Bože, kako će ova zemlja opstati bez Predraga Matića Freda koji, gnjevan na političko stanje u Hrvatskoj u kojoj divlja desnica te se samo raspravlja o ustašama i partizanima, najavljuje odlazak u inozemstvo!? Hoćemo li preživjeti ili ćemo se urušiti i propasti zbog gubitka toga sudbonosnog stupa društva?
Jednom sam bio u izbornom stožeru jedne stranke kad su počeli stizati prvi rezultati izbora koji su bili poražavajući. Članovi vodstva koji su sebe već vidjeli u vrhovima vlasti držali su se kao da im je sve poumiralo, taj očaj me zgranuo, prvi sam put vidio izborne gubitnike u trenutku spoznaje da su nitko i ništa i da bi bolje bilo da ih nema. Neke su djeca, žene ili muževi tješili, ali oni ih, obamrli u svome jadu, nisu ni čuli ni vidjeli. S političkim gubitništvom iz njih su nestali roditelji, supružnici, ljubavnici, postojali su još samo kao praznine u ljudskom liku.
Podsjetio me Predrag Matić na tu večer, kakva se kod njega jako produžila te se od boli poraza grči i danas. Čovjek koji je bio ministar branitelja u vlasti koja je svuda iza sebe ostavila pustoš, kojoj je i sam uvelike pridonio, prijeti zemlji koju je skupa s Milanovićevom ekipom upropaštavao da će je napustiti.
U prvoj polovici ove godine još se nadao da će Lijepa naša ipak imati koristi od njegova političkog genija, pa se pričalo i pisalo kako će se kandidirati za gradonačelnika Zagreba, premda u svojoj dužnosničkoj i političkoj karijeri baš i nije radio ni napravio ništa po čemu bi ga Zagreb pamtio i izabrao.
Ne bi Matić zaslužio da se na njega troši više od dvije riječi da se “šokantnom” odlukom da napusti Hrvatsku nije potvrdio kao vrsta hrvatskog političara koji ima “ja” veliko kao ocean, a stvarnu vrijednost kao jezerca u napuštenim šljunčarama na koje se više nitko ne osvrće.
Takvih je u hrvatskoj politici napretek, takvi su vrijeđali birače koji ih ne bi izabrali, žalili Hrvatsku koja ih nije htjela, pripisivali joj zatucanost i zapuštenost, navješćivali joj katastrofu s vlašću za koju se odlučila.
Nekoliko sam puta pisao o tome kako je u Hrvatskoj bilo bar deset političara koji su mislili kako im je Tuđman “ukrao” Hrvatsku, kako je on napravio ono što je njima povijest bila namijenila, no za to nisu imali ni znanja ni sposobnosti ni hrabrosti, ali je bilo obilje taštine i umišljenosti u svoju veličinu. Premda su neki od takvih političara, a i mnogi drugi koji su isticali svoju neprispodobivost i protivničku ništavnost, od Matića bili neusporedivo značajniji, on ih je sve nadmašio. Bilo je stručnjaka, znanstvenika, radnika... koji su iz ovih ili onih razloga najavljivali svoj odlazak iz Hrvatske u kojoj im je loše ili nepodnošljivo, no Matić je, koliko se sjećam, dosad jedini političar koji to čini.
Kao ministar bio je u stalnim sukobima s braniteljima, pola mandata potrošio je na registar branitelja i na prijetnje lažnim ratnicima, njegovi su pomoćnici vrijeđali sve koji su branili ovu zemlju, a tko je zaista pokazao je kad je stao u obranu Bojana Glavaševića koji je na jednom skupu u Vukovaru – citiram Večernji list – rekao “kako bi trebalo istražiti zašto velika većina hrvatskih branitelja i civila koji su prošli Domovinski rat boluje od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a riječ je, kako je kazao, o populaciji koja je pobijedila u ratu i ostvarila brojna zakonska prava, dok populacija koja je bila na strani tzv. Krajine i izgubila rat, nema prava, ali ni PTSP”.
Takav, Matić je bio jedan od najomraženijih ministara, i zacijelo nijedan drugi ministar nije bio tako omražen u “publici” svoga ministarstva. Često je isticano njegovo braniteljsko herojstvo u Vukovaru, no neki su ga zapovjednici prokazali kao dezertera a, koliko se sjećam, nikad ih nije opovrgnuo. Očito je, dakle, da gnjevnom najavom svoga odlaska iz Hrvatske sebi želi pridati značenje koje nema, okititi se moralnošću koju je kao ministar učinio itekako upitnom, svoju minornost preobraziti u veličinu. A ako je bio ratni heroj kakvim su ga predstavljali, priliči li heroju ovo dezerterstvo, ovaj bijeg s političkog bojišta na kojem, istina, gotovo i nema nikakvu ulogu? Matić je samo jedan od podosta esdepeovaca koji teško podnose gubitak vlasti pa se kojekakvim izjavama i postupcima kompromitiraju, no on je ponajviše ekstremni primjer tipičnog hrvatskog političara kojemu je Hrvatska dobra samo kad je njegova nesposobnost na vlasti. Pa ako mu sada nije takva te Matić bježi, nitko ga neće zaustavljati.
Je li to onaj Matić koji je obolio od PTSP-a, postao 80%-tni invalid, na temelju invalidnosti besplatno dobio stan i penziju, proglašen je TRAJNO nesposobnim za rad, a onda mu se ukazala prilika za plaćicom od 20 tisuća kuna, pa je čudesno ozdravio od PTSP-a, odjednom postao radno sposoban, sa smanjenom invalidnošću, ali stan nikad nije platio, niti ga je vratio?