Spomen-područje Barutana, koje se naziva i bjelovarskom Hirošimom, jedno je od posebno emotivnih mjesta koja Bjelovarčani obilaze svake jeseni u spomen na 29. rujna 1991. kada je, uz velike ljudske žrtve i materijalnu štetu, osvojena vojarna Jugoslavenske narodne armije Božidar Adžija. Uoči Domovinskog rata na području šume Bedenik nalazilo se skladište ratne pričuve 265. motorizirane brigade JNA. U kompleksu su bila uskladištena ubojita sredstva, materijalno-tehnička sredstva i intendantsko-tehnička sredstva, čiji su velik udio činila tenkovska punjenja, ručno oružje, ručne bombe. Ovo, za JNA itekako važno skladište s tri velika, odvojena spremišta čuvano je "mrtvom stražom", koja je imala ovlasti odmah vatreno djelovati po ulasku u skladišni prostor i koristiti vojne pse. Unutar dvostruke ograde kompleksa stražarska su mjesta bila povezana žičanom vezom razvučenom po stablima guste hrastove šume. Međutim, planom “Bilogora ’91” Glavnog stožera Hrvatske vojske planirana je blokada svih vojnih objekata na bjelovarskom području čime bi se onemogućilo buduće spajanje neprijateljskih snaga, spriječilo presijecanje značajnih cestovnih komunikacija, otklonila opasnost koja je iz neprijateljskih kasarni neprestano prijetila civilima.
No, s druge strane žičane ograde kasarne nalazio se major JNA Milan Tepić, za kojeg mogućnost dogovora ili predaje kasarne nikada nije bila opcija. JNA je postavila minska polja usmjeravajućih mina, a sva tri skladišta pripremljena su za lančano miniranje. U jutarnjim satima 29. rujna 1991. skupina hrvatskih branitelja pokušala je ući u prostor skladišta sa sjeverne strane. U vatri koju je na njih otvorena iz borbenog vozila pješaštva poginula su trojica, a ostali su se nastavili kretati prema istočnoj strani gdje se dio posade skladišta JNA počeo povlačiti i isticati bijele plahte u znak predaje. Većina tamošnjih vojnika se predala, ali Tepić se odbio predati, umjesto toga u samoubilačkoj akciji je u 10 sati i 43 minute aktivirao minirana skladišta električnim impulsom te raznio skladište prepuno streljiva i eksploziva.
Na sreću, zbog veze koju su hrvatski branitelji presjekli ranije, umjesto tri eksplodiralo je samo jedno, južno skladište, te je umjesto 1700 tona eksploziva eksplodiralo nekoliko stotina. U protivnom, aktiviranje eksploziva u susjednim skladištima uništilo bi veći dio Bjelovara i okolicu, uz nesagledivne žrtve. Nažalost, neke se nisu mogle spriječiti, pa su pri eksploziji stradala osmorica branitelja koja su se nalazila uz zapadni zid središnjeg skladišta.
Od siline eksplozije nastao je krater dubok 12 metara, a širina udara izbrisala je šumu u prvoj zoni udarnog vala u krugu od 60 metara i teško oštetila drugu zonu u krugu od 150 metara – što je i razlog zašto se Barutana danas naziva i bjelovarskom Hirošimom.
Epilog bjelovarskog krvavog 29. rujna uključuje 11 poginulih i 17 ranjenih pripadnika Zbora narodne garde, pet poginulih civila od granatiranja grada i okolice, dok je u bjelovarsku je bolnicu primljeno 100 ranjenika. Isto tako, na bolničkoj kirurgiji obavljene su 32 operacije. Sedmero ranjenih pacijenata je odmah nakon operacije smješteno u jedinicu intenzivnog liječenja, dok je nekolicina s ozljedama glave, nakon ukazane pomoći, prevezena u Zagreb. Tog je dana pokazana i liječnička solidarnost pa su tako Medicinski centar iz Koprivnice i križevački Dom zdravlja samoinicijativno poslali dvije sanitetske ekipe. No, tog 29. rujna u bjelovarskoj bolnici rođeno je čak osam beba, zbog čega Bjelovarčani znaju reći da je naposljetku pobijedio život.
No, posljedice napada JNA toga dana na grad bile su goleme. Uništeno je ili oštećeno 437 stambenih zgrada u gradu i okolnim naseljima, 513 stanova te 169 gospodarskih zgrada. Stradalo je 25 javnih institucija i poduzeća, a među njima najviše su stradali Policijska uprava Bjelovar, Hrvatska pošta i telekomunikacija te silos Prerade. S druge strane, zajedničkim djelovanjem hrvatskih oružanih snaga uništeno je deset tenkova, tri oklopna transportera i osam samohodnih oruđa 57/2.
U proučavanju Domovinskog rata i vrednovanju uloge i prinosa Grada Bjelovara uspjehu Domovinskoga rata najčešće se navode dvije važne činjenice. Prva je činjenica da je bila velika koncentracija JNA u garnizonima Bjelovar, Doljani i Virovitica, ali da je sav njihov ratni potencijal tijekom dramatičnog rujna 1991., uz veći ili manji otpor, prešao u hrvatske ruke i tako značajno pridonio daljnjem tijeku rata i stvaranju Hrvatske vojske.
