'Bojno polje', tako su neki argentinski mediji opisali situaciju koja se odvijala u Buenos Airesu gdje su se prosvjednici sukobili s policijom. Ljudi su se okupili ispred Kongresa prije nego su zastupnici Senatu dali početno odobrenje za reforme koje smanjuju proračun. Prosvjednici koje će mjere povrijediti milijune Argentinaca.
Paket reformi, koji je predložio desničarski predsjednik Javier Milei za oživljavanje posrnulog gospodarstva zemlje, uključuje proglašavanje izvanrednog gospodarskog stanja, rezanje mirovina i smanjenje radnih prava. Mjerama se protive ljevičarske političke stranke, radnički sindikati i društvene organizacije. No prijedlog, koji je u početku bio izjednačen 36-36 u Senatu, preliminarno je usvojen u srijedu nakon što je predsjednica doma, potpredsjednica Victoria Villarruel, prevagnula rezultat, javlja BBC.
- Za one Argentince koji pate, koji čekaju, koji ne žele vidjeti da im djeca napuštaju zemlju... moj glas je potvrdan - rekla je Villarruel. Prijedlog zakona od 328 članaka sada će se pregledati točku po točku prije nego što se očekuje njegovo potpuno odobrenje u četvrtak. Zatim će se vratiti u donji dom za konačnu odluku.
VEZANI ČLANCI
Do sukoba policije i prosvjednika došlo je kada su se prosvjednici pokušali probiti do Kongresa te su bacali kamenje na policajce koji su ih špricali suzavcem. Deseci prosvjednika ali i nekoliko oporbenih zastupnika zatražilo je liječničku pomoć. Najmanje 20 policajaca također je ozlijeđeno, rekli su dužnosnici. Snage sigurnosti priopćile su da su uhitile 15 osoba. Zapaljena su i vozila.
Ured predsjednika Mileija objavio je priopćenje u kojem se zahvaljuje snagama sigurnosti na suzbijanju prosvjeda, a prosvjednike je prozvao "teroristima" koji pokušavaju izvesti državni udar. - Promijenit ćemo Argentinu, učinit ćemo je najliberalnijom zemljom na svijetu - rekao je Milei na konferenciji.
Nakon značajnih izmjena i dopuna Donji dom odobrio je u travnju zakon koji izaziva velike razdore. Milei je na dužnost došao 2023. nakon što je obećao da će srezati javnu potrošnju. Dok je bio u kampanji, čak je mahao motornom pilom dok je držao govor kako bi simbolizirao svoju odlučnost da to učini. Od tada je prepolovio kabinet, ukinuo 50.000 javnih radnih mjesta, obustavio nove ugovore o javnim radovima i ukinuo subvencije za gorivo i prijevoz čak i kad se godišnja inflacija približila 300%.
Čiji je u stvari državni novac? Pa samo ime mu kaže. Mi moramo prihvatiti činjenicu da kad je u pitanju financiranje političkih stranaka, državnog aparata, sanacija privatnih banaka, mutni obavještajni poslovi, megalomanska reprezentacija dužnosnika mi nemamo izbora. Ostat ćemo bez tih blagodeti ukoliko socijala pojede proračun. Svatko od nas želi zadovoljnog političara koji na jumbo plakatu dopisuje svoje ime na nešto što je realizirao državnim novcem. Država jeste privatna svojina i tako se mora i ponašati. Bar mi na ovim prostorima imamo iskustva kako je živjeti u neodgovornoj državi u kojoj se socijalno potrebitim guralo u džepove jer nisu oni odlučivali o tome, nego političari. Što se to danas promjenilo?