Gadafi do kraja vjeran šatorima, devama i beduinskom stilu

Sic transit gloria mundi, jedini je komentar talijanskog premijera Silvija Berlusconija na vijest o smrti libijskog čelnika Moamera Gadafija. Taj vrlo često upotrebljavani citat kojim se želi naglasiti kako je “slava prolazna na ovome svijetu“ dolazi iz knjige De Imitatione Christi. I u Prvoj Ivanovoj poslanici postoji sličan citat kojim se želi naglasiti prolaznost na ovome svijetu. Taj se citat spominjao, svojedobno, i svakom novom izabranom papi. Prema starom obredu biranja papa, novom nasljedniku sv. Petra izgovarala se ta sentencija kako bi mu se odmah dalo do znanja da je zemaljski život prolazan. Usto što se novome papi izgovarala sentencija o prolaznosti, pred njime se gasila svijeća, a pred ugašenom svijećom novi je papa ostajao meditirati.

Pukovniku Gadafiju svijeća se ugasila u gradu Sirtu, u kojem se rodio 1942. godine. Gadafi je bio među muslimansko-arapskim čelnicima najdulje na vlasti, odnosno od 1969. kada je svrgnuo libijskog kralja Idrisa El-Senussija.

Revolucionarne ideje

Rođen je u obitelji siromašnih beduina. Istina, postoji i legenda da ima i židovske krvi, odnosno jedna bliska rođakinja navodno je bila Židovka, ali to nije nikada ni potvrđeno ni opovrgnuto. U grad Sebhu preselio se kada je imao devet godina i tu je pohađao školu. Tu je primio revolucionarne ideje i tako je počeo njegov hod prema rušenju kralja Idrisa. Nastavio je školovanje u Tripoliju, gdje je diplomirao povijest, a onda je bio primljen u Vojnu akademiju u Benghaziju. Bio je kratko i na engleskoj vojnoj akademiji, a vrativši se u Libiju, počeo je kovati zavjeru protiv kralja.

Gadafi se oženio 1969. učiteljicom Fatihom. Navodno je uopće nije vidio prije ženidbe, odnosno njihovi su roditelji dogovorili to vjenčanje. Iz njihova braka rođen je samo jedan sin, Muhammad. Poslije šest mjeseci braka s Fatihom, Gadafi se odlučio rastati kako bi se oženio drugom ženom, Safijom Farkash. Bilo je to 1970.

Kronike govore da su se njih dvoje upoznali u Mostaru kada je Gadafi bio u tom gradu na školovanju u Zrakoplovnoj akademiji JNA. Prema pisanju nekih listova na prostorima bivše Jugoslavije, Safia Farkash je hrvatskog podrijetla i njezino pravo ime bi trebalo biti Sofija. Vjerojatnije je da je Safia, čiji je djed došao u Mostar u vrijeme Austro-Ugarske kao direktor škole, podrijetlom Mađarica, jer su prezimena Farkaš u toj zemlji češća. Moamer i Safia imali su još sedmero djece, šest sinova i jednu kćer Aishu (34).

Kralj kraljeva

Muhammad al-Qadhdh, jedini sin prve žene Fatihe, bio je predsjednik Olimpijskog nacionalnog odbora i telefonske kompanije Libyana. Drugi sin Saif al-Islam tražio je 2006. uvođenje demokratskih reformi. Odmah je pao u nemilost te se preselio u London. Na kraju se ipak vratio u Libiju u okrilje oca diktatora, kojem je postao glasnogovornik.

Treći sin Saadi oženjen je kćeri jednog libijskog generala, a bio je zaljubljen u nogomet. Čak je i igrao nekoliko utakmica u nogometnom klubu Perugia dok je momčad bila u prvoj talijanskoj ligi. Četvrti sin Hannibal bavio se upravljanjem izvozom libijske nafte, a u Italiji je imao nekoliko incidenata. Napao je, na primjer, trojicu policajaca 2001., a nije bio miran ni u Francuskoj ni u Švicarskoj, gdje je bio i uhićen, što je izazvalo švicarsko-libijski diplomatski spor.

Peti sin, Mouttasim navodno je pripremao državni udar protiv oca te je pobjegao u Egipat. Šesti sin Saif al-Arab studirao je u Münchenu na Technische Universitätu. Sedmi sin Khamis bio je vjeran ocu te časnik libijske vojske.

Moamer Gadafi posvojio je dvoje djece, Hannu i Milada. Govorilo se da je Hanna ubijena u američkom bombardiranju Tripolija 1986., ali je navodno još živa, kao i Milad.

Gadafi je bio na vlasti od 1969. Imao je toplo-hladne odnose sa Zapadom, stekao brojne neprijatelje i prijatelje, a susretao se i s bivšim hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem koji je poručio da zasad ne želi komentirati njegovu smrt.

Govorilo se da ga čuvaju amazonke, navodno njih 40. No čini se da ih je bilo samo sedam i da ih je osobno birala žena Safia. Sve su trebale biti i ostati nevine. Do kraja je ostao vjeran svojim devama, šatorima i svojim bizarnim, diktatorskim idejama.