Gaženje Đilasa zbog intervjua u našem listu jasno najavljuje i kako će Vučić obilježiti Oluju

Zašto da se svađamo oko Nikole Tesle? Nije li činjenica da je bio Srbin koji se rodio i odrastao na teritoriju današnje države Hvatske? Pa može li pobogu Tesla da nas spaja umjesto da nas razdvaja?” To je sve što je o Nikoli Tesli rekao Dragan Đilas u razgovoru objavljenom u našem listu 25. srpnja

. No Srpski telegraf dva dana poslije stavlja nadnaslov “Skandalozan intervju Večernjem listu” i naslov “Đilas: Tesla je isto Hrvat koliko i Srbin”, te piše: “Čim neko pljune po Vučiću i Srbiji, dobije naslovnu stranu u Hrvatskoj. Ovog puta to je Dragan Đilas, samo što je lider SSP-a iskoristio razgovor za zagrebačke novine da se odrekne i Nikole Tesle.” Dan poslije iste novine pišu “Đilas se ulizuje svima koji su protiv Srbije” i nastavljaju: “Lider Stranke slobode i pravde Dragan Đilas za sve pare je oklevetao Srbiju i predsednika Aleksandra Vučića, ni manje ni više, nego u hrvatskom Večernjem listu, gde se, kao usput, priključio Hrvatima koji pokušavaju da prisvoje jednog od najvećih svetskih naučnika Nikolu Teslu usprkos njegovom poreklu iz srpske pravoslavne svešteničke porodice i istorijskim činjenicama da su mu ustaše pobile porodicu. Đilas je, maltene, ustvrdio da Tesla može biti i Hrvat koliko i Srbin (?!).”

Tema je ovaj put i proširena već u naslovu “Teslu daje Hrvatima, a zbog Sarajeva nosio flor”. Đilas je za Večernji svoju i Vučićevu političku prošlost usporedio u ove dvije rečenice: “Kad je on bio Šešeljev generalni sekretar i izbacivao hrvatsku djecu iz vrtića u Zemunu, ja sam vodio studentski protest protiv Miloševića i borio se protiv širenja mržnje prema drugim narodima. Kad je on huškao na rat, ja sam nosio crni flor za Sarajevo.” “Etiketirajući Vučića kao jednog od ‘krivaca’ za rat u Hrvatskoj, priznao je i da je nosio crni flor za Sarajevo dok su ga Srbi napadali”, prevodi i tumači Telegraf, ovaj put, začudo, barem točno. No njima upravo i jest problem ta istina s kojom se smjesta obračunavaju putem izjava dvojice sugovornika.

Prvi kaže: “To je nebuloza. Jadno i bedno da jedan, ne znam šta je on, političar ili biznismen, tako pogano kleveta svoju državu. Da se čoveku smuči, da ne veruje da neko iz Srbije, i to za hrvatsko glasilo, tako širi laž. Za žaljenje da se takav čovek nađe među nama.” Drugi je, u okviru s fotografijom, još žešći: “Beda od čoveka. Hrvati samo čekaju takve plaćenike da govore protiv Srbije. Izmislili bi takve da nema Đilasa samo da pokažu mržnju.” Prvi je Vladimir Lazarević, drugi je Veselin Šljivančanin, obojica u Haagu osuđeni ratni zločinci. Srpski telegraf, Alo, Kurir, Novosti, Pink... svi kotači Vučićeve medijske mašinerije ovih su dana koordinirano i orkestrirano gazili po Draganu Đilasu, a kao i obično prednjačio je tabloid Informer. “Svako ko pljune Vučića i Srbiju dobije naslovnu stranu u hrvatskim medijima!”, bio je jedan od umjerenijih naslova.

Kao autor intervjua pišem ovu kolumnu i u znak osobne podrške i solidarnosti s gospodinom Đilasom koji se, nažalost, kao i toliki drugi Vučićevi kritičari u Srbiji, svako malo nađe na meti ovakvih medijskih hajki.  Utoliko smo mu zahvalniji što je pristao na razgovor znajući što ga čeka. Drugi razlog je taj što se svi ti pamfleti, isfabricirani po istom kalupu, ne bave samo Đilasom i Večernjim listom, nego na svoj šovinistički generalizirajući način tretiraju i cijelu Hrvatsku i sve Hrvate.

“Umiljava se najcrnjim srpskim dušmanima”, vrišti naslovnica Informera, čiji glavni urednik Dragan J. Vučićević na Twitteru piše: “Ako slučajno ne znate ko radi protiv interesa Srba i Srbije, samo pogledajte koga hvale Hrvati. Kad @vecernji_list ovako lepo piše o @DraganDjilas, onda je sve jasno. Baš sve.”

Istine radi, recimo da najsažetijem predstavljanju Dragana Đilasa nismo dodali ni slovo vlastite ocjene njegova lika i djela, a intervju nije dobio ni malu noticu na naslovnici, a kamoli cijelu prvu stranicu Večernjeg lista.

Vrhunac perverzne “obrade” bila je ipak naslovnica Telegrafa na kojoj se intervju s beogradskim dogradonačelnikom i članom predsjedništva Vučićeva SNS-a Goranom Vesićem najavljuje ovom masnom laži: “Đilas bi da nosi crni flor za Pavelića”. Jer, u konačnici će svi ti glasovi iz Vučićeva trbuha zaključiti da smo svi mi ustaše. A Đilas najgori među nama. Iz tog istog trbuha i slijedom iste huškačke logike, u naslovu iznad vijesti o mogućnosti dolaska Borisa Miloševića 4. kolovoza u Knin, naslovnica portala Novosti vrišti – “NEČUVENO: Srbin ide na proslavu Oluje?!”

U Srbiji to nisu opskurna glasila marginalnih i frustriranih ekstremista, nego mediji koji su Vučićev glas i režimske kule s kojih se jasno vidi kako će taj režim režirati i intonirati i ovu 25. godišnjicu Oluje. Zato je, ne zbog Vučića i Srbije, nego u prvom redu zbog nas samih, važno da ove godine u Knin dođu i predstavnici hrvatskih Srba. Također je važno da Republika Hrvatska, država svih nas, dobro osmisli način na koji će radosnu proslavu obljetnice kraja rata, oslobođenja i mira te ritual iskazivanja počasti poginulim hrvatskim vojnicima oplemeniti i notama empatije prema svim žrtvama i svijesti o ratu kao najnepoželjnijoj nesreći i traumi nakon koje nam svima jednako treba izlječenje i pomirenje.

Ali zbog svega toga, predstavnicima i predvodnicima Srba u Hrvatskoj, kako političkim tako i duhovnim, želim ovog ljeta dovoljno mudrosti, samostalnosti i snage za još jednu silno važnu odluku: da ne idu kao statisti i kulise na još jedno Vučićevo ritualno nacionalno samosažaljevanje, začinjeno proklinjanjem svih nas, Hrvata i drukčije mislećih Srba, koji smo za urlajuće glasove s kula njegova režima oduvijek i zauvijek “najcrnji srpski dušmani”. Bio bi to veliki doprinos našem međusobnom povjerenju i prijateljstvu.