Nastala je u svega dvadeset minuta, i to praktički slučajno jer je za jednu dječju priredbu u Osijeku hitno trebala pjesma. Skladao ju je "trkom" Branko Mihaljević, a te davne 1954. godine njezin autor nije ni sanjao kako će se note i stihovi te pjesme utkati u odrastanje generacija i generacija mališana u Hrvatskoj, ali i šire. Legendarna pjesma "Zeko i potočić" proslavlja 70. rođendan, a za veliki jubilej dobila je i prekrasan mural u osječkom Donjem gradu, u Ulici Matije Gupca, čiji je autor Žolt Vačora. U istom je naselju i Dječje kazalište Branka Mihaljevića, koje ponosno nosi ime poznatog hrvatskog skladatelja, književnika i novinara. Iako je Mihaljević autor niza pjesama za djecu, svevremenskog kazališnog hita "Zeko, zriko i janje", kao i skladbe "Moj Osijek", koja je postala himna grada na Dravi, najviše ga se pamti po pjesmi o zeki i smrznutom potočiću.
Pjesmu je prva izvodila i 1956. sa Zabavnim orkestrom Radio Osijeka snimila, kako se navodi na Wikipediji, osječka pjevačica Olgica Miler. Kasnije su je s velikim uspjehom snimili i izvodili i Ivica Šerfezi, 1967. godine, te Zdenka Vučković 1971. U novije doba pjesmu "Zeko i potočić" pjevali su mnogi hrvatski izvođači, pa tako i Jacques Houdek, Marko Tolja i Sanja Matejaš.
"Jedne zimske noći gdje je visok brijeg, zamrz'o se potočić i pokrio ga snijeg. A jedan mali zeko traži potok svud, gdje je, kud je nestao to njemu tišti grud", stihovi su to od kojih nam se srce stisne, obuzmu emocije, probude žive slike i empatija kakvu rijetko koja pjesma može izazvati. I čitaju nam lekciju o istinskim vrijednostima. Oni koje su roditelji uspavljivali uz te stihove, danas njima uspavljuju svoju djecu, a "Zeko i potočić" jednako je živ kao i prije dugih sedam desetljeća. Jer ima dušu. A sada i mural kao zahvalu Branku Mihaljeviću od generacija koje su, kako to kaže autor Vačora, pjevale njegove skladbe, od kolijevki i kazališta pa sve do ulica i stadiona.
Žolt Vačora, svaka čast.