Svaka država na uspješan ili manje uspješan način teži širenju vlastitog utjecaja. Da bi u tome uspjela potrebno je postaviti određene ciljeve koji anticipiraju vlastite slabosti i prednosti. Sviđalo se to nama ili ne, dinamiku međunarodnih odnosa određuju strategije i težnje velikih, dok mali u takvom svijetu moraju biti dvostruko mudriji, jer se interesi velikih često prikazuju kao globalni interesi.
Dok dinamiku današnjih odnosa u svijetu određuje odmjeravanje snaga Amerike i Kine, jednoj se europskoj sili širom otvaraju vrata da obnovi svoj nekadašnji status i utjecaj. Nakon Brexita, Francuska će ostati jedina europska država s nuklearnim naoružanjem, pa već sada vidimo kako njezin dosadašnji utjecaj na europsku politiku dodatno jača. Francuski predsjednik Emmanuel Macron već sada sebe nameće kao dostojnu zamjenu za odlazeću njemačku kancelarku, kao najmoćniju europsku političku figuru.
Francuska je bivša kolonijalna sila, koja je veliki dio svoje moći i statusa zahvaljivala svom utjecaju u Africi. Stoga je prirodno da ona obnovu svoga statusa gleda poglavito kroz prizmu obnove svog utjecaja na afričkom kontinentu. Još je bivši francuski predsjednik François Mitterrand govorio kako bez Afrike “Francuska neće imati povijest u 21. stoljeću”. U skladu s tim naputkom Francuska se i danas ponaša, iako se čini da su ponekad previše doslovno shvatili vlastitu ulogu, pa su bili izvor i mnogih afričkih problema.
Sve u svemu, Francuzi su Afriku oduvijek koristili kao resurs – do jučer rudnih bogatstava, danas kao izvor radne snage i lijek protiv “bijele kuge”. Svjesni su kako je Afrika danas kontinent s najvećim ljudskim potencijalom, pa su u skladu s tim uskladili i svoje buduće planove. Razdoblje kolonijalne grabeži oko Afrike je prošlo, pa se sada traže novi putovi za širenje vlastitog utjecaja. Na koji način Francuzi misle obnoviti utjecaj kod svojih bivših kolonija?
To nam je otkrio francuski predsjednik Macron prošle godine u svom govoru studentima na sveučilištu u Burkini Faso kada je rekao kako će vrlo skoro francuski jezik ponovno postati prvo sredstvo sporazumijevanja u Africi, s potencijalom da postane broj jedan i na svijetu.
U geopolitici je jezik tzv. soft power ili alat mekog utjecaja.
Francuska je akademija dobila zadatak objavljivanja službenog rječnika, što francuskoj vladi daje moćan alat efikasne kontrole i regulacije jezika. U tom je pogledu prednost francuskog jezika za svrhe uspostavljanja ove vrste kulturne kontrole to što je on strogo centraliziran i kodificiran, tako da sve govornike u nekom smislu okreće u smjeru Pariza.
Francuski je danas službeni jezik u 29 zemalja svijeta, od čega su 21 njih zemlje Subsaharske Afrike. To su područja s najvećim porastom broja stanovnika, pa je tako francuski jezik najbrže rastući jezik na svijetu.
Afrika je kontinent tisuća jezika, pa se postojanje jednog univerzalnog jezika pokazuje kao nužnost, u prvom redu zbog poslovnog i kulturnog povezivanja.
Upravo zato Francuzi planiraju uložiti stotine milijuna eura na osnovno i strukovno obrazovanje djece u Africi, čije bi obrazovne programe definirali stručnjaci u Parizu.
Interes za ove programe su već pokazale i zemlje poput Nigerije i Gane, u kojima se govori engleski jezik, ali su u frankofonskom okruženju, pa ih ekonomska, diplomatska i znanstvena suradnja sa susjedima tjera na sve veće usvajanje francuskog jezika.
Neke projekcije kažu kako će do 2060. godine oko 750 milijuna ljudi u svijetu govoriti francuskim jezikom. Ako znamo da broj etničkih Francuza već duže vrijeme stagnira, to znači kako će tek jednoj desetini francuski biti maternji jezik.
Zbog ove nesrazmjere nije jasno kako će se ova jezična politika odraziti na odnos “centra” i “periferije”, jer će ovi utjecaji svakako ići u oba smjera.
Danas se Francuska, a s njom i Europa, ne mogu natjecati s Kinom i SAD-om u ekonomskoj moći i obimu investicija u Afriku, naročito kad imamo u vidu da su francuske investicije danas niže nego ikada prije. Stoga se Pariz i okrenuo ostvarivanju svoga utjecaja drugim sredstvima, ne više kroz “materijalne sile” ekonomije, već sublimnije, kroz forme ostvarivanja interesa drugim sredstvima.
Ako se sve odvije po planovima i Francuska uspije staviti pod kontrolu ovaj demografski val i u međuvremenu eventualno povrati monetarni sustav francuskog franka, tada bi 21. stoljeće vrlo lako moglo biti stoljeće povratka Francuske kao globalne supersile.
Prvi korak na tom putu povrataka Francuske na svjetsku pozornicu bio bi ostvaren putem vlasti nad jezikom. A vlast nad jezikom uvijek znači i vlast nad stvarnošću onih koji se njime služe.
Jedini "uspjeh" kolonijalne francuske politike jest afrikanizacija Francuske koja kao bjelacka drzava - nestaje.....obican Francuz trenutno zivi - u strahu.......obican Francuz nema nikakve koristi od osvajackih politika politickih i multikompanijskih oligarha koji pune svoje dzepove a razaraju francusko drustvo i drzavu....no masoneriji nije stalo ni do drzava ni do krstjana ni do Europe....oni stvaraju New Age.....