Franjo Lucić jedan je od 30 saborskih zastupnika koji su, ima tome koji dan, podigli ruku protiv Istanbulske konferencije i tako glasali, rečeno je, prema vlastitoj savjesti.
Neupućen netko takvu bi gestu nesumnjivo honorirao, ipak, riječ je o zagovaratelju obiteljskih vrijednosti, bespoštednu borcu protiv prijeteće pošasti muškaraca u ružičastim tajicama ili čega već, kojemu valja čestitati na hrabrosti jer stavlja glavu na panj unatoč preporukama iz središnjice, čime gadno riskira neizvjesnu političku budućnost. I tko zna koliko bi ovaj još saborskih mandata osvojio da se svojedobno nije namjerio na novinara Dragu Hedla kojega je pomislio potkupiti kako bi zaustavio njegov tekst o poslovnim malverzacijama, no u moru takvih sumornih priča najšira ga je javnost upoznala tek kada je uhvaćen kako spuštenih gaća okida selfije u mramornoj kupaonici luksuznog hotela (kasnije je utvrđeno kako je riječ o čuvenom Grande Bretagne s pet zvjezdica, u samom srcu Atene).
Na nesreću, novinari Net.hr-a i Telegrama nisu Franji Luciću povjerovali na riječ kada je govorio kako su obitelj, vjera i Hrvatska njegove svetinje, pa mu otada ne daju disati. Svakim danom vrijedni novinari sklapaju kockicu po kockicu mozaika o Franji Luciću, u komparaciji s imućnim saborskim zastupnicima ubogim kao što je ubog crkveni miš. Prema podacima iz imovinske kartice Lucić, ispostavilo se, ne posjeduje ni pokretnine, ni dionice, a ni poslovne udjele i vrijednosne papire u poslovnim subjektima. Nema čak ni kunske niti devizne štednje, a osim gole plaće (16 tisuća kuna) i nevelike njive Lucić službeno nema ničega. U međuvremenu se doznalo kako je skrivio poneku prometnu nesreću, premda nema automobil, kako je za volanom zatečen pijan, premda nema automobil, kako je namlatio troškova za prijevoz od Pleternice do Sabora i natrag, premda nema automobil. Nabralo se vrijednim novinarskim radom još koječega, pa se tako doznalo kako je Lucić 2005. dobio povlašteni kredit u iznosu od 12 milijuna kuna za zapošljavanje branitelja, a radi izgradnje pilane i nabave strojeva.
Međutim, novac od kredita, preusmjeren je na račune drugih Lucićevih tvrtki i njime je (ipak) financirana izgradnja šezdesetak apartmana na Jadranu, u Srimi kraj Vodica. I nije to ni izbliza sve. Lucić, negdašnji gradonačelnik Pleternice, svojim je političkim utjecajem uspio isposlovati bespovratnih milijun eura od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, premda se njegova firma nikada nije bavila poljoprivrednom proizvodnjom i stočarstvom, ali je na natječaju dobila bespovratnih milijun eura. Izgleda da je i to bilo malo jer je u međuvremenu upropastio svoje dvije tvrtke i ostavio nevraćene kredite bankama i dugove Poreznoj upravi, dok je Hrvatskim šumama ostao dužan, pišu, više od 15 milijuna kuna. Još nekako što sam sebe nosi na savjesti, no zašto ga na savjesti nosi njegov stranački šef Plenković? Možda mu je promakao Alojz Tomašević, no eto mu sada crno na bijelo, Lucićeva je rabota ovoga puta prinesena njegovoj pozornosti.
Zašto koleginica Rašović ne piše za Telegram, Net.hr ili Novosti?