Papa Franjo: Kao 17-godišnjak bio sam zaljubljen

Bit će još papa emeritusa. Ne postoji vrijednosti o kojima se ne može pregovarati, postoje samo vrijednosti. Papu ne treba opisivati kao supermana ili nekom vrstom zvijezde, jer je čovjek koji se smije, koji plače, ima prijatelje kao svi, normalna je osoba. To su samo neke misli koje je papa Franjo iznio u razgovoru za list Corriere della Sera (te za argentinski La Nacion).

Razgovor koji je s papom Franjom vodio glavni urednik lista Ferruccio De Bortoli objavljen je danas na dvije stranice. Otkriveno je i kako je Bergoglio kao 17-godišnjak bio zaljubljen u jednu djevojku. Trebala je to biti bilanca godine dana pontifikata, ali papa Franjo ne voli taj izraz i kaže kako nekom vrstom bilance čini svakih 15 dana sa svojim ispovjednikom. Na primjedbu da je neobično što jedan papa telefonira vjernicima i kontaktira s njima, Franjo odgovara kako svećenici trebaju razgovarati s vjernicima i kako je to činio dok je bio u Buenos Airesu, pa to nastavlja i sada, premda je sada to malo teže, jer ima mnogo onih koji mu pišu i ne može sa svima kontaktirati.

- Pisala mi je jedna udovica od 80 godina, koja je sada izgubila i sina. Zovem je jednom mjesečno. Ona je sretna, a ja činim svećenika. Sviđa mi se biti svećenik - objašnjava Franjo.

Na pitanje u kakvim je odnosima s Benediktom XVI. i jeli ga pitao za savjet, papa Franjo odgovara kako je tražio savjet od svoga prethodnika.

- Papa emeritus nije kip u muzeju. On je institucija. Na to nismo navikli, ali prije 60 ili 70 godina nije postojao ni biskup emeritus. Umirovljeni biskupi stigli su poslije Drugog vatikanskog koncila. Danas je to institucija. Ista stvar se događa s papom emeritusom. Benedikt je prvi i možda će ih biti još. Ne znamo. On je diskretan, skroman, ne želi smetati. Razgovarali smo i zajednički odlučili da bi bilo bolje kada bi viđao ljude, izlazio i sudjelovao u životu Crkve... Pozvao sam ga da sudjeluje na konzistoriju i on je prihvatio. Njegova mudrost je Božji dar. Bilo je onih koji su htjeli da se povuče u neki benediktinski samostan daleko od Vatikana. Ja sam pomišljao na djedove koji sa svojim znanjem i savjetima daju snagu obitelji i ne zaslužuju završiti u domu za odmor“, kazao je.

Znano je kako Franjo sluša sve, ali na koncu odlučuje sam, pa se postavlja pitanje jeli papa sam?

- Da i ne. Shvaćam što mi želiš reći. Papa nije sam u svome poslu jer ga prate i savjetuju mnogi. Bio bi usamljena osoba kada bi odlučivao bez da sasluša druge ili da se pravi da ih sluša. Međutim u trenutku kada treba odlučiti, kada treba staviti potpis, tada je njegov smisao odgovornosti“, objasnio je Franjo, a na pitanje je li Crkva izmijenjena u onoj mjeri u kojoj je htio da bude izmijenjena kada je postao papom, odgovara kako u ožujku prošle godine nije imao nikakvi plan o promijeni Crkve.

Počeo je upravljati na način koji je proizašao iz razgovora kardinala na kongregacijama, onima koje se održavaju prije konklave. Na pitanje postoji li nešto što mu se ne sviđa u tome kako je prikazan, Franjo kaže kako voli biti među ljudima, uz one koji pate.

- Ne sviđaju mi se ideološka tumačenja, nekom vrstom mitologije o papi Franji. Kada se, na primjer, kaže kako noću izlazi iz Vatikana da bi dao jesti beskućnicima u Ulici Ottaviano. Tako što mi nije nikada došlo na pomisao. Sigmund Freud je govorio, ako ne griješim, kako u svakoj idealizaciji ima agresije. Oslikavati papu kao neku vrstu Supermana, neku vrstu zvijezde, čini mi se uvrjedljivim. Papa je čovjek koji se smije, plače, mirno spava i ima prijatelje kao svi. Normalna je osoba“, objašnjava Franjo, koji kaže kako nema nostalgije za Argentinom i kako neće otići u Južnu Ameriku do 2016., pošto je prošle godine bio u Brazilu.

Ima mlađu sestru u Argentini, posljednju od petoro braće, koja je bolesna, ali to ne opravdava njegovo putovanje, čuju se telefonom. Najprije će pohoditi Svetu Zemlju, pa Aziju i onda Afriku, a na primjedbu kako je upravo obnovio argentinsku putovnicu, odgovorio je jednostavno kako je to učinio jer mu je isticala. Jesu li ga zasmetale optužbe o marksizmu nakon objavljene pobudnice „Evangelii Gaudium“?

- Nipošto. Nisam nikada dijelio marksističku ideologiju, jer nije prava, ali sam upoznao mnoge dobre osobe koje su propagirale marksizam - odgovorio je Franjo.

