U Medveščak je stigao među posljednjima, tek potkraj priprema, a uz Cheechooa i Montadora najveći je “kapitalac” u medvjeđem brlogu, donosi sportski tjednik Max!
Mnogi su se pitali zašto je odabrao baš Zagreb.
- Kako sam završio u Medveščaku? Čekao sam ponudu iz NHL-a, nisam je dobio, pa sam odlučio doći u Europu. Sportski direktor Aaron Fox i trener Mark French iznijeli su mi zanimljivu ideju o sjevernoameričkoj momčadi koja će igrati u KHL-u, odmah mi se svidjelo i odlučio sam doći – opisao je Foster i dodao:
- Iskreno, nije bilo lako odlučiti se, ipak je ovo moje prvo iskustvo u KHL-u. No, vrlo brzo sam se prilagodio momčadi, i grad Zagreb je čudesan, tako da nisam požalio.
Kurtisa su tijekom karijere trenirali brojni treneri velikani, pa kada kaže da je Mark French sjajan trener, to ima težinu.
- On je jedan od razloga zašto sam došao. Trenirao je mog brata Craiga prije 10 godina, a sada shvaćam zašto ga je toliko nahvalio. Stvarno je predan hokeju, razumije igru, jako je detaljan. Uvijek traži da se držimo našeg sistema i to nam donosi uspjeh.
>> Branič sa 408 NHL utakmica priključio se medvjedima
Muka od 11 mjeseci
U Zagrebu su ga oduševili i navijači.
- Čuo sam priče o navijačima Medveščaka i prije nego što sam stigao, no ipak nisam očekivao da su toliko dobri. Oduševili su me već u Grazu, kada ih je u drugu državu, na prijateljsku utakmicu, stiglo 500-tinjak. Fascinantno je da navijaju i kad gubimo – rekao je Kurtis i naglasio:
- Mogu se usporediti s najboljim navijačima u NHL-u.
Fosteru se svidjelo i rivalstvo s ruskim momčadima.
- Imam osjećaj da ruske momčadi igraju čvršće protiv nas jer smo Sjevernoamerikanci, da su napaljenije. No, to rivalstvo dobro je za ligu.
Prije dolaska u Zagreb malo je znao o Hrvatskoj.
- Iskreno, vrlo malo. No, odmah sam počeo istraživati na Wikipediji, internetu, te razgovarao s igračima koji su već igrali ovdje.
Budući da je veliki zaljubljenik u mnoge sportove, čuo je i za brojne hrvatske sportaše.
- Sjećam se mečeva Gorana Ivaniševića, Tonija Kukoča dok je igrao za Chicago Bullse, Dražena Petrovića, a znam i za Janicu i Ivicu Kostelića. Zamijetio sam koliko Hrvati vole sport, fascinira me kako svi gledaju nogomet po kafićima.
U Zagreb je Kurtis stigao s obitelji, suprugom Stephanie te sinovima Jacksonom (2,5 godina) i Charliejem (8 mjeseci).
- Kada smo stigli, bila je to kulturološka promjena za nas, no vrlo brzo smo se prilagodili. Već smo upoznali i grad. Bio sam s obitelji u zoološkom vrtu, razgledali smo grad, posjetili neke restorane. Sad shvaćam zašto su svi s kojima sam razgovarao prije dolaska hvalili Zagreb.
U slobodno vrijeme Kurtis najviše voli igrati golf, no u Zagrebu to baš i ne stigne. Uz obitelj, stigne se fokusirati jedino na hokej, na utakmice u KHL-u.
- Iskreno, KHL je puno jači nego što sam očekivao. Za većinu igrača protiv kojih smo igrali nisam nikada čuo, a igraju sjajno. Impresivno je koliko svi brzo kližu.
Samo mu se jedna stvar ne sviđa u KHL-u.
- Ah, ta putovanja, već na prvom shvatili smo koliko mogu biti naporna. No, putovanja su nužna, ne možemo se buniti.
Iza Fostera je impresivna karijera, a prisjetio se najemotivnijih trenutaka.
- Najbolji trenutak je kada sam zabio NHL prvijenac. Bila je to moja peta utakmica za Minnesotu, zabio sam čak dva gola, a prvi je pao pri mom prvom izlasku na led. Taj pak kojim sam zabio prvi pogodak visi mi na zidu. Također, zauvijek ću pamtiti kada me je Calgary izabrao na NHL draftu, na kojem je bila i moja cijela obitelj. Trenutak kada su izgovorili moje ime bio je nestvaran.
Najgoreg trenutka karijere ne voli se prisjećati, jer tog ožujka 2008. godine zamalo mu je prekinuta karijera. Igrajući za Minnesotu, na njega je brutalno naletio igrač San Jose Sharksa Torrey Mitchell, nabio ga na ogradu, a Fosteru je pukla bedrena kost na dva mjesta.
- Bilo je grozno, pokušavao sam pomaknuti nogu, a nisam mogao – prisjetio se Foster trenutka nakon kojeg je uslijedila hitna devetosatna operacija koja mu je spasila karijeru.
- Tu nezgodu pokušavam zaboraviti, najvažnije je da i dalje igram hokej i zarađujem za život.
Oporavak je trajao 11 mjeseci.
- Uh, bio je dug i zamoran, išao sam korak po korak. Kada su mi nakon 11 mjeseci rekli “sada možeš igrati”, bio je to nestvarno dobar osjećaj. Tada sam znao da sam uspio.
Fosterova ozljeda proglašena je “najbrutalnijom” do tada u NHL-u, a zbog Kurtisa su čelnici NHL-a postrožili kazne za takve neoprezne startove suparničkih igrača. Torrey Mitchell odmah mu se ispričao za neoprezni start.
>> Foster: Iznenadila nas je razina lige, no skupili smo glave...
Crosby je iznad svih
- Nazvao me u bolnicu, odmah sam shvatio koliko mu je žao, da me nije namjerno ozlijedio.
Bek Medveščaka priznaje da je u to vrijeme nekoliko puta pomislio “ovo je kraj moje karijere”.
- Jako je boljelo, oporavak je bio težak, te sam puno puta pomislio da nikada više neću igrati. No, onda je krenulo nabolje. Prvo sam počeo hodati, pa lagano trčati, pa sve brže... A kada sam počeo i klizati, znao sam da sam uspio. Ustvari, uspio sam jer sam bio vrlo optimističan, cijelo sam vrijeme vidio svjetlo na kraju tunela. A osjećaj kada sam odigrao prvu NHL utakmicu nakon ozljede jednostavno je neopisiv.
Tijekom karijere Kurtis je svlačionicu dijelio s brojnim hokejaškim velikanima. Najveći je Ilja Kovaljčuk, s kojim je igrao u dva kluba – Atlanti i NJ Devilsima. - Ilja je fantastičan igrač, pobijedi svaki put kada poželi. Njegov je šut nestvarno dobar – kaže Foster i dodaje:
- Ipak, najbolji igrač mi je legendarni Finac Mikko Koivu, s kojim sam postao najbolji prijatelj.
O najboljem igraču protiv kojeg je igrao Kurtis nimalo ne dvoji.
- Sidney Crosby! Ne zbog toga što je moj Kanađanin, nego zato što je jednostavno najbolji hokejaš današnjice. Može sve što poželi, toliko je brz, a toliko dobar i spretan s pakom.