On je pravi mačor, prosijedi frajer staroga kova, lik iz priče, ali dobre. U duši je vrag, ali pozitivan – riječi su kojima je u jednu rečenicu možda i najbolje sažeo svu kontradiktornost koja se krije iza lika i djela Nebojše Perunovića Panče, jedan od njegovih nekadašnjih bliskih suradnika.
Ime tog masera rođenog u Zagrebu prvog dana prosinca 1950. godine od ponovnog izbijanja sedam godina stare afere Prostitucija ponovno se na sva zvona počelo spominjati u medijima, uglavnom u kontekstu u kojem ga se proziva kao jednog od “najjačih” zagrebačkih svodnika iz tog vremena koji je klijentima, među kojima su bili i uglednici iz društvenih, sportskih, političkih i inih krugova za cijene od 500 do 3500 eura po noći “sređivao” najatraktivnije mlade djevojke koje su se nudile u hrvatskoj metropoli.
Izbjegava javnost
Razlog zbog kojeg je Pančo do danas u medijskom prostoru ostao prikazan kao glavni negativac cijele priče velikim dijelom krije se u tome da su na koncu u cijeloj toj aferi nadrapali samo on i danas 30-godišnja Sara Sikirić, koju se sumnjičilo da je, osim što je i sama pružala seksualne usluge, i podvodila druge djevojke. Oboje su priznali krivnju te su morali vratiti određene novčane iznose – on sto, a ona 25,5 tisuća kuna – dok su svi drugi akteri, ponajprije zato što je suđenje koje je završilo u rekordnom roku bilo zatvoreno za javnost, iz cijele afere izašli bez ikakvih posljedica.
Drugim riječima, da citiramo rečenicu koju je na svojoj naslovnici objavio jedan domaći tjednik: “Svi su karali, a samo je Pančo izvisio!”. A kakav je zapravo Pančo, taj prosijedi frajer starog kova, i je li doista osoba koja odaje dojam glavnog negativca, zaputili smo se provjeriti u zgradu u zagrebačkoj Klaićevoj ulici u kojoj stanuje već desetljećima.
– Perunović? Da, naravno, kako ne bih znala gdje živi. Samo se popnite na treći kat pa, kad izađete iz lifta, pozvonite na prva vrata lijevo – govori nam starija gospođa koju smo zatekli na samom ulazu u zgradu.
Ono što prvo upada u oči na ulaznim vratima Pančina stana nedostatak je pločice s prezimenom koja je na silu istrgnuta. Okvir u kojima se nekad nalazila još je tamo, ali pločice nema. Kasnije će nam drugi stanari reći da ju je Nebojša Perunović maknuo odmah nakon što je pušten kući iz pritvora prije sedam godina. Pritišćem zvono ispred vrata i čekam. Nakon tridesetak sekundi potpune tišine s druge strane čuje se zvuk okretanja ključa. Brava “škljoca” dva puta, a potom opet nastaje muk. Opet pritišćem zvono, a ubrzo nakon toga s druge strane vrata oglašava se promukli ženski glas.
– Tko je? – pita osoba s druge strane. Predstavljam se i govorim da tražim Nebojšu Perunovića.
– Nema ga doma, doći će popodne, iza pet sati, pa dođite onda – govori ta osoba čiji glas, što više govori, na trenutke sve više zvuči kao muški, a sve manje kao onaj nježnijeg spola. Nakon još nekoliko razmijenjenih rečenica postaje jasno da je osoba s druge strane vrata zapravo muškarac koji se svim silama trudi zvučati kao žena i koji, unatoč našim pitanjima, o Nebojši Perunoviću ne želi reći ni slova. Kat iznad Panče u svojem vlastitom stanu živi njegov brat na čija ulazna vrata zvonimo da bismo eventualno preko njega pokušali kontaktirati Panču kojeg smo u više navrata zvali i na mobitel, koji je uredno zvonio nekoliko dana za redom, ali odgovora s druge strane nije bilo.
– Trebate Nebojšu? Evo, sad ću ga ja nazvati, uđite slobodno – govori Pančin brat i poziva nas u stan. U ruke uzima mobitel i zove Panču koji se javlja nakon nekoliko sekundi. Ispada da se Nebojša Perunović cijelo vrijeme nalazio u svojem stanu na trećem katu te da je upravo on bio osoba koja nas je ženskim glasom pokušala uvjeriti da ga nema doma, a bratu govori da “novinaru kaže da nije zainteresiran za razgovor jer što god da kaže, uvijek na kraju nekako ispadne negativac”.
– On vam se skroz promijenio, sasvim je drugi čovjek i pokušava ne razgovarati ni s kim o onome što se događalo, živi neki drugi život i ne želi da ga itko uznemirava. Oprostite, ali ne mogu vam ništa drugo reći jer bi se jako naljutio na mene – kaže brat Nebojše Perunovića.
Neki od susjeda u zgradi, od kojih većina jako dobro poznaje Panču, na sam spomen njegova imena odmah zatvaraju vrata, dok neki pristaju razgovarati, ali pod uvjetom da im se nikako ne navode imena jer mu se ne žele zamjeriti, i to ne zato što ih je strah, nego baš suprotno, jer o Perunoviću imaju samo riječi hvale te ga uglavnom žale zbog situacije u kojoj se našao.
– Molim vas napišite da je on stvarno jako, jako dobar čovjek koji već godinama ispašta samo zato što je želio pomoći svom sinu Goranu koji je zapao u dugove. U cijeloj toj priči sa svodništvom, ako je u njoj i sudjelovao, sigurno nije vodio glavnu riječ, a u to se upustio jer mu je sin vodio raskalašen život iznad svojih mogućnosti i onda bi mu Nebojša te dugove pokrivao – govori Pančin poznanik.
