Je li Isus preživio raspeće? Je li se ženio? Ako jest, je li mu supruga doista bila Marija Magdalena? Jesu li imali djece? Je li Marija Magdalena doista otišla iz Svete zemlje na jug Francuske s Isusovim djetetom? Je li Isusova krvna loza nastavljena kroz europske kraljevske dinastije poput Merovinga? Pitanja su to koja dio javnosti zaokupljaju već stoljećima, a neki su na pričama zasnovanima na takvim teorijama postali planetarno poznati i bogati ljudi. Jasno, prva je asocijacija "Da Vincijev kod" Dana Browna.
Iako je i sam glavni glumac u kasnijoj ekranizaciji te izuzetno nakladne knjige Tom Hanks izjavio kako je cijela stvar u najmanju ruku bez osnova, kontroverze o Isusu Kristu vjerojatno će i dalje izazivati zanimanje. U pokušaju da odgovorimo na pitanje koliko je uopće istine u takvim tezama, obratili smo se našem vodećem biblijskom arheologu fra Darku Tepertu iz Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog na zagrebačkom Kaptolu. Za njega nema nimalo dvojbi kako je Isus svoj život završio na križu.
Izvještaji o smrti i uskrsnuću
– Mi u izvještajima u evanđeljima vidimo da je Isus umro i imamo izvještaj o uskrsnuću. Doduše, nemamo točan izvještaj kako je izgledalo uskrsnuće, nego su prisutni izvještaji o tome da se Isus prikazao svojim učenicima, i to različitim skupinama, koje su to doživljavale na različite načine, što se i vidi iz četiriju različitih evanđelja – kaže fra Darko i navodi kako je Pavao, koji nam je u svemu tome prvi svjedok, već 20-ak godina nakon što se to dogodilo u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima donosi svoju ispovijest o tome kako se Isus najprije ukazao Petru, a onda i ostalim učenicima.
– Dakle, nije riječ o njegovu preživljavanju u smislu da bi preživio smrt na križu. Imamo i izvanbiblijske izvore koji govore o njegovoj smrti na križu. No, različita je vjerodostojnost svakog od tih izvora. Ima ih koji nisu iz kršćanskog, nego iz grčko-rimskog ili židovskog miljea. Jedna židovska predaja kaže kako je u petak poslije večeri priprave obješen Isus, neki rukopisi babilonskog Talmuda dodat će i "Nazarećanin". Mogla je, znači, biti riječ o bilo kakvoj smrti, pa je tako mogao visjeti i na križu – objašnjava fra Darko te citira Talmud koji kaže: Glasnik je 40 dana izlazio pred njim, on će biti kamenovan jer je sudjelovao u magiji i zavodio Izrael. Tko god bi znao što u njegovu korist, neka dođe i svjedoči za njega. No, nisu našli ništa u njegovu korist pa su ga objesili u petak u večeri priprave, znači uoči blagdana Pashe.
– Nema tako govora da bi on preživio, iako bi to išlo u korist onima koji bi bili protiv kršćanskog vjerovanja. Takvo bi preživljavanje Isusa narušilo temelje kršćanske vjere, jer se u kršćanstvu vjeruje u uskrsnuće, a ne u nastavak zemaljskog života – završava priču o Isusovoj smrti fra Darko.
Druga velika kontroverza odnosi se na to je li se Isus ženio. Treba, objašnjava franjevački arheolog, pogledati apokrifna evanđelja.
– Ona svoje izvorište traže u biblijskim evanđeljima. Marija je problematičan lik s obzirom na njezin identitet. Obično je povezujemo s bludnicom koju Isus pomazuje, ali u evanđeljima se ne kaže da je to Marija Magdalena, već je to jedna bezimena žena. Mariju Magdalenu povezuje se i s Martom i Lazarom koji su živjeli u Betaniji. Tamo se u evanđelju spominje Marija, ne kaže se da je to Marija Magdalena, pa nemamo ni tu potvrdu neke veze između nje i Isusa. To su veze koje su nastale u kasnijem razdoblju, neke je povezao već i Efrem Sirski, a osobito papa Grgur Veliki, koji je imao veliki utjecaj na razvoj ranosrednjovjekovne misli, potkraj 6. stoljeća – govori fra Darko Tepert te upućuje na mjesta gdje se spominje Marija Magdalena. Ona se u evanđeljima pojavljuje kada se navodi kako je Isus iz nje istjerao sedam zloduha, no ne znamo točno o čemu je tu bila riječ. Spominje se i tamo gdje se spominju žene koje su prisutne uz Isusovu muku i koje su svjedokinje praznoga groba i njegova uskrsnuća drugo je mjesto.
