Ovih dana navršilo se 100 godina od ‘godina gladi’ kada je, početkom 20. stoljeća, znameniti hercegovački franjevac i dobročinitelj fra Didak Buntić, spasio od gladi na desetke tisuća hercegovačke djece i odraslih koje se iz kršne i škrte zemlje preselio u ravnu i plodnu Slavoniju.
Otvoreni potrebama ljudi
Franjevci su u Hercegovini prisutni više od 800 godine i uvijek su bili uz narod i s njim dijelili dobro, ali i nedaće. Slijedeći fra Didakov put i nauk braće franjevaca dobročinitelja, hercegovački franjevci sagradili su u Mostaru dom za siromašne studente i pučku kuhinju za gladne i potrebne te ga krstili ga imenom Dompes (skraćenica od domus, panis et spiritus – kuća kruha i duha). Pučka kuhinja u Dompesu nazvana je po fra Didaku Buntiću, uz čiju sliku na zidu stoji i prigodno ispisana posveta koja oslikava njegovo djelo.
Riječi zahvale napisao mu je u povodu njegove smrti 1922. godine afiz Asim Zubčević nazvavši ga, uz ostalo, i „majčicom i muslimanske sirotinje“. Stoljeće nakon fra Didaka, jedan hercegovački franjevac osjetio je potrebu učiniti nešto slično, ovaj put za siromašne studente. On se zove fra Iko Skoko. Uz to što je svećenik franjevac, on je i sveučilišni profesor i graditelj mira, koji je gotovo tri godine danonoćno pratio rad na izgradnji zgrade, prikupljao donacije, a sve kako bi Dompes bio sagrađen na ponos i Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji i gradu Mostaru.
Dompes je smješten na Bulevaru, dijelu grada koji je bio linija razgraničenja u sukobu HVO-a i Armije BiH, a u čijem krugu od stotinjak metara nalaze katolička crkva (sagrađena 1866.), džamija, temelji sinagoge i Stari most. Nedaleko od njih obnavlja se i pravoslavna saborna crkva. Ratni ožiljci u Mostaru tako polako zacjeljuju, a tome doprinosi i ovo novo zdanje koje uz crkvu dominira prostom.
Kada bude dovršen, u studentskom domu Dompes smještaj će dobiti 150 studenata koji dolaze iz siromašnih obitelji i obitelji s više djece iz cijele BiH, ali i susjedne Republike Hrvatske. Iako ova “kuća kruha i duha”, nije do kraja završena, ona je službeno otvorena i blagoslovljena prije dva tjedna, a čast da presiječe svečanu vrpcu pripala je predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću.
– Vlada RH s tri milijuna kuna najveći je pojedinačni donator doma, a u izgradnju doma i pučke kuhinje do sada je uloženo 12 milijuna kuna – govori nam fra Iko dok nas provodi kroz moderno zdanje koje se sastoji od pučke kuhinje, blagovaonice, centra za dijalog, soba za učenje i vježbanje, kongresne hale. Studentske sobe još čekaju na uređenje, a kuhinja je stavljena u funkciju. U kuhinju je dobrodošao svatko tko zatraži komad kruha.
– Kada sve platimo, izračunali smo da će nam ostati oko 800.000 kuna, što znači da ćemo uskoro krenuti u uređenje soba. U domu će biti i određen broj studenata s posebnim potrebama, invalidi za koje smo prilagodili nekoliko soba. Tu su i dizala koja su nam donirala braća iz Chicaga i Norvala u Kanadi – govori fra Iko. Iako je bdio nad ovim projektom, fra Iko ne ističe svoju zaslugu. Za njega je izgradnja ovog doma bila dužnost i obveza fratara, kao i svih koji su mogli pomoći.
– Fratar uvijek mora biti otvoren potrebama ljudi. Nećemo mi izgradnjom ovog doma riješiti sve naše probleme, ali ćemo barem olakšati život za 150 studenata i njihovih obitelji – poručuje fra Iko. Studenti neće plaćati krevet, koji stoji najmanje 150 KM mjesečno. Održavanje zgrade, bojenje i veće popravke nadoknadit će radeći s turistima. Osim soba, studentima će biti dostupna čitaonica i dvorana za tjelovježbu.
Fra Iko Skoko je rođen je u Ljubuškom. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio u Visokom, školovao se u Visokom, Sarajevu, Zagrebu i Bologni. Do sada je imao puno humanitarnih projekata, a svakako je najveći Bijeli put ratne 1993. – humanitarni konvoj za Središnju Bosnu. U njemu je zajedno s dr. Slobodanom Langom sudjelovao u akciji spašavanja više od 70.000 Hrvata u enklavama Središnje Bosne. Prije desetak godina inicirao je humanitarnu akciju za obnovu crkvi u Posavini pod nazivom „Hercegovina Posavini“, a sudjelovao je u misiji za pomoć stradalima na Haitiju. Ipak, ova akcija izgradnje Dompesa možda je najznačajnija i po njemu će ga stanovnici Mostara i okoline zauvijek pamtiti.
– Gradnja doma za siromašne studente u Mostaru rodila se 2013. Tada sam obnašao dužnost gvardijana franjevačkog samostana. Ovaj cijeli prostor na mjestu doma bio je ruševina koja je prijetila sigurnosti prolaznika i susjeda. Morali smo nešto učiniti.
Odlučeno je da se gradi studentski dom – kazao je o samim počecima fra Iko. Za pomoć se obratio Vladi RH, koja je tada dala milijun kuna. Projekt su podržali brojni donatori, među njime je i 4000 malih. Bez njih, kaže fra Iko, zgrada nema duha, nema ljubavi. Na ulazu u dom svim donatorima odana je posebna zahvala. Među njima središnje mjesto zauzima Vlada RH.
Darivali posljednji novac
– Znali smo da je ovaj projekt velik, ali nismo baš mogli predvidjeti da će ga ovako dobro ljudi prihvatiti i da će tako velikodušno darovati svoj novac jer ima osoba koje su darovale možda i posljednju svoju marku – ističe fra Iko.
Inače, Mostar se posljednjih desetak godina razvio u pravo sveučilišno središte. U gradu djeluju dva sveučilišta – s jedne strane je Univerzitet Džemal Bijedić, a s druge Sveučilište u Mostaru. Na obje ove visokoškolske ustanove studira više od 15 tisuća ljudi, što čini 20 posto populacije grada. Na Sveučilištu studiraju mladi iz cijele BiH, ali i iz susjedne RH. Očekivati je da će sutra smještaj u domu možda potražiti studenti iz drugih zemalja iz razmjene ili pak druge nacije i vjere. Za sve je Dompes – otvoren.
– Godišnje se gotovo 500 studenata iz Hrvatske upisuje na Sveučilište u Mostaru. Oni kao i ostali studenti ovom gradu daju poseban duh, što se najbolje primijeti ljeti kada ih nema – kaže fra Iko Skoko.
Franjevci uzor i ponos!