Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman danas bi, da je živ, sigurno bio zadovoljan ulaskom Hrvatske u EU. Mogao bi, bez straha da će biti prozvan zbog samohvale, kazati: “Dogodilo se ono što sam počeo sa svojim narodom prije 23 godine i sve su moje političke vizije ostvarene.”
Neizbrisiva ostavština
Usprkos svima onima koji potiskuju Tuđmana i ne spominju ga tijekom proslava službenog ulaska u EU, nadajući se da će tako i njihova uloga biti važnija, treba poručiti da se naša novija povijest ne može izbrisati niti se Tuđmanova politička ostavština može gurnuti pod tepih, a svi njegovi zapisi uništiti.
Upravo u njegovim knjigama, dnevnicima, govorima i predsjedničkom radu postoje jasni dokazi da je Tuđman predvidio i želio politički put Hrvatske prema EU i zacrtao ga je od samih početaka stvaranja neovisne države pa je o europskoj budućnosti govorio i na prvom saboru HDZ-a 18. svibnja 1990., ali i 30. svibnja 1990. u Hrvatskom saboru.
– Istodobno s unutarnjom demokratskom preobrazbom valja poduzimati sve potrebne korake radi što skorijeg uključenja Hrvatske u Europsku zajednicu. Hrvatska je stoljećima bila sastavnim dijelom zapadnoeuropske (sredozemne i srednjoeuropske) kulture. I onda kada nije imala potpuni državno politički subjektivitet, Hrvatska je bila nerazdvojno povezana sa zapadnoeuropskom civilizacijom. O tomu rječito svjedoči udio hrvatskih latinista u europskom životu prije nekoliko stoljeća, a i sva kasnija povijest – kazao je tada.
Tuđman je kao znanstvenik i povjesničar još 1968. u studiji “Europa u procijepu između Istoka i Zapada” napisao da bi “europska zajednica, u obliku saveza europskih država, mogla bi biti najpovoljniji okvir za stvarno oživotvorenje ideje koegzistencije u današnjem svijetu”.
Akademik Dubravko Jelčić objavio je 2009. knjigu “Dr. Franjo Tuđman: Hrvatska, Europa, Europska unija (izabrane stranice)” u kojoj čitatelji mogu pratiti glavne teze njegove europske orijentacije i sami se uvjeriti koliko je tema samostalne Hrvatske i potom njena članstva u EU zaokupljala Tuđmana. Stigma koju su neki političari u Hrvatskoj, ali i u svijetu pokušali nametnuti tvrdeći da je Tuđman bio antieuropski političar i protivnik hrvatskog pristupa Europskoj uniji pada u vodu kad se pročita njegova knjiga “Velike ideje i mali narodi” objavljena 1969.
– Europska politika može biti svrhovita samo onda ako stvarno dovede do ostvarenja takve europske zajednice koja će se moći osloboditi nesnosna tutorstva jedne i druge velesile (SAD-a i SSSR-a) i postati samostalan čimbenik u međunarodnom životu. Takva zajednica može se u Europi ostvariti jedino kao savez država samostalnih europskih naroda koji bi zadržali svoju punu nacionalnu samobitnost, pravo na nezavisan unutarnji društveno-politički razvitak i na suverenost u međunarodnom životu. Stvarne izglede za uspjeh mogu imati samo one osnove europske politike koje će ići za tim da europska zajednica udruži materijalne i umne sile europskih naroda na temelju ideje aktivne koegzistencije i jedinstva raznolikosti – napisao je tada.
Svim stranim političarima Tuđman je ponavljao da “Hrvatska kao mala zemlja vidi svoje mjesto prije svega u zapadnoeuropskom gospodarskom, civilizacijskom i sigurnosnom sustavu, da bi imala jamstvo za svoju samostalnost, sigurnost i napredak”. Po Tuđmanovu nalogu Hrvatska je već 1995. dovela do pred kraj pregovore o sporazumu o suradnji te počela primati pomoć iz programa Phare. Sve je zaustavljeno nakon vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja kad je u kolovozu 1995. Vijeće ministara EU jednostrano suspendiralo pregovore s Hrvatskom.
Mirna reintegracija
Nakon završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja Tuđman je zatražio od Vlade intenzivniji angažman oko pristupa Hrvatske EU. Vlada je pred ljeto 1998. formirala Ured za europske integracije koji je pokrenuo projekt obrazovanja mladih državnih službenika na najprestižnijim europskim sveučilištima. Tuđman je 2. ožujka 1998. imenovao Ljerku Mintas Hodak prvom hrvatskom ministricom za europske integracije. Vlada je donijela i 1999. prezentirala Europskoj komisiji vlastiti plan integracijskih aktivnosti, dokument od 570 stranica koji je osmislio cjelovitu strategiju postupnog priključivanja Hrvatske EU.
– Male države prihvatit će EU koji je civilizacijska integracija ako ona ne potire državnu, kulturnu i gospodarsku osobnost – kazao je.
Kad je EU 1997. predstavio regionalni pristup prema državama zapadnog Balkana, Tuđman je smatrao da je to protivno hrvatskim interesima i nije želio na toj osnovi nastaviti pregovore.
– Ne prihvaćamo takav regionalni pristup iz jednostavnog razloga i prije svega jer je Hrvatska po čitavoj svojoj povijesti sastavni dio zapadne i europske civilizacije – poručio je tada Tuđman.
Vjera u budućnost
Naglasio je da smo za “normalizaciju odnosa sa svim državama na tlu Jugoslavije i na tom balkansko-jugoistočno-europskom području... na tom pitanju od životne važnosti za budućnost hrvatskog naroda i hrvatske države potrebno je jedinstvo svih nacionalnih i društveno-političkih snaga”.
Ankica Tuđman u svojoj knjizi ”Moj život s Francekom” potvrdila je koliko je njen suprug vjerovao u europsku budućnost Hrvatske. Ona to najbolje zna jer je sve njegove radove od pedesetih godina prošlog stoljeća prepisivala, spremala u kućnu dokumentaciju i sačuvala. Tuđman je želio da u EU ne uđemo na koljenima, nego kao “svoji na svome”. Punopravnim članstvom u EU ispunile su se sve Tuđmanove političke vizije i želje. Potvrdilo se da je ispravno razmišljao i dobro procijenio kamo ide Hrvatska. Može počivati u miru jer je proces koji je počeo stvaranjem države završen. Njegovu viziju o blagostanju za sve Hrvate, e, na to ćemo još morati pričekati. Nije ju ispunila nijedna vlada. Možda potraje i dulje od procesa pristupa EU!