Savezna Republika Njemačka (SRNJ, odnosno BRD na njemačkom) navršila je 70 godina! Poraz Trećeg Reicha i podjela Njemačke na zone doveo je do stvaranja dviju država – jedne komunističke i druge demokratske čiji je ustav donesen na današnji dan – 23. svibnja 1949.
Iz pepela do vrha EU
Berlinski će zid postavljen od Sovjeta zapečatiti podjelu koja zapravo nije nestala do danas. Bonnska republika, kako je često nazivana, sastojala se od 11 država i tri savezničke zone s očitom namjerom raskidanja svake poveznice s Trećim Reichom, ali i namjerom da se održi status quo. Jer, glavnim je gradom proglašen Bonn umjesto Berlina. Umjesto toga, ta 11. država postao je upravo Zapadni Berlin dok je uloga glavnog grada druge Njemačke, DDR-a namijenjena Istočnom Berlinu. Nastali su antipodi za koje ćemo teško pronaći paralelu igdje u povijesti. Jedan demokratski i gospodarski uspješan, drugi praktično marionetska država, bez demokracije, a gospodarski ovisan o svojem stvoritelju Sovjetskom Savezu.
Zapadna Njemačka također je upamćena i kao gospodarski fenomen jer se praktično iz pepela Drugog svjetskog rata već sredinom 50-tih godina uspjela ne samo oporaviti, nego i započeti svoj put do statusa najuspješnije ekonomije u Europi te jedne od najjačih na svijetu što je uspjela održati do danas. Sasvim je sigurno tajna tog uspjeha u uspješnom promoviranju stajališta da je nacizam loša ideja odnosno izbjegavanju mišljenja da se radilo o loše provedenoj dobroj ideji.
Saveznicima je od iznimne važnosti bilo to da Zapadna Njemačka bude uspješna, ali i izgrađena na vrijednostima zapadnog svijeta. Pod savezničkom paskom napravljen je Grundgesetz, osnovni državni zakon koji jamči ljudska i građanska prava svakome tko prebiva u novostvorenoj državi. To, naravno, ne bi značilo baš ništa bez ekonomske snage koja bi omogućila kvalitetu života koja bi bila uzor prije svega Istočnoj Njemačkoj, a onda i cijelom Istočnom bloku. Marshallov plan i drugi oblici ekonomske pomoći koji su dolazili uglavnom iz Sjedinjenih Država uspjeli su održati na životu velike njemačke kompanije zanemarujući često njihovu ulogu u režimu Trećeg Reicha. U tome je pomogla i okolnost teške neimaštine koja je zahvatila Njemačku nakon rata, zbog čega je cijena rata bila iznimno niska, a bazen školovanih radnika jako velik.
Tu treba ubrojiti i izbjeglice koje su pristizale iz nekada okupiranih krajeva bježeći od nove vlasti koja se tamo uspostavljala. Procjenjuje se da je na teritorij Zapadne Njemačke pristiglo oko 16,5 milijuna Nijemaca iz zemalja istočne i središnje Europe.
U doba osnivanja Savezne Republike Njemačke prosječni Nijemac bio je star 34,8 godina. U 70 godina njemačko društvo znatno je ostarjelo - sada je prosječni Nijemac star 44,4 godine. Danas u Njemačkoj ima 18,4 posto mlađih od 20 godina, dok ih je 1949. bilo 30,5 posto. U Njemačkoj je danas 21,4 posto starijih od 65, a prije 70 godina bilo ih je samo 9,4 posto.
Istok i dalje zaostaje
Deset godina nakon rata Zapadna Njemačka dolazi u krug ekonomski najsnažnijih zemalja što potiče priljev nove jeftine radne snage - gastarbajtera. Zaokret je sada mogao biti kompletiran, proizvodi poput Volkswagenove Bube naprosto su preplavljivali svijet. Usmjerenost na kvalitetu donijela je mogućnost dugoročne dominacije ne samo domaćim nego dobrim dijelom europskim pa kasnije i svjetskim tržištima. Do neke mjere narušit će ga tek tehnološka ekspanzija američkih globalnih giganta izraslih na internetu.
Međutim, nikada Zapadna Njemačka nije do kraja prigrlila Istočnu, razlike postoje još i danas unatoč velikim ulaganjima i posebnom porezu koji se plaća za oporavak nekadašnjeg DDR-a.
Notorna je činjenica da je današnja Njemačka u konstantnom deficitu radne snage pa tako i danas nedostaje 1,4 milijuna radnika. Ipak, presudna je i odlučujuća današnja uloga Njemačke u EU. Prvi je predsjednik Europske komisije bio upravo jedan Nijemac Walter Hallstein.
pa di su im svi oni radnici koje su uvezli iz sirije i afganistana? nek njih zaposle. ako mogu