Da je to bilo tako, svjedoči i idući primjer. Perunović, koji je bio i privatni maser nogometaša Stjepana Tomasa koji je od 2004. do 2007. igrao za Galatasaray iz Istanbula, jednom se prilikom u tom gradu susreo s igračima i predstavnicima KK Cibona koji su tamo igrali neku utakmicu. Perunović je neke od njih odveo na poznatu istanbulsku tržnicu na kojoj se mogla kupiti razna roba od šverca te su se svi uvjerili da je Perunović i tamo razvio brojna prijateljstva, odnosno poznavao je gotovo sve švercere. U jednom trenutku od jednog od njih uzeo je sto komada naočala Ray Ban i rekao ljudima iz kluba da ih odnesu njegovu sinu kako bi “mali to preprodao i nešto zaradio”. Kako na granici carinici nisu pomno provjeravali košarkaše Cibone, oni su s lakoćom unijeli naočale u Hrvatsku i predali ih Goranu Perunoviću.
– Koliko god da je Pančo bio snalažljiv, a bio je takav oduvijek, sve to ipak nije bilo dosta da pokrije Goranove dugove. Tada je odlučio da bi mogao uzimati određenu proviziju za ono što je već ponekad i znao raditi s obzirom na širok krug poznanika koji je imao jer je bio vlasnik salona za masažu u prizemlju Doma sportova, ali i tome što je godinama masirao vrhunske sportaše. Ali nikad nije želio uspostaviti onaj klasičan odnos kakav imaju svodnici i prostitutke, a često se znalo dogoditi da mu djevojke koje je spajao s klijentima ne bi ni platile, a znate što bi on tada napravio. Ništa! A da je bilo koja od tih djevojaka odlučila ne platiti klasičnom svodniku, dobro znate kako bi se provela – objašnjavaju oni upućeni u Pančine poslove.
A kako danas izgleda život Nebojše Perunovića? U stanu živi sam otkako mu se sin nedavno odselio u Dublin u potrazi za poslom i boljom perspektivnom koju mu je, kao i mnogim drugim njegovim vršnjacima, u Hrvatskoj bilo teško pronaći.
– Nebojšu zdravlje i ne služi najbolje, dugo boluje od dijabetesa, a uz to ima problema i sa srcem. Ipak, iako se na njemu vidi da ga je cijela ta situacija od prije sedam godina itekako promijenila, i dalje je zadržao onu zafrkantsku crtu koja ga je oduvijek pratila, uvijek u prolazu baci neku šalu, često čak i na svoj račun. Svaki dan šeće svog psa, trudi se što više kretati, ali ipak je nekako, i zbog toga mi je najviše žao, sjena onog čovjeka kakav je nekad bio. Zna da mu je učinjena nepravda i izjeda ga to iznutra, ali o tome ne razgovara ni s kim. Svi ti ljudi s kojima je nekoć bio dobar preko noći su mu okrenuli leđa, a on baš nikad nije nikoga pitao za pomoć, a kamoli ikoga ucjenjivao, iako je to komotno mogao, što dovoljno govori o njemu kao čovjeku – kaže susjed koji stanuje u istom ulazu kao i Pančo i koji je jedan od rijetkih koji se i dalje intenzivno druži s njim.
Na pitanje čuje li se još Perunović sa Sarom Sikirić, svi u neznanju tek sliježu ramenima, baš kao što to čine i njezini nekadašnji susjedi u Samoboru u kojem je Sara i odrasla.
Besplatni tretman
Naime, Saru Sikirić koja je, kao što smo već spomenuli, igrala dvostruku igru u tom svijetu elitne prostitucije u kojem je bila i davateljica usluga i svodnica, u tu igru uvela je Marika Tomljanović Kiprijanovski (30) koju je pak u taj svijet uveo njezin danas pokojni otac Marijan, i to kad je imala samo 16 godina.
Sara je godinu dana mlađu Mariku upoznala u jednom zagrebačkom noćnom klubu u svibnju 2009. godine, a nakon toga još su se nekoliko puta vidjele prije nego što ju je Marika 2010. godine pozvala da dođe na besplatan tretman u Pančin salon. Nakon tretmana, dok se oblačila, u garderobu joj je navodno ušao Pančo i počeo joj pokazivati golišave fotografije djevojaka na mobitelu, a Marika joj je kasnije rekla da je to njezin prijatelj kod kojeg često dolaze na solarij i da ima dobrostojeće prijatelje s kojima je može upoznati.
Između tih prijatelja i Sare Sikirić ubrzo se rodila obostrana ljubav, a osim što je sama pružala usluge, Sara je ubrzo shvatila da ne samo da ne želi da je drugi podvode, nego je ona sama počela podvoditi svoje prijateljice. Kako je to funkcioniralo, najbolje opisuje događaj iz 2010. godine kada je jedan poznati zagrebački poduzetnik odlučio tijekom vikenda organizirati zabavu za prijatelje u svojim poslovnim prostorijama u središtu grada.
Sara Sikirić tada je na tulum dovela grupu mladih djevojaka, a sve je prošlo toliko dobro da je organizator odlučio Saru nagraditi tako da joj je “na peglanje” dao kreditnu karticu svoje kompanije. Sara je tada u samo dva sata kupujući modne krpice potrošila 70 tisuća kuna.
>> Pogledajte kronologiju afere lažnih SMS-ova
Koji spin Vl. Dno novinarstva Sramota struke