G-20: Sve što biste trebali znati o klubu najmoćnijih

Danas i sutra Hamburg ugostit će summit G-20, okupljanje čelnika 20 najmoćnijih država svijeta. Već cijeli tjedan tisuće ljudi prosvjeduju na ulicama Hamburga protiv G-20. U 10 pitanja i odgovora donosimo sve što trebate znati o elitnom klubu G-20.

1. Što je G-20 i koje su zemlje članice?
G-20 je skupina 20 najvećih svjetskih gospodarstava koju na summitima predstavljaju njihovi predsjednici ili premijeri. Države članice G-20 su Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Kina, Francuska, Njemačka, Indija, Indonezija, Italija, Japan, Meksiko, Rusija, Saudijska Arabija, Južnoafrička Republika, Južna Koreja, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD, a 20. članica je Europska unija koju predstavlja Europska komisija. Dakle u G-20 zastupljena je i Hrvatska preko Europske unije. Iako nije članica, Španjolska stalno prisustvuje sastancima G-20 kao gost.
Njima se na summitima G-20 pridružuju i najmoćnije financijske organizacije poput MMF-a, Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije..., ali i UN. U stvarnosti, G-20 je danas G-35 jer toliko zemalja i organizacija sudjeluje. Svaka država i organizacija šalje nekoliko stotina predstavnika, tako da se na skupu G-20 u Hamburgu očekuje 20.000 sudionika. Njih će čuvati 20.000 policajaca. Države članice G-20 čine 73 posto svjetskog BDP-a i svjetske trgovine te dvije trećine svjetskog stanovništva.

2. Kako je nastao G-20?
G-20 slavi dva rođendana. Klub G-20 nastao je 15. i 16. prosinca 1999. kada je održan prvi summit u Berlinu na inicijativu kanadskog, američkog i njemačkog ministra financija - Paula Martina, Lawrencea Summersa i Caioa Koch-Wesera. To je bio odgovor na G-7, sedam vodećih industrijskih zemalja svijeta, u jeku financijske krize koja je tada izbila u Aziji. već tada je postalo jasno da azijska kriza pogađa cijeli svijet i da svjetsko gospodarstvo ne vodi samo sedam država. Cilj je bio proširiti klub prije svega Kinom, Indijom i Brazilom. No za pravi početak G-20 smatra se summit 14. i 15. studenoga 2008. kada je svijet tresla globalna financijska kriza i kada su čelnici 20 zemalja svijeta pojačani financijskim organizacijama u Washingtonu donijeli pravila kojima bi se trebala spriječiti nova globalna financijska kriza. Osim o financijskom sektoru G-20 raspravlja i o klimatskim promjenama, energetskoj politici, svjetskoj trgovini, koordinira politike tržišta rada, borbu protiv gladi... Summit G-20 održava se jednom godišnje.

3. Koje kriterije moraju zadovoljiti članovi G-20?
Kriterija više nema – zapravo jedini kriterij bio je da je država 1999. bila među 20 gospodarski najjačih zemalja svijeta mjereno po ukupnom BDP-u. U međuvremenu, zemlje nečlanice G-20 Španjolska, Nizozemska i Švicarska pretekle su po veličini BDP-a Saudijsku Arabiju, Argentinu i Južnoafričku Republiku, ali nisu postale članice G-20. Ulazak im je onemogućen zbog “geografskog balansa”.

4. Koje su glavne teme ovogodišnjeg skupa G-20 u Hamburgu?
Njemačka kao domaćin postavila je glavne teme – sprečavanje novih financijskih kriza, projketi za zaštitu klime, slobodna trgovina, digitalizacija i migracije. Pokušat će se uhvatiti ukoštac s moćnim financijskim sustavima koji su izvan kontrole klasičnih banaka poput hedge fondova koji špekulacijama ugrožavaju stabilnost financijskog sustava. Raspravljat će se i o Trumpovu napuštanju Pariškog ugovora o klimi. Nužno je sagraditi infrastrukturu za digitalizaciju diljem svijeta. Migracije iz Azije i Afrike u Europu jedan su od najvećih izazova današnjeg doba, pa će se puno pažnje posvetiti tome. Kao i uvijek, summit traje dva dana.

5. Jesu li summiti G-20 dosad uopće dali neki rezultat?
Da i ne. Zaključci sa summita G-20 imaju samo informativni značaj, za razliku od, primjerice, Vijeća sigurnosti UN-a čiji su zaključci obvezujući. Zaključci sa summita G-20 počinju s “Usuglasili smo...”, Dogovorili smo...”, “Težimo...” Svi su zaključci ostavljeni na dobru volju zemljama koje ih mogu, ali i ne moraju provesti. Ne postoji kontrolno tijelo koje će nadzirati provedbu zaključaka. Značaj summita G-20 ogleda se u tome što omogućava izravne kontakte oči u oči šefova najmoćnijih država svijeta – primjerice na G-20 prvi put će se susresti novi američki predsjednik Donald Trump sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom. G-20 doživljava se kao “svjetska vlada”, a njezin značaj naročito raste u vrijeme ekonomske krize. Bez G-20 teško bi se riješila globalna kriza koja je potresla svijet od 2007. do 2010. a čije posljedice se i danas osjećaju. Regulacija financijskog sektora koja je dogovorena na summitu G-20 ušla je u zakonsku regulativu gotovo svih zemalja članica kluba moćnika. Reforma američkog financijskog sustava dogovorena na G-20 na 1400 stranica ušla je u američko zakonodavstvo i cilj joj je sprečavanje novih financijskih kriza. G-20 je povećao i svoje izdatke za MMF, a dogovoreno je da banke moraju imati više vlastita kapitala da bi lakše prebrodile neke nove krize.

6. Kako se donose odluke na G-20?
Summitom G-20 upravlja tročlano tijelo. Trojku čine zemlja domaćin (u ovom slučaju Njemačka), zemlja koja je bila lanjski domaćin (Kina) i država koja će iduće godine ugostiti summit G-20 (Argentina). Problem G-20 je, kažu kritičari, njegova netransparentnost, raspravlja se iza zatvorenih vrata tako da na kraju ne bude jasno kako se došlo do zaključaka i tko se za što zalagao. Tako se na summitu G-20 u Londonu, u travnju 2009., vodila žestoka bitka za nadzor financijskih tržišta. Njemačka kancelarka Merkel s francuskim predsjednikom Sarkozyjem inzistirala je da se i načini crna lista svih poreznih oaza u svijetu. Protiv toga su žestoko bili američki predsjednik Obama i britanski premijer Brown. Obje zemlje same imaju vlastite porezne oaze. Kina je stala na stranu Merkel i Sarkozyja, Japan pak na američko-britansku stranu. Sarkozy je zaprijetio da neće potpisati zaključni dokument. Na kraju je postignut kompromis – G-20 neće objaviti crnu listu poreznih oaza već je to prepušteno Organizaciji za suradnju i razvoj (OECD).

7. Tko su “šerpe” G-20?
Po uzoru na Šerpe, narod s Himalaje, koji su danas vodiči (šerpe) planinarima u osvajanju vrhova najviših planina na svijetu, i G-20 ima svoje “šerpe”. Radi se o stručnjacima koji na svojim plećima iznesu glavninu summita G-20. Svaka zemlja prije summita G-20 šalje jednog čovjeka na pregovore. “Šerpa” njemačke kancelarke Angele Merkel je Lars-Hendrik Röller, profesor ekonomije, kancelarkin savjetnik za gospodarstvo, financije i energetsku politiku. Položaj “šerpe” na G-20 odskočna je daska za daljnju karijeru – primjerice današnji šef Bundesbanke Jens Weidmann bio je “šerpa” do 2011.

8. Koja je snaga pojedine države unutar G-20?
U odnosu na nastanak 1999. godine, značaj Zapada unutar G-20 stalno pada, a značaj Istoka raste – Sjedinjene Države su prije 18 godina imale 20,9 posto udjela u svjetskoj ekonomiji, a Kina 7,1 posto. Danas SAD ima 15,7 posto, a Kina čak 17,6 posto udjela u globalnom gospodarstvu. Uz Kinu najviše je napredovala Indija. I danas kao i 1999. zemlje G-20 držale su podjednak udio u svjetskom gospodarstvu (73 posto globalnog BDP-a). Dakle, obujam se nije promijenio, samo je došlo do preraspodjele moći unutar G-20.

9. Zašto svaki summit G-20 prate žestoki prosvjedi?
Domaćin summita Hamburg već je danima pod opsadom prosvjednika i policije. Za danas i sutra očekuje se oko 100 tisuća prosvjednika, a javni red i mir čuvat će čak 20 tisuća policajaca. Većinom se radi o anarhistima, antiglobalistima i zaštitnicima okoliša okupljenima u tri organizacije – Attac, Campact i Greenpeace. Mnogi napadaju G-20 optužujući ih za neoliberalnu agendu. Optužuje ih se da zastupaju politiku isključivog ekonomskog rasta, maksimiranja profita da bi još više ojačali globalni koncerni i dodatno se obogatili najbogatiji, a sve na štetu običnih radnika. Kritičari optužuju G-20 da je najveći krivac što su bogati sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji.

10. Koliko košta jedan summit G-20 i tko to plaća?
Procjenjuje se da će ugošćavanje 20 tisuća uglednika koje će čuvati isto toliko policajaca koštati oko 50 milijuna eura. Taj novac osigurava njemačka savezna vlada. No kritičari upozoravaju da je trošak višestruko veći. Tako je summit sedam najmoćnijih zemalja svijeta G-7 u lipnju 2015. u bavarskom dvorcu Elmau koštao 116 milijuna eura. Do sada najskuplji summit bio je summit G-8 (tada je u klubu bila i kasnije isključena Rusija) u Kanadi 2010. Koštao je čak 870 milijuna eura, a sve su platili kanadski porezni obveznici.