Protekle dvije godine u bosanskim intelektualnim krugovima vodio se žestoki rat zbog interpretacije Sarajevskog atentata. Intenzivno se polemiziralo o načinu kako će biti proslavljena njegova stota obljetnica i o prosudbi povijesnih posljedica koje su uslijedile nakon atentata. Na atentatore, pripadnike terorističke organizacije Mlada Bosna, gledalo se s dva dijametralno suprotstavljena gledišta.
U Republici Srpskoj Gavrilo Princip i njegova ekipa hvaljeni su kao heroji koji su pridonijeli raspadu Austro-Ugarske Monarhije i stvaranju Kraljevine Jugoslavije. Liberalni bosanski intelektualni krugovi zagovarali su potrebu revizije i dekonstrukcije Sarajevskog atentata, smatrajući da ljudi i događaji uoči Prvog svjetskog rata trebaju biti nazvani pravim imenom. Usprotivili su se, dakle, vladajućem mišljenju što ga je nametnula politička vrhuška Kraljevine Jugoslavije i komunističke SFRJ da su, naime, sarajevski atentatori mitski heroji koji su pridonijeli stvaranju južnoslavenske zajednice naroda. Znakovito je da je Latinska ćuprija, na kojoj je izvršen atentat na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, preimenovana u Principov most tek 1945. godine.
Latinska ćuprija
Sukob u pogledu interpretacija događaja koji su uvjetovali početak Prvog svjetskog rata ubrzo je dobio europske razmjere. Francusko veleposlanstvo u Sarajevu pokušalo je uz pomoć simpatizera SANU-a organizirati veliku konferenciju na tragu velikosrpske historiografije, dok su iz austrijskog veleposlanstva dolazili drugi signali, uglavnom sa željom da se na Sarajevski atentat počne gledati objektivno i bez pristranosti. Pobijedila je bosansko-austrijska opcija koju su predvodili germanisti Vahidin Preljević i Clemens Ruthner.
Konferencija “Long Shots of Sarajevo”, koju financira Europska unija, upravo je održana na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kao što je nakon demokratskih promjena u Bosni i Hercegovini slavni Principov most postao obična Latinska ćuprija, po odabiru uglednih predavača iz cijelog svijeta može se naslutiti da će i glorificirani pucanj u austro-ugarskog prijestolonasljednika nakon konferencije dobiti obilježja zločinačkog pothvata s negativnim kulturno-civilizacijskim posljedicama za BiH koja je time prestala biti dio zapadnog svijeta.
Zanimljivo je promatrati kako intelektualna elita i politička vrhuška u BiH vrednuje posljedice Sarajevskog atentata u povodu njegove stote obljetnice. Neosporna je činjenica da je austrijska vladavina pridonijela modernizaciji Bosne i Hercegovine, njezinu gospodarskom napretku, promicanju tolerancije i međureligijskog dijaloga. Uvedeno je sekularno zakonodavstvo i formirana Islamska zajednica BiH, neovisna o Istanbulu. Danas vodeći bošnjački intelektualci, okupljeni oko akademika Muhameda Filipovića Tunje, potpredsjednika Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, gledaju na razdoblje austrijske vladavine, u kojemu je BiH doživjela nezapamćeni gospodarski procvat, kao na “period zapadnjačke okupacije”.
Riječ je o teškim vremenima, smatra akademik Muhamed Filipović, u kojima je se dogodio egzodus muslimanskog stanovništva u Tursku, i zapravo jedinom razdoblju u povijesti BiH kada se povećao broj katolika. Dobro upućeni poznavatelji sarajevskog političkog establišmenta smatraju da mišljenje akademika Muhameda Filipovića dijele gotovo svi čelnici bošnjačkih političkih stranaka osim Zlatka Lagumdžije, šefa Socijaldemokratske partije BiH.
Erdogan je ideal
Za bošnjačku političku i akademsku elitu kontroverzni turski premijer Recep Tayyip Erdoğan predstavlja neosporni ideal u kreiranju suvremene politike. Utjecaj emisara iz Erdoğanove Turske među bošnjačkim političkim i intelektualnim krugovima postaje sve vidljiviji, jednako kao i utjecaj Putinove Rusije među srpskim stanovništvom u BiH. Zajednička im je antieuropska indoktrinacija da Bosna i Hercegovina nikada nije bila europska zemlja. Bošnjačke političare ni najmanje ne smeta što se Erdoğan već kao gradonačelnik Istanbula deklarirao pristašom šerijatskog zakonodavstva tvrdeći da nije moguće istodobno biti musliman i zagovornik sekularne države. Europsku uniju nazvao je “Unijom kršćana” u kojoj Turska nema što tražiti. Bošnjački političari i intelektualci sve su skloniji prihvatiti ovakvo mišljenje. U prilog tome govori činjenica da će od iduće godine u Sarajevskom kantonu kao drugi strani jezik umjesto njemačkog i francuskog djeca u osnovnim i srednjim školama učiti turski jezik. U tom kontekstu važno je također naglasiti da je Erdoğan laureat počasnog doktorata sarajevskog sveučilišta. Ako je akademska zajednica pokazala svoje otvorene simpatije prema spornoj antieuropskoj politici turskog premijera, ne treba čuditi da će isto učiniti i proislamski političari.
Stječe se dojam da će se u Bosni i Hercegovini u godini prisjećanja na Sarajevski atentat dogoditi, metaforički rečeno, atentat na europsku budućnost ove napaćene zemlje. Nijedan utjecajniji političar u BiH nije gorljivi pristaša pristupanja Europskoj uniji. Hrvatski političari na čelu s kontroverznim Draganom Čovićem znaju da će odlepršati poput Sanadera onog trenutka kada počnu intenzivniji pregovori s Bruxellesom. Zato uporno koaliraju s islamističkom partijom SDA, a za svoje naivne birače lijepe plakate s europskim zvjezdicama. O Bakiru Izetbegoviću, bošnjačkom članu predsjedništva u BiH, u liberalnim sarajevskim krugovima vlada mišljenje da je veći pristaša islamizacije politike od njegova oca Alije. Očekuje se kako će nakon smrti Sulejmana Tihića, koji je ostao poznat po jedinstvenoj izjavi da se može i s pivom u SDA, Izetbegović mlađi intenzivno usmjeriti SDA prema Rijadu i Istanbulu. Je li stoljeće nakon vidovdanskog pucnja na Latinskoj ćupriji izvršen dobro pripremljeni atentat na europsku budućnost Bosne i Hercegovine?
gavrilo princip je bio običan terorist. točka.