Marijino evanđelje
– Negdje je Marija Magdalena u skupini tih žena, a negdje je sama, osobito je to vidljivo u Ivanovu evanđelju. Rečeno je također kako je njezino mjesto posebno gdje god se bude navješćivalo evanđelje. Iz tog posebnog mjesta dolaze i apokrifni tekstovi od kojih većina, izgleda, dolazi iz Egipta, tamošnjih gnostičkih krugova. Tako imamo, primjerice, apokrifno evanđelje koje se zove Marijino evanđelje, a za koje se pretpostavlja kako je nastalo u 2. stoljeću i nije jasno je li riječ doista o Mariji Magdaleni. Fragmentarno je, ne možemo puno znati o njemu, može biti i da je riječ o Isusovoj majci Mariji – kaže fra Darko. Tamo se, naime, kaže kako je Isus posebno ljubio tu Mariju više od drugih učenika. Još je snažnije to prisutno u također gnostičkom Filipovu evanđelju koje je nastalo u 2. ili 3. stoljeću.
– Nađeno je 1945. u Nag Hamadiju u Egiptu, gdje je otkriveno više takvih apokrifnih evanđelja. Ovo Filipovo spominje Mariju Magdalenu među ženama koje prate Isusa, ali onda dodaje kako je ona bila Isusova pratiteljica. Na grčkom je to "koinonos", a to može biti samo netko tko s nekim živi ili nekoga prati. Postoji i koptski prijevod koji tu riječ prevodi izrazom koji može značiti i jedno duhovno ali i ljubavno zajedništvo, no ni to nije do kraja jasno. U takvim je tumačenjima taj tekst mogao dovesti do ideje kako su Isus i Magdalena bili u nekoj vrsti ljubavne veze, odnosa. Osim toga, u Filipovu evanđelju kaže se kako je Isus Mariju Magdalenu često znao poljubiti. To ne mora biti znak romantične veze, većina se današnjih tumača slaže kako bi se tu moglo raditi o onom poljupcu ljubavi o kojem govori prva Petrova poslanica, kad se želi prenijeti pozdrave drugim sljedbenicima, pa bi to mogao biti i znak pozdrava među sljedbenicima Isusa Krista – ističe biblijski arheolog sa zagrebačke Opatovine.
Prije tri godine pojavio se jedan fragment teksta u Egiptu u kojem Isus izjavljuje kako će njegova žena moći biti njegova učenica. Većina znanstvenika danas drži kako je riječ o krivotvorini.
– Već je datiranje uz pomoć ugljika 14 pokazalo kako je i sam papirus na kojem je tekst pisan nastao u srednjem vijeku, a onda je i tekst na njemu ili iz tog ili kasnijeg razdoblja. Neki čak drže kako je riječ o suvremenoj krivotvorini. Govor o Mariji Magdaleni kao Isusovoj ženi ili kao o njegovoj konkubini pojavljuje se ponovno u nekim srednjovjekovnim krivovjerjima, posebice među Katarima. I tu imamo napise katolika koji o njima pišu pa su i to vijesti iz druge ruke, a riječ je o vijestima iz 12. i 13. stoljeća. Takve su se vijesti snažno širile pogotovo na jugu Francuske, gdje postoji i svetište Marije Magdalene, te pogotovo u njemačkim zemljama. Vidljive su unutar tzv. Zlatne legende, što je bio niz životopisa svetaca koji počinju nastajati oko 10. stoljeća, a konačna kompilacija sadržavala je tisuću rukopisa. Tu se kaže kako je Marija Magdalena iz obitelji koja je pripadala židovskom plemstvu te kako je nakon Isusove muke, smrti i uskrsnuća stigla na Zapad, na jug Francuske – kaže fra Darko.
Gotovo ruku pod ruku s pričama o Isusovoj supruzi idu i one o njegovu potomstvu.
– Ideje da bi Isus imao neko potomstvo koje bi se nastavilo na Zapadu pa se povezivalo i s kraljevskim obiteljima poput Merovinga i drugima pojavljuje se u književnosti potkraj 19. stoljeća. Nigdje prije ne postoje vijesti o takvim vjerovanjima, barem ne u znanosti – kaže fra Darko, koji će podsjetiti i na najrazvikaniju relikviju povezanu s Isusovom smrću, kaležom u koji je navodno prikupljena njegova krv.
Srednjovjekovne legende
– Sveti gral također je pojam koji dolazi iz srednjovjekovnih legendi i koji nema poveznice s događajima iz 1. stoljeća te ne možemo znanstveno dokazati da ta legenda ima poveznicu s tim događajima. Takve se relikvije, poput Torinskog platna, pojavljuju nakon 4. stoljeća a pogotovo nakon procvata Carigrada. On je bio središte u kojem su čuvane brojne relikvije vezane uz život Isusov i njegovu majku. Nakon što su križari u trećem križarskom ratu osvojili i opljačkali Carigrad te se relikvije šire i na Zapad. Teško je danas slijediti put kojim su te relikvije išle te da je neka koja se štuje došla iz Carigrada a još je teže reći kako je ona uopće došla do Carigrada. Te su relikvije trebale i takve apokrifne spise koji će opravdati njihovo postojanje – objašnjava fra Darko Tepert te upozorava kako gledanje prema relikvijama možda i nije najbolji put za utvrđivanje vjerodostojnosti priča o životu Isusovu.
Mjesta gdje je Isus boravio pružaju više vjerodostojnosti.
– U Kafarnaumu sa sigurnošću možemo pogledati kuću u kojoj je Isus živio, to je kuća koju evanđelja spominju kao kuću Petrovu. Nađena je u arheološkim istraživanjima, za nju se nije znalo gdje je od 7. ili 8. stoljeća, bila je zaboravljena, cijeli smještaj Kafarnauma bio je zaboravljen pa su se istraživanja nastavila kada je ponovno nađena. Imamo vijesti s kraja 4. stoljeća: hodočasnica Egerija, koja dolazi iz jugozapadne Francuske, opisujući samo naselje govori o Petrovoj kući koja je sada pretvorena u crkvu. Imamo, dakle, mjesto koje nas dovodi u izravnu vezu s Isusom – objašnjava fra Darko Tepert te navodi još neke lokacije poput Getsemanskog vrta.
– Na Maslinskoj gori postoji niz špilja koje su štovane kao mjesto gdje se Isus sastajao sa svojim učenicima. Tu je i posebno mjesto unutar Getsemanskog vrta kao mjesto zadnje Isusove molitve gdje su u istraživanjima u 20. stoljeću pronađeni ostaci križarske crkve, ispod nje ostaci bizantske bazilike iz 4. stoljeća, a unutar nje nađena je jedna stijena koja izbija iz poda. Očito je kako je ta stijena bila štovana. Zbog takvih mjesta nije nam potrebno previše baviti se relikvijama – kaže fra Darko Tepert te razjašnjava i kontroverzu o mjestu Isusova rođenja.
– U evanđeljima se govori o kući u kojoj nije bilo mjesta, no to ne mora značiti da je Isus rođen u štali. Nastambe tog vremena bile su polivalentne, pa ne treba čuditi da su jasle bile u špilji, koja je služila i kao nastamba za ljude. Vijest o Isusovu rođenju pojavljuje se već u 2. stoljeću a donosi nam je Justin koji je porijeklom bio iz Nablusa, iz jedne poganske obitelji. On svjedoči kako se u Betlehemu nalazi špilja koju su kršćani štovali kao mjesto Isusova rođenja a koju su Rimljani, slično kao i Kalvariju, pretvorili u svoje svetište. Kasnije će i to u 4. stoljeću biti pretvoreno u kršćansko svetište. Doista, tamo se može vidjeti špilja s mjestom gdje su bile jasle kao i točno mjesto Isusova rođenja. Za samo mjesto rođenja ne možemo imati dokaze, no špilja je štovana od 2. stoljeća. U tako malom Betlehemu nije se moglo unutar sto ili sto pedeset godina izmisliti nešto što bi ljudi na takav način štovali – kaže biblijski arheolog.
– Riječ je o književnosti koja je donijela tu ideju o Isusovim potomcima na koju se nadovezuju senzacionalističke publikacije koje se žele prikazati znanstvenima, no nemaju znanstvenu pozadinu. Vjeri to ne može nikako naštetiti – zaključuje fra Darko Tepert. *
Biblijskog arheologa fra Darka Teperta upitali smo i je li moguće da je Isus zapravo bio revolucionar.
– Kod Isusa nema nikakva nasilja. Jedini nasilan čin koji se može naći u evanđeljima jest izgon trgovaca iz hrama. To je nasilje uvjetovano proročkim tekstom u Starom zavjetu u kojem se kaže kako će Mesija, kada dođe, prognati trgovce iz hrama. Isus to i čini s jedinom nakanom da kaže "ja sam Mesija". Drugog nasilja nema, dapače on blaženima proglašava mirotvorce, kaže "udari li vas netko u obraz, pokažite mu i drugi". Dakle, nije to bilo obično mirotvorstvo, već je riječ o prelaženju granice običnog mirotvorstva.
>> Ljepota življenja postiže samo s Bogom. A za to je potrebno Isusu širom otvoriti vrata svoga srca
pokušajte vi malo piskarati o muhamedu, kako se on ženio