Hrvatske snage oslobodile su vojarnu "Božidar Adžija" na Vojnoviću, gotovo u samome centru tog grada, što je bio jedan od najvažnijih vojnih objekata koji su osvojeni u Domovinskom ratu, s obzirom na to da je u oslobađanju bjelovarske vojarne od JNA zaplijenjena značajna vojna tehnika.
Iz vojnih objekata JNA, na prostoru Bjelovara u sastav hrvatskih oružanih formacija ušlo je 75 tenkova T-55, tri tenka PT-76, šest tenkova za izvlačenje, jedan tenk s teškim lansirnim mostom, 77 BVP-ova M-80, tri oklopna transportera BRDM, 12 samohodnih oruđa SO90, devet samohodnih haubica 122 mm, četiri višecijevna bacača raketa Plamen, osam samohodnih oruđa SO57/2 PZO, tri bojna oklopna vozila sa Strijelom M1, šest oklopnih vozila s protuoklopnim sredstvima 9M14 Maljutka, sto kamiona različite namjene, oko 600 komada pištolja, 2500 komada pješačkog naoružanja i više tisuća mina, granata i streljačkog naboja.
Druga je činjenica da je ujesen 1991. godine na tom području propao pokušaj presijecanja Hrvatske na pravcu Okučani – Virovitica i odvajanja Slavonije od matice zemlje. Ta je obrana imala stratešku važnost, kao i oslobodilačke operacije do kraja listopada 1991., koja je omogućila vraćanje područja u pravni sustav Republike Hrvatske.
VEZANI ČLANCI:
Istodobno, Predsjedništvo SFRJ je ubrzo nakon njegova sumanutog čina, 19. studenog 1991. godine, majora Milana Tepića "za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru" posthumno odlikovalo Ordenom narodnog heroja Jugoslavije i proglasilo narodnim herojem Jugoslavije.
Njegovo ime nose ulice u gradovima diljem Srbije i Republike Srpske; primjerice u Beogradu je dobio na Savskom Vencu ulicu koja se zove Heroja Milana Tepića, kao i u Banjaluci, Novom Sadu i Kozarskoj Dubici - 2007. godine mu je dodijeljen Zlatni grb općine Kozarska Dubica koji je uručen njegovom sinu Aleksandru. Njemu u čast, Republika Srpska ustanovila je Orden za posebne zasluge "Milan Tepić". Također, po njemu je nazvana i vojarna u Jakovu kod Beograda, a spomen-ploča njemu u čast se nalazi u zgradi Generalštaba Vojske Srbije u Topčideru. Majoru koji je umalo sravnio Bjelovar sa zemljom, u rujnu 2017. Srbija je podigla spomenik na beogradskom Dedinju. U siječnju 2022., spomen-ploču majoru JNA Milanu Tepiću otkrio je gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković, što nije prošlo bez reakcija iz Hrvatske. Gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak poručio je kako će BiH biti zakopana u prošlosti sve dok populističko-nacionalistički političari žive na mitovima.
"Naši mladići koji su izgubili život braneći svoje kuće i obitelji, dok Stanivuković još nije ni rođen, su poginuli i mi ih nikada nećemo zaboraviti, ali ne zato da bismo time poticali mržnju i nacionalnu netrpeljivost jer u Bjelovaru i danas skladno žive čak 22 nacionalne manjine", istaknuo je Hrebak, u nadi da nikada više ljudi bez ljudskosti neće imali prst na obaraču ili detonatoru, kao krvavog 29. rujna 1991. godine.
Danas, u novouređenom spomen-području "Barutana 1991" postavljene su klupe, nova rasvjeta, obnovljeno je pročelje kapelice i uređena staza duž koje su postavljene table s informativno-edukacijskim sadržajima te informacijama o vojnim akcijama u kojima su sudjelovali bjelovarski branitelji.
No možda najupečatljiviji dio je onaj gdje se nalazilo skladište i koje je sačuvano upravo onako kako je ostalo nakon velike eksplozije. Ruševine zidova građevina koje su tu bile, obezglavljena debla kojima je eksplozija odsjekla krošnje, kao sjećanje i opomena na zamrznut trenutak umiranja svega što je ovdje živjelo. Križevi i spomen-ploče poginulima u događaju 29. rujna 1991. nalaze se uokolo, točno na mjestima na kojima su ljudi pogođeni padali, i do njih vode spomen-staze. Ruševine su ostavljen onakvima kakve su ostale, na stablima su tragovi metaka i još uvijek se vide geleri zabijeni eksplozijom.
Spomen-područje služi kao bolni podsjetnik na poginule i stradale u obrani grada tijekom Domovinskog rata, a taj se datum i danas obilježava kao Dan Grada i Dan bjelovarskih branitelja.
Ima li jos netko, tko zali za jugom???????????????????