Borbe koje su se krajem posljednjeg tjedna rasplamsale u Maliju, pretvorile su zapadnu Afriku u novo krizno žarište svijeta. Francuzima koji su već počeli zračne napade na islamističke grupe koje su prijetile zauzimanjem cijelog Malija ubrzano se pridružuju, barem logistički, i ostale zemlje Zapada, uključujući Veliku Britaniju, Njemačku i Dansku.
Zemlja od dva dijela
Razlog francuske intervencije vrlo je jednostavan – Pariz ne želi novu talibansku državu na području zapadne Afrike, francuske interesne zone u kojoj, raspoređene u raznim državama, drži oko 5 tisuća vojnika, ali ima i velik politički utjecaj.
– Mali je golema zemlja, ali je vrlo malog strateškog značaja i to je osnovni razlog zašto Zapad dosad nije reagirao. Sama zemlja podijeljena je na dva dijela: gotovo pustinjski sjeveroistok sa slabo sagrađenom infrastrukturom i gotovo bez ikakvih obilježja države te jugozapad u kojem je društvo već puno bolje uređeno i u kojem se nalazi i prijestolnica Bamako. Već godinu dana islamisti su se utvrđivali i organizirali na pustinjskom sjeveroistoku, a potom su krenuli na jug. Procjene su govorile da bi mogli srušiti vlast i preuzeti cijelu zemlju pa su se Francuzi odlučili umiješati – kaže vojni analitičar Igor Tabak. Prema procjenama obavještajnih analitičara islamističke snage sastoje se od tri glavne terorističke grupacije. Tu su Al-Qa’ida islamskog Magreba, potom Ansar Dine, ekstremistička organizacija lokalnih Tuarega koja želi uvesti strogi šerijat, te na kraju Mujao, pokret džihada zapadne Afrike.
– Islamisti su već dugo prisutni na ovom području, ali nakon Gadafijeva pada i sloma njegova režima u Libiji, u taj se kraj slilo mnogo njegovih pristaša i velika količina oružja. Stvorili su se uvjeti da islamisti napreduju, a nakon što su ovladali cijelim sjeveroistokom zemlje i zauzeli gradove poput Timbuktua, odlučili su potpuno preuzeti vlast – kaže Tabak.
Akcija od nekoliko tjedana
Francuska je u tom dijelu svijeta, koji je do prije sedamdesetak godina i bio dijelom njihova kolonijalnog carstva, izuzetno vojno i politički prisutna.
Iako je njihov jedini nosač zrakoplova Charles de Gaulle još od akcija u Libiji na remontu te nemaju mogućnost djelovanja s mora, francuska vojska već godinama ima stacionirano pješaštvo, specijalne postrojbe i zrakoplovstvo ne samo u Maliju nego i u okolnim zemljama poput Senegala, Togoa ili Burkine Faso, te su bez većih priprema mogli u samo nekoliko dana organizirati borbenu akciju većih razmjera.
– Teško je reći kako će se situacija razvijati u sljedećih nekoliko dana, no Francuska ima vrlo veliko iskustvo s islamistima u tom dijelu svijeta i vjerojatno će u nekoliko tjedana okončati borbe. Ipak, malo je vjerojatno da će uspostaviti red na sjeveroistoku zemlje gdje islamisti imaju duboke korijene, to će i dalje ostati područje bezvlašća, kao i dosad. Ipak, stabilizirat će redovnu vlast u Maliju koja bi bez pomoći Zapada gotovo sigurno pala – kaže Tabak.
Al-Qa’idi ovo, naravno, ne odgovara pa su već poručili da si je Francuska otvorila vrata pakla. Ipak, te prijetnje nisu novost.
– Francuska obavještajna služba i službe sigurnosti vrlo uspješno drže pod kontrolom situaciju na području svoje domicilne države, a ovakve prijetnje nisu ništa novo. Ne vjerujem da se Francuzi groze prijetnji koje redovito čuju – kaže analitičar Igor Tabak.
nevjerovatno...u Maliju vlada manjinska i kontrolira možda trećinu države a ovi ubijaju opoziciju koja je većina,u Siriji Asad barem ima pola pristalica i kontroliše veći deo teritorije i pri tome se bori protiv islamista kao i u Maliju što su a ovi njega ruše..u jednoj zemlji dovode na vlast manjinu a u drugoj ruše većinu