Francuske su rafinerije još zatvorene, benzinske postaje polako ostaju bez benzina i zatvaraju se, vlakovi voze s prepolovljenim linijama, stotine je letova otkazano, škole su zatvorene – sve zbog šestog dana štrajka kojim se sindikati bore protiv vladina plana pomicanja najranije dobi za odlazak u mirovinu sa 60 na 62 godine.
Život bez benzina
Senat bi o toj novoj mjeri trebao odlučivati ovog tjedna, pošto je ona već dobila odobrenje u donjem domu parlamenta.
Oko 1500 benzinskih postaja je zatvoreno ili je pred zatvaranjem. Samo jedna od 12 francuskih rafinerija radi.
Zemlja je prešla na uporabu rezervi goriva, koje se moraju čuvati za rat, odnosno izvanredne situacije, a ministri tvrde da rezervi ima dovoljno za nekoliko tjedana. One su u rafinerijama i na 100 depoa širom zemlje.
– Nadam se da će svi pokazati određenu suzdržanost, kako sve ne bi otišlo predaleko. Ne možemo živjeti bez benzina. Snage sigurnosti pobrinut će se za održavanje reda – kazao je predsjednik Nicolas Sarkozy koji ne želi odustati od planiranih reformi.
Pridružili se srednjoškolci
Prosvjedima su se pridružili i učenici srednjih škola s kojima su se ponegdje policajci obračunavali suzavcem. Prema podacima ministarstva obrazovanja, 379 od oko 3000 srednjih škola u Francuskoj sudjeluje u prosvjedima. Prema učeničkim izvorima, takvih je 850 škola. Ministarstvo obrazovanja tvrdi da je u štrajku 14 posto učitelja.
Oko podneva je, prema podacima ministarstva unutarnjih poslova, na ulicama diljem zemlje bilo oko 480.000 ljudi.
Skupina mladih koja nije povezana s učeničkim i studentskim organizacijama potukla se s policijom u pariškom predgrađu Nanterreu te je opustošila prostorije lokalnog trgovačkog suda, javljaju lokalni mediji. Tristotinjak mladih zaustavilo je promet na Place de la République u središtu Pariza i sukobilo se s policijom.
Francuski radnici (bivši, sadašnji i budući ) su u pravu. Jednostavno , ne daju da im se uzme ono što su svojom borbom tokom 20 stoljeća postigli (tzv. civilizacijska razina). Uočljivop je još nešto - političke partije u Francuskoj su po strani - radnici su ostali sami u svojoj borbi ali su za čudo dobro koordinirani. Na ovom se primjeru vidi da od političkog establišmenta NITKO NE RADI U INTERESU RADNIKA/RADA već su se svi okupili oko KAPITALA. Na djelu je nasilje nad dostignutom civilizacijskom razinom radničkog dostojanstva i to je osnovni razlog štrajkova. I mi u Hrvatskoj imamo ozbiljnih razloga da se dignemo na sličan način jer nam se pokušava napraviti isto - kapitalistička klasa je privukla sve političke stranke k sebi i uopće nitko ne zastupa radničke interese (stvorena je namjerno u javnosti percepcija kako je to nešto primitivno, komunističko, pokvareno). No, spontano će nastati snaga koja će štititi radničke interese - sadašnji i ovakvi sindikati to sigurno nisu. Dolazi nam zanimljva budućnost.