Na mjestu gdje Jozefinska cesta, koja povezuje Karlovac i Senj, prelazi preko kanjona rječice Tounjčice, u 18. stoljeću izgrađen je kameni most. U 19. stoljeću, prilikom rekonstrukcije, na postojeći most dodan je drugi kat. To je jedini dvokatni most u Hrvatskoj i jedini most koji na sebi ima kipove.
Prvi kat mosta izgrađen je 1775. godine za vrijeme početka gradnje Jozefine pod nadzorom graditelja i projektanta pukovnika Vincenza Giorgia Struppija. Most je u čast austrijskog cara i hrvatskog kralja Josipa II. nazvan Josipovim mostom, a prvotni se graditelj inspirirao velebnom starorimskom arhitekturom, piše na stranicama grada Tounja.
U 19. stoljeću, prilikom obnove ceste 1836. godine, na postojećem mostu je pod vodstvom inženjera bojnika Josipa Kajetana Knežića dograđen i drugi kat te je time most dobio svoj konačni izgled i oblik. To je jedini dvokatni most u Hrvatskoj i ovome dijelu Europe te jedini most koji je na sebi imao kipove i spomen ploče, stoga predstavlja jedinstveni spomenik hrvatske mostogradnje.
Znameniti most krasile su spomen ploče carevima Josipu II. i Ferdinandu I. te graditeljima mosta, kao i kipovi rimskih vojnika. Most je zatim više od stoljeća bio u upotrebi, a glas o njegovoj jedinstvenosti nadaleko se pronio pa ga je tako 1870. godine obišao i snimio poznati hrvatski i zagrebački fotograf Ivan Standl.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata srušen je veći dio gornjeg kata mosta, tri svoda i njihovi stupovi. Kasnije je preko tih ostataka izveden improvizirani drveni prijelaz. Godine 1957. u Zavodu za drvene i masivne mostove Tehničkog fakulteta u Zagrebu prof. dipl. ing. Kruno Tonković i njegovi suradnici izradili su tehnički projekt za obnovu mosta u njegovom izvornom obliku kao jedan od manje poznatih primjera u hrvatskoj zaštiti spomenika kulture. Građevinski radovi na obnovi mosta završeni su 1973. godine, no obnova se prvenstveno usmjerila ka uporabnoj vrijednosti mosta, dok su izvorni ukrasi zanemareni. Kipovi i spomen ploče s mosta su oštećeni te razasuti na različitim mjestima.
Tek usred Domovinskog rata javljaju se prve inicijative te napori za konačnu obnovu mostu te rekonstrukciju i pronalazak izgubljenih i dislociranih izvornih ukrasa. Uskoro se lokalnoj zajednici priključila i struka te je 2011. godine most iznova zasjao u punom sjaju, obnovljeni kipovi legionara i spomen-ploče su brižno obnovljeni te vraćeni na izvorno mjesto.