MMA borac Francisco “Croata” Barrio rodio se 1989. godine u Buenos Airesu. Još kao dječak doselio se u hrvatsku metropolu, gdje je i odrastao. Njegov otac Rodolfo Barrio Saavedra borio se kao brigadir u Domovinskom ratu i upravo zato “Croata“ smatra Hrvatsku svojom drugom domovinom. Štoviše, više se osjeća Hrvatom, nego Argentincem.
U Zagrebu je ostao do 2006. godine, nakon čega se s obitelji vratio u Argentinu. U tom periodu “Croata” je stekao poznanstva i veze za cijeli život.
– Tu su mi svi prijatelji. Ovdje sam poljubio prvu curu, išao u prvu školu, tu sam počeo hrvati, ništa u Argentini, kamo sam otišao s 18 godina.
Ne sjeća se točno je li u Hrvatsku došao 1993. ili 1994. godine, ali sjeća se da nije uopće razumio hrvatski jezik. Krenuo je u prvi razred osnovne škole i već za tri mjeseca govorio ga je odlično.
– Ni mama ni tata nisu mi iz Hrvatske. Osjećam se Hrvatom jer se tata 1991. došao boriti, pomoći u Domovinskom ratu. U Argentini tata uvijek govori da smo mi Hrvati. Jer imamo državljanstvo i pomogli smo Hrvatskoj u ratu. Ne ja, ali moj tata je.
Ovdje je počeo i s hrvanjem, u kojem je postigao mnogo i koji ga je u konačnici odveo u MMA kavez.
Bio sam na korak do OI
– Južnoamerički sam seniorski prvak u hrvanju. Dva puta sam bio drugi u cijeloj Americi. Bio sam rangiran 14. na svijetu, a sedam puta uzastopno sam bio prvak Argentine.
Svoj sportski put počeo je na zagrebačkoj Martinovki, gdje je smješten Hrvački klub Lokomotiva. Trener Marko Idžojtić jednom je prilikom došao u OŠ Tina Ujevića, koju je pohađao i Francisco.
– Bio sam debeo i nizak. Moj je trener rekao da ću biti jak, a ja sam mu povjerovao i otišao trenirati. Zbog toga sam počeo. Počelo mi se sviđati jer sam počeo putovati po Austriji, Sloveniji... Počeo sam i pobjeđivati.
Njegova majka primijetila je talent koji sin posjeduje, pa je prilikom preseljenja u Argentinu putem interneta istražila gdje može nastaviti.
– U tom klubu nije bio toliki nivo, pa me trener odmah poslao u Olimpijski savez gdje trenira argentinska reprezentacija. Napravili su kontrolu i ušao sam. Znali su da sam Hrvat i da govorim hrvatski pa su me umjesto imenom prozvali “Croata” .
U Hrvatskoj ga zovu “Argentinac”, a u Argentini “Croata” . Hrvatska je Franciscu ipak više prirasla srcu, čak je i tetovirao grb na leđima.
– Sve tetovaže mi nešto znače. Hrvatski grb recimo uvijek me podsjeća na Hrvatsku, koja je moja država.
Za reprezentaciju Argentine nastupao je od 2006. do 2009. godine, gdje je stekao vrijedna iskustva. Žali jedino što se nije ostvario san i kvalificirao na OI kada je imao priliku.
– Bio sam blizu kvalificiranja na Olimpijske igre u Londonu. Izgubio sam u polufinalu od Venezuelanca Wuileixisa Rivasa. Ja sam ga već pobijedio 2011., a i taj dan sam ga trebao pobijediti, ali izgubio sam. On je otišao na Olimpijske igre, a ja nisam.
“Croata” je na natjecanjima za argentinsku reprezentaciju stekao mnoga poznanstva. Zbližio se i s braćom Nenadom i Nevenom Žugaj, hrvačkim reprezentativcima.
– Naravno, poznajem ih, oni su najbolji hrvači u Hrvatskoj. Bio sam na SP-u u Moskvi s njima. S Nevenom sam bio u istoj kategoriji.
Nakon razočaranja na kvalifikacijama za OI, prešao je u MMA.
– Još 2002. sam vidio Cro Copa kako se bori i svidjelo mi se. A i kao klinac sam se uvijek tukao s frendovima. Uvijek sam govorio da ću otići u MMA kada prestanem s hrvanjem. Kada se nisam kvalificirao na OI, pozvali su me na jednu akademiju. Tamo sam postao trener hrvanja i počeo trenirati MMA.
Bori se u perolakoj kategoriji, a do sada je svladao tri protivnika, bez poraza. Santiaga Mendeza gušenjem, Alexandera Ceballosa polugom, a susret s Estebanom Zunigom prekinuo je liječnik, “Croata” je slavio tehničkim nokautom.
