Stanovnici unutrašnjosti Hrvatske, točnije Zagore, Međimurja i Podravine te nekoliko drugih okolnih regija danas su oko 18:30 imali priliku vidjeti neobičan prizor na nebu, polarnu svjetlost. "Nikad prije nisam nešto ovako vidio. Po onome sto sam vidio, ta magla je pratila tok Drave. Trajala je nekih 15 minuta i samo nestala", rekao je stanovnik Podravine. Nesvakidašnja pojava na nebu vidjela se i u Sloveniji, BiH, Italiji...
Polarna svjetlost, aurora borealis (na južnoj polutci aurora australis) igra je raznobojne,“nestašne“ svjetleće koprene na noćnom nebu, a nastaje kao rezultat borbe elektromagnetskih silnica Zemlje s onima koje nam dolaze od Sunca.
Ovisno o Sunčevoj aktivnosti i godišnjim dobima na Zemlji postoje periodi kada su izgledi za pojavu polarne svjetlosti vidljive na umjerenim geografskim širinama veći.
GALERIJA Čudesna pojava na nebu!
Krajem zime i početkom proljeća nalazimo se u periodu najboljih izgleda za nebeske prizore iz bajke.
Aurora se vidjela večeras i u Zagrebu, točnije sa Sljemena je ples boja na noćnom nebu bio vidljiv između 18 i 19 sati, a zabilježio ga je Boris Štromar.
Kako znamo koje će biti boje?
Na velikim visinama, gdje je atmosfera rijetka, sudari su među molekulama zraka rijetki i kisik dvije minute nakon pobuđenja emitira crvenu svjetlost. U dubljim slojevima atmosfere (do kojih čestice Sunčeva vjetra dospijevaju putujući prema sjeveru ili jugu) događa se znatno više sudara među molekulama zraka, što dovodi do toga da, potaknut tim sudarima, Sunčevim vjetrom pobuđeni kisik emitira zelenu svjetlost. Pobuđeni dušik neovisno o visini emitira plavu i ljubičastu svjetlost. Ovdje smo pojasnili što je i kako nastaje polarna svjetlost.
Inače, jedna povijesna zanimljivost jest da je hrvatski znanstvenik Ruđer Bošković jedan od prvih koji je pisao i definirao polarnu svjetlost još 1738. nakon što se mogla vidjeti iz Rima, što se iznimno rijetko događa. O istoj temi ponovno je pisao 1747. Pozivajući se na djela francuskih i talijanskih astronoma i filozofa svoga vremena (npr. G. F. Maraldija, Francesca Bianchinija i profesora G. Polenija), Bošković je smatrao da je polarna svjetlost atmosfera Sunca koja se ponekad spušta prema Zemlji i događa se izvan dosega donjeg, gušćeg dijela Zemljine atmosfere. Smatrao je da se polarno svjetlo opaža na visini od približno 1100 km, no danas se zna da se opaža na visinama između 80 i 150 km.
VEZANI ČLANCI
Polarna svjetlost u Hrvatskoj
Posljednji put polarna svjetlost opažena je u nas noću 10. na 11. veljače 1958. a zatim 1. 8. na 9. i 11. studenog 1991. te nedavno, noću 6. na 7. travnja 2000. To znači da je prošlo više od 30 godina između prethodnih opažanja, dok se vremenski razmak između predzadnjeg i najnovijeg opažanja sveo na razdoblje kraće od 8 godina.
Hrvatska, kao i veći dio Europe leži izvan područja redovitog pojavljivanja polarne svjetlosti, te pojavu vidi samo onda kada je ona naročito izražena u polarnom pojasu. U takvim slučajevima oblici svjetlosnih tvorevina u polarnom području obogaćeni su raznolikošću oblika i boja, među kojima prevladava crvenilo. Time se tumači zašto svi zapisi (unatrag više od 200 godina) o polarnoj svjetlosti iz naših krajeva spominju prvenstveno crvenilo ili rumenilo iznad sjevernog obzora, dok se žuta, zelena ili druge boje rijetko spominju. Svjetlosni oblici poput luka, zavjesa ili vijenaca, česti i tipični u polarnim krajevima, u nas su rijetko viđeni.
Ako ste uspjeli snimiti ili fotografirati, pošaljite nam na e-mail dojavi@vecernji.net
VIDEO Pogledajte emisiju o svemiru s našim proslavljenim istraživačem svemira Antom Radonićem
Da otvorite oči imate puno toga za vidjet i naučit