje refinanciranja i pronalazak kreditora, ali nikakav kredit ne može pomoći da proces spašavanja Agrokora, koji je u međuvremenu promijenio ime u “novu snagu” završi uspjehom, ako tvrtka ne vrati svoje pozicije na tržištu. Činjenica je da su tijekom potresa u kompaniji izgubili dobar dio maloprodajnog tržišta u Srbiji, BiH, Hrvatskoj pa čak i Sloveniji, a i da zaostaju i tvrtke u proizvodnji, međutim brojke pokazuju da se polako vraća dio prihoda što je znak da utakmica nije izgubljena, nego da ima šanse da se može i nadoknaditi gubitak.
Valja znati da je maloprodajno tržište u regiji iznimno zahtjevno te konkurentno pri čemu se sustav Fortenove suprotstavlja Schwartz grupi pod kojom posluju Lidl i Kaufland, a koji zbog svojeg boniteta posluju po znatno povoljnijim uvjetima od Fortenove danas i Agrokora nekad. Dovoljno je podsjetiti da je Lidl uoči velike krize Agrokora dobio povoljan kredit s kamatom nižom od jedan posto u isto vrijeme kada se koncern financirao kamatama većima od 10 posto. Ipak, i to se može pobijediti i vratiti dio tržišta, ali jedino ako se bude trčalo brže i upornije.
Spašavanje tvrtke bila je izuzetno intenzivna operacija, ali njezin dio koji se tiče financijskih aranžmana i dogovora morao bi ubuduće biti u drugom planu, a u fokus bi trebalo konačno doći svakodnevno poslovanje svake tvrtke u sustavu i maksimizacija profita i prihoda.