Rezultati prvog kruga predsjedničkih izboru Francuskoj toj su zemlji donijeli nešto novo. Mogli bismo zapravo reći da su francuski birači u nedjelju bili vrlo hrabri time što su u drugi krug izbora pustili nezavisnog centrista Macrona i ultradesničarku Marine Le Pen. Ako su ankete dobro pogođene, izvjesno je da će Macron postati predsjednik, no ostaje otvoreno pitanje hoće li Francuzi imati toliko političke hrabrosti da na parlamentarnim izborima u lipnju glasaju za kandidate Macronova pokreta “En Marche!”. Tada bi mu doista dali vlast u ruke i omogućili mu da pokaže je li bio dostojan povjerenja.
Do velikog preustroja moglo bi doći i s druge strane Kanala, u Velikoj Britaniji. Premijerka Theresa May izabrala je gotovo savršen trenutak za raspisivanje prijevremenih izbora. No to se, naravno, odnosi na njezinu stranku koja bi prema nekim procjenama mogla oporbenim laburistima oduzeti između 50 i 60 mjesta u donjem domu parlamenta. Kako je Laburistička stranka koju vodi nešto izrazitiji ljevičar Jeremy Corbyn upravo zbog te činjenice žestoko razjedinjena, veći dio stranačkog vodstva i članstva nezadovoljna liderom, otvorena je i mogućnost da poraz laburista bude još gori i da u povijest uđe kao jedan od najgorih poraza te stranke u njenoj povijesti. Moglo bi to biti nešto vrlo slično porazu francuskih socijalista u ovogodišnjem izbornom ciklusu.
Iako će laburisti potpuno sigurno ostati druga stranka po broju zastupnika u parlamentu, vjerojatno neće ostati druga stranka po političkoj snazi. Škotska premijerka Nicola Sturgeon ovih je dana izjavila kako laburiste uopće ne vidi kako protivnike te je dodala kako će se glavna bitka na ovim izborima voditi između njene Škotske nacionale stranke i konzervativaca premijerke May. Ako Nicola osvoji svih 59 škotskih mjesta u britanskom parlamentu (sada ih ima 56), postat će “kraljica Škota” koja će u rukama imati apsolutno sve ovlasti da zaštiti interese Škotske. Konzervativce i njihovu premijerku optužuje za pokušaj potpunog eliminiranja bilo kakve oporbe, a između redaka njenih javnih nastupa posljednjih dana dade se iščitati da će učiniti sve kako bi torijevcima i May bila neugodan trn u oku. Na neki čudan način ona izravno poziva one stanovnike Engleske koji se protive Brexitu da ne glasaju za konzervativce. Ona igra dosta hrabru i pomalo hazardersku igru iako zna da oko 30 posto stanovnika Škotske čvrsto stoji iza Therese May. No Nicola mora riskirati zato što bi upravo ovaj politički trenutak mogao biti odlučujući za budućnost Škotske. Ona je prije dvije godine pokazala da zna voditi kampanju i da ima političku karizmu koja je dovoljno jaka da okupi ljude i usmjeri ih prema zajedničkom cilju.
Nicola je predstavnik nove generacije političara koji su itekako svjesni da su birači zasićeni izlizanim političkim opcijama. U tu grupu spada i Emmanuel Macron. U Francuskoj i Škotskoj stekla se kritična masa birača koji imaju dovoljno hrabrosti dati povjerenje nekome novome. Pitanje je trenutka kada će se to dogoditi i u drugim zemljama.
>> Mediji o izborima: 'Veliki prasak'; 'Odzvanjajuća pljuska za politički establišment'
>> Macron i Le Pen ulaze u drugi krug, u centru Pariza sukob prosvjednika i policije