– Dvije se borbe uopće nisam borio u “stand-upu”. U trećoj sam ga već počeo koristiti. Zasad mi je ‘stojka’ jako loša i zbog toga sam došao u Hrvatsku da s Hambijem počnem trenirati. Čuo sam da je najbolji trener za to. Tu sam tri dana i već osjećam promjenu. Naučio sam više ovdje nego u Argentini za godinu dana.
Goran Babić Hamb doista je pravi čovjek za to. Trenirao je mnoge poznate hrvatske borce.
Tijekom intervjua sjedio je do nas na terasi restorana iznad Core Gyma gdje se Croata priprema za meč u FFC-u. Nakon što je dovršio sladoled, pridružio se našem razgovoru.
“El Croata” je zvijer
– “El Croata” je zvijer. Ali uz naš rad ovdje napredovat će još za 150 posto. Brutalno je eksplozivan i ima jak udarac. Još kad tehniku doradi sa mnom, bit će to super. Ima sportsku inteligenciju na jako visokom nivou i to je vrhunski. Vidi se da je profesionalac. Tehniku treba još nadoknaditi ali je brz, eksplozivan, brzo hvata i pametan je. On će sve to savladati.
Ali Francisco ne trenira samo s Hambijem. Pomaže mu i trener Ivan Posavcec i nekoliko boraca.
– Želio bih zahvaliti i dečkima koji treniraju sa mnom, a to su Aleksandar Rakas, Antonio Tokić, Jasmin Ilijaš i Ivan Patalen. Kao i Orsatu Zovku koji mi je omogućio da se borim u velikoj organizaciji kao što je FFC.
O tijeku “Croatine“ karijere brine menadžer Alen Talić, dogovorio mu je i borbu na FFC-u 7 u Sarajevu, gdje će snage odmjeriti sa Sarajlijom koji trenira u Beču Darkom Banovićem.
– Znam da ima osam borbi i dva poraza, da ne skida puno kila za kategoriju, da ima dobar grappling i da ima dobar “arm lock”. Moj drugi protivnik je također u tome bio dobar pa sam pripremio taktiku za njega i pobijedio.
Do sada je već trebao imati 8-9 MMA borbi, ali dosta protivnika nije prošlo na službenim vaganjima. Ali “Croata” je mlad i bude li zdravlja, bit će i prilika za mečeve. Krajnji cilj mu je otići u UFC.
– Da, to mi je san. Ako bude prilike da se borim u Bellatoru ili nekoj drugoj organizaciji borit ću se tamo, ali vrh je UFC.
U njegovoj kategoriji u UFC-u prvak je Jose Aldo (23-1-0). Recimo da “Croata” jednog dana i dobije priliku boriti se za naslov s Brazilcem, morao bi odbiti ili u protivnom bi snosio posljedice.
– Nikad se neću moći boriti s njim jer smo ista akademija. Trenirao sam s njim hrvanje kada se trebao (Aldo) boriti s Chadom Mendesom. Pošto je Mendes hrvač, trener je pozvao mene i još par boraca da pomognemo Joseu Aldu oko hrvanja, kako bi se dobro pripremio za protivnika. Da se jednom odlučim boriti protiv Alda, morao bih otići iz tima.
Franciso prati i nastupe hrvatskih boraca u UFC-u i kaže da se s njima argentinski za sada ne mogu usporediti.
– Oni su puno bolji nego Argentinci. Mi Argentinci imamo samo jednog borca, koji će se tek sad boriti, bio je u finalu The Ultimate Fightera. Hrvatska je tri koraka ispred Argentine u MMA-u. Mi tek počinjemo. Hrvatske borce jako poštuju u tom svijetu. Ali, kažu da će Argentina kroz pet godina uz Brazil biti jedna od najboljih država u MMA-u.
Brazil i Argentina osim ljubavi prema MMA-u imaju još nešto zajedničko, što baš i nije za hvaliti se. Visoku stopu kriminala. I sam “Croata” je imao neugodnih iskustava na ulicama Buenos Airesa.
– Pokrali su me nekoliko puta. Kradu sve, a ni ne primijetiš da kradu. Nisu problem odrasli, već mala djeca od 12 godina, koja te upucaju bez problema, zbog mobitela. Cure noću ne šeću ulicom, a mi muškarci kad smo sami moramo dobro paziti.
Podsjetili smo ga na situaciju koja se dogodila bivšem Dinamovom igraču Luisu Ibanezu, kojem su provalnici u Argentini vezali majku i sestru te pokrali sve iz kuće.
– Znam, to se događa. Mom djedu su to isto napravili.
Zbog toga je njegova majka s bratom i sestrom doselila u Zagreb. Braće i sestara je sedmero.
– Mama isto ne voli nesigurnost u Argentini, pa je zato došla u Hrvatsku. Imamo stan pa je dovela brata i sestru da ne zaborave hrvatski...