Glede skandala, posebno pedofilskih, papa Franjo kaže kako bi htio kazati prije svega kako su „slučajevi zlostavljanja strašni jer ostavljaju jako duboke posljedice“, ali je „Benedikt XVI. bio jako hrabar i otvorio je put na kojem je Crkva učinila mnogo, možda više od drugih“. Statistike o „fenomenu nasilja nad djecom su impresionantne, ali jasno pokazuju kako najviše zlostavljanja ima unutar obitelji i u susjedstvu. Katolička crkva je možda jedina javna institucija koja se pokrenula na transparentni i odgovorni način. Nitko drugi nije učinio više, a ipak je Crkva jedina napadana“, kaže Franjo.

Globalizacija je ipak smanjila broj gladnih u svijetu, a papa Franjo je govorio kako je ona, prije svega financijska, jedno od zala koje pogađaju čovječanstvo.

- Točno, globalizacija je spasila mnoge osobe od siromaštva, ali je druge osudila na smrt od gladi, jer je taj ekonomski sustav selektivan. Globalizacija koju bi htjela Crkva nalikuje ne jednoj kugli na kojoj je svaka točka jednako udaljena od centra i u kojoj se dakle gubi specifičnost naroda, već na poliedar sa svojim različitim licima, gdje svaki narod može sačuvati svoju kulturu, jezik, vjeru, identitet. Sadašnja 'kuglasta' ekonomska globalizacija i prije svega financijska, proizvodi jedinstvenu misao, što je slaba misao, jer u središtu nije osoba, već samo novac - objašnjava Franjo svoj pogled na globalizaciju.

Franjo je govorio i o obitelji i biskupskoj sinodi posvećenoj obitelji, koja prolazi kroz krizu i o čemu je potrebno promišljati jako duboko.

- Mladi se manje žene. Postoje rastavljene obitelji gdje je zajednički život propao. Djeca pate, a mi moramo dati odgovore - kaže Franjo i dodaje kako se to čini kroz konzistorij i sinodu, te kako se pri tome ne smije biti površnima.

- Pokušaj da je svaki problem riješi kazuistikom je pogrešan, pojednostavljenje dubokih stvari, kao što su činili farizeji, to je površna teologija - kaže Franjo i naglašava kako će se dubokim promišljanjem moći ozbiljno sučeliti s posebnim situacijama, pa i onima u kojima se nalaze rastavljene osobe.

Doktrina je čvrsta, zašto je onda potrebna rasprava o tim temama, odnosno o rastavljenim i ponovno oženjenim osobama? Franjo kaže kako su kardinali o tom pitanju raspravljali otvoreno i kako su iznijeli razne prijedloge, a to obogaćuje. Otvorena rasprava pridonosi teološkoj i pastoralnoj misli. Na primjedbu kako se donedavno pozivalo na očuvanje „vrijednosti o kojima se ne može pregovarati“ posebno u bioetici ili seksualnom moralu, a kako papa Franjo nije preuzeo tu formulu premda doktrinarna i moralna crkvena načela nisu izmijenjena, odgovara:

- Nisam nikada razumio izraz vrijednosti o kojima se ne može pregovarati. Vrijednosti su vrijednosti i dosta, ne mogu reći kako među prstima jedne ruke ima jedan manje koristan od drugoga. Zbog toga ne razumijem u kojem smislu mogu biti vrijednosti o kojima se može pregovarati. Ono što sam htio kazati na temu života napisao sam u pobudnici Evangelii Gaudium“. No, mnoge države reguliraju građanske partnerske zajednice. Jeli to put koji Crkva može shvatiti i do koje mjere?

- Brak je između muškarca i žene. Laičke države žele opravdati partnerske zajednice kako bi regulirale razne situacije suživota, potaknute potrebom reguliranja ekonomskog aspekta među osobama, kao što je jamčenje zdravstvenog osiguranja. Riječ je o faktima suživota razne prirode, ali ne bih mogao popisati razne oblike. Potrebno je vidjeti razne slučajeve i vrednovati ih u njihovoj raznolikosti“, objasnio je Franjo.

Papa je govorio i o ulozi žene u Crkvi i ponovio kako je Djevica Marija važnija od bilo kojeg biskupa i apostola, kako će se na biskupskoj sinodi razgovarati i o kontroli rađanja što ne znači da će se mijenjati doktrina, već će pastoral morati voditi računa o pojedinim situacijama. Bilo je govora i o eutanaziji, odnosno o biološkoj oporuci i papa Franjo je kazao kako „tradicionalna crkvena doktrina kaže kako nitko nije obvezan upotrijebiti izvanredna sredstva kada se znade da je život u završnoj fazi. U mojem pastoralu, u takvim slučajevima, uvijek sam savjetovao palijativni lijek. U posebnim slučajevima potrebno je zatražiti savjet specijaliste“.

Sveti Franjo je imao mladost punu raznih događanja, pa je na koncu novinar pitao papu, koji je preuzeo ime sveca, je li se ikada zaljubio.

„U knjizi Jezuit pričam kada sam sa 17 godina imao zaručnicu. To spominjem i u knjizi Nebo i Zemlja, koju sam napisao s Abrahamom Skorkom. U seminaru mi je jedna djevojka zavrtjela glavu tjedan dana“, kazao je Franjo na što je novinar pitao, ako nije indiskretno, kako je ta priča završila.

- Bile su to mladenačke stvari. Govorio sam o tome sa svojim ispovjednikom - kazao je Franjo uz osmijeh.