Gabrić je, nažalost, uspješan a to se ne oprašta

Milanovićeva vlada još nije bila napunila ni pola godine, a jedna me poznata osoba već, bez ostatka, uvjeravala da ta vlada neće uspjeti. Nije tada dovodila u pitanje njezino poštenje (to je sada aktualno), ali je tvrdila da su i premijer i njegovi ministri – nekompetentni. To je u njoj izazivalo ljutnju. I činilo mi se da će se ta osoba uskoro i politički angažirati. Aktivirala se, ubrzo, kao što je i planirala, ali ljutnja je ostala. Naprotiv, postala je i veća, jer proširili su se i razlozi ljutnje. Ta je osoba najpoznatiji hrvatski oftalmolog dr. Nikica Gabrić.

Prije godinu i pol, s paralelnim vijestima da je otvorio već osmu kliniku “Svjetlost”, odlučio je početi otvarati još jedan “lanac”, ne klinika, nego političkih organizacija, koje su, na kraju, postale političkom strankom. Nepretenciozno ju je nazvao Nacionalni forum, putem kojega je planirao širiti prosvijećeni apsolutizam i uvjeriti javnost da je jedini spas za Hrvatsku angažiranje stručnjaka, umjesto neukih i nesposobnih političarčića. “Ma ne bih im dao ni da mi auto peru”, govorio mi je tada. Trebalo mu je vjerovati, jer Gabrić u dušu poznaje stotine naših političara. Malo je istaknutih političara, uglednika, javnih osoba koje ne poznaju Gabrića i koji nisu prošli neko od njegovih vatrenih “predavanja”. Kao doktor i poduzetnik, naviknut na donošenje brzih odluka, kreće i sve radi “by the book”. Sve je savršeno osmislio, isplanirao, složio parole, okupio dokazane poduzetnike, mislioce slijeva i s desnice, dobio naklonost Crkve. Planirao je godinu i pol unaprijed, pa mi je na početku rekao da će svoj prvi politički test stranka imati na izborima za Europski parlament.

Osnovna Gabrićeva ideja bila je pitka i jednostavna – vladavina stručnjaka, dokazanih na privatnim poslovima ili poslovima velikih korporativnih poduzeća, što će nas brzo izvući iz bezdana. Taj njegov početak podsjećao me jako na HSLS devedesetih, koji je okupljao najviše eksperata. Gabrić, koji je patriot, ali kada ga žele pecnuti uvijek mu izvlače da je bio posljednji “skojevac”, predsjednik omladine SRH, i dalje je ljevičar, ali onaj koji to ne natura. U međuvremenu, spojio se s ostacima ostataka nekad velikog HSLS-a, a kako su se izbori primicali, uz Darinka Kosora i manje riječke stranačke liste, u svoj je tabor postavio i Jadranku Kosor. I želi vjerovati da će ga to, naposljetku, dovesti u poziciju da bude partner svake buduće vlade, jer on jedini može koalirati u oba smjera.

To je “hrvatski centar”, to je ta njegova zamisao s početka priče. I premda je, dakle, sve radio po pravilima, kada je objavljena zadnja od predizbornih anketa, ostao je, blago rečeno, razočaran. Od planiranih 15% potpore za njegov, prvo “treći”, pa sada “novi” put, bilježi “samo” 5,4% potpore. Toliko je smišljao, uložio truda i novca, a čini se da je daleko od svog političkog cilja. Od početka govori da nema ambicija zadovoljiti se mrvicama sa stola HDZ-a i SDP-a. Sada, dok gleda kako ga je u anketama u trenu i ni iz čega pretrčala Mirela Holy, koja u usporedbi s njime nema gotovo ništa, nema strukture, nije investirala, jedino se u pravom trenutku principijelno razišla s Milanovićem – u Gabriću vrije. Ovi su izbori presudni politički ispit i za njega. Čovjek koji kao uzor ističe kako je u 16 mjeseci sagrađeno 16 marina ACI-ja, neće trpjeti (pre)polagano napredovanje Foruma. Jedna od njegovih najboljih parola jest ona da se “80 posto Hrvata može usuglasiti”. Šteta što postoji i ona druga. Da Hrvati opraštaju sve, osim uspjeha. A Gabrić je, nažalost, uspješan.

>> Hrvatski politički centar predao listu u 